o
Mostujte sa nama
Arhiva
Pedja Milosavljevic - Stari most u Mostaru

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 108-109 (19-20 - nova serija)

Godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Nusret Omerika
OVJEKOVJECENI KAMENI LUK
Stari most u poeziji mostarskih pjesnika koji su stvarali na orijentalnim jezicima

Dolaskom Osmanlija na prostore Balkanskog poluotoka i njihovim prodorom u Evropu stvaraju se uslovi za nastanak jedne nove civilizacije koja ce na nasim prostorirna uveliko bastiniti islamsko - orijentalnu kulturu i tradiciju.

U periodu od cetiri i pol stoljeca vladavine Osmanskog carstva uveliko se njegovala i cuvala pisana rijec pogotovo u gradskim sredinama kao sto su Mostar, Sarajevo, Banja Luka, Travnik, Tesanj, Stolac i drugi, djela koja su nastajala bila su, ne samo iz knjizevnosti, nego i iz drugih naucnih oblasti i disciplina kao sto su: filozofija, logika, lingvistikaa sintaksa, medicina, akaid, ahlak, sociologija, pravo, hadis itd. Treba napomenuti da su ova djela, uglavnom nastajala i cuvana u religioznim ustanovama a pisana su na orijentalnim jezicima: turskom, perzijskom i arapskom. Tacan broj onih koji su se bavili pisanjem nije jos uvijek ustanovljen, ali se zna, zasigurno, da ih je bilo preko cetiri stotine. Rukopisi njihovih djela danas se nalaze rasuti po naucnim ustanovama, arhivima, i muzejima cijelog svijeta; jedan solidan broj ih se cuva u privatnim bibliotekama i oni cekaju na prijevode, naucnu obradu i knjizevnu kritiku.

U Mostaru je za vrijeme vladavine Osmanskog carstva zivjelo i stvaralo oko cetrdesetak pjesnika cija je poezija, nazalost, poznata vrlo malom krugu ljudi, uglavnom onima koji se bave proucavanjem knjizevnosti na orijetalnim jezicima. U ovom kratkom osvrtu bice rijeci o samo nekoliko njih koji su ispjevali najljepse stihove diveci se ljepoti Starog mosta i kulama koje ga okruzuju. Kao sto je poznato, ovaj prelijepi i velicanstveni gradjevinski spomenik u Mostaru, cudo arhitekture turskog vremena, podignut je za vrijeme vladavine Sulejmana Velicanstvenog 1566. godine po nacrtu neimara Hajrudina, a pod nadzorom najveceg hercegovackog dobrotvora Mehmeda Karadjoza.

Sead Emric - Ilustarcija

Mostarski pjesnici Dervis-pasa Bajezidagic, Medzazija Sanija, Tabija, Dervis Zagric, Rahmija i Arif Mostarac ispjevali su najljepse stihove diveci se kamenom luku mosta. Orijentalista Hivzija Hasandedic kaze da se u dokumentima 16. i 17. stoljeca ovaj most naziva sultan-Sulejmanov most a u izvormna 18. stoljeca Veliki most. Tek kasnije nazvan je Stari most i taj naziv preovladjuje ubrzo i baca u zaborav prva dva. Iz nekoliko vrlo vjesto ispjevanih hronograma saznajemo da je most zaista napravljen 1566. godine. Medju najljepsim je svakako onaj Dervis-pase Bajezidagica koji u prijevodu glasi:

TARIH O GRADNJI MOSTA U MOSTARU

Cupriju podize koja podsjeca na luk duge
Allahu moj! Ima l' na svijetu po ljepoti druge?
Jedan je Dervis zadivljen stao i rekao rijeci:
Ostavit cemo cupriju a mi cemo preci.

Godine 974. (1576.-77.)

S turskog: Lamija Hadziosmanovic i Salih Trako.
Prepjevao: Muhamed Dzelilovic

Hronogram povodom gradnje mosta u Mostaru 974. godine po Hidzri ili 1566. godine ispjevao je i mostarski pjesnik i muderis Hasan poznatiji kao Hasan Zijai al-Mostari koji je umro od kuge 1584.

HRONOGRAM GRADNJE MOSTA U MOSTARU 974 (1566)

Neka je vesela dusa sultana Mehmeda!
Sagradio je legate i spomenike kao sto je ovaj.
Nek je takodjer sretno Sulejmanovo vrijeme,
Njegova vladavina je uspjela u gradjenju.
Zalaganjem nazira ovo se dovrsi.
Napisa mu hronogram "Luk snage".

Kad po ebdzed-sistemu (svako od 28 slova arapskog pisma ima svoju brojnu vrijednost) preracunamo brojnu vrijednost slova hronostiha, koji je sadrzan u rijecima "kudret kemeri", dobicemo godinu 974 po Hidzri (pocinje 18. jula 1566. i traje do 7. jula 1567.) Znamo li jos da je sultan Sulejman umro pod Sigetom 4. septembra 1566. godine, onda izlazi da je most dovrsen u vremenu od 18. jula do 4. septembra 1566. godine. Dakle, u drugoj polovini jula ili u avgustu 1566. godine sagradjen je Stari most i pusten u saobracaj kako navodi H. Hasandedic u knjzi "Spomenici kulture turskog doba u Mostaru". Sarajevo 1980. godine.

U Orijentalnom institutu u Sarajevu cuvala se poznata medzmua broj 4287 koja je predstavljala malu antologiju mostarskih pjesnika na turskom jeziku i iz domena epigrafike u njoj su vrlo zanimljiva dva tariha o obnovi mostarskog mosta od pjesnika Arifa Mostarca iz 17. stoljeca.

U prvoj polovini 17. stoljeca u Mostaru je zivio i pisao malo poznati pjesnik Tabija. Podaci o njemu su vrlo oskudni, ne spominju ga ni Basagic ni Handzic u svojim radovima. Poznato je da je ispjevao jednu pjesmu od trinaest bejtova u slavu Mostara, a istu je preveo i objavio Omer Music u svom radu "Mostar u Turskoj pjesmi iz 18. Vijeka". Mozda je ova pjesma poetski najljepsa i najvrijednija ispjevana oda ljepoti Mostara i Starog mosta. Pjema u prijevodu glasi:

TAB'IJIN SPJEV O MOSTARU

Buduci si Ti cuvar i ovog i onog svijeta,
Moj Boze, sacuvaj od neprijatnosti grad Mostar!

U dusama gostiju (Mostar) ne ostavlja osjecaje tuga, briga i tudjine,
Njegove zelene poljane pruzaju srcu i dusi raspolozenje.

Jutarnji povjetarac kad pirne, rascvjetava ruze,
Cvijetnjak ljubavi i zelja odzvanja pjesmama hljada slavuja.

Ocaran sam gledajuci drvece sjenovita stasa,
Car njegovih potoka i rijeka obuzima disu koja cezne.

Njegov visoki privlacni luk uporedih s mladjakom mjesecom,
Ovaj neprikosnoveni most napravi graditelj svojim mudrim znanjem.

Most je rijeku uzeo u zagrljaj poput zarkog asika,
Srebrni luk preko rijeke je (nenadmasivi) projekat i djelo.

Njegov povijeni stas lici nebeskom svodu,
Obicaj mu je i posao ovozemne terete prenositi.

Kule na njegova dva kraja su velicanstvene kao planina Kaf,
Sta bi bilo kada bi posjetioci imali snagu kao ptica Anka.

Prijatelji (u Mostaru) su lijepe naravi skromna vladanja,
Poznati su po iskrenosti, i nikoga ne uznemiruju.

Iako se vidi neko prevrtljive naravi, ipak odabiru drustvo,
Graciozna vladanja ljepotice izvrsavaju obecanje.

Gdje god podjem, moja iskrena ljubav razbija mi brigu,
Nema kraja placu i jauku ovog zaljubljenog srca.

U ovom mjestu, o srce, nauci kako se veseli!
Jer se zna red i propis kako se ispija Dzemova casa.

Sve stanovnistvo, o Tab'ija, pijano je od ljubavnog vina,
Koketiranje s pametnom ljepoticom ima svoje cari.

Pjesmu od sedamnaest distiha mostarskoj cupriji je posvetio i pjesnik Medzazija Sanija koja je puna stilskih figura, pogotovo metafora i poredjenja. Zivio je u Mostaru krajem 16. i pocetkom 17. stoljeca. U svojim pjesmama volio je da upotrebljava cudnovate metafore, te je zbog toga sebi uzeo pseudonim Medzazi (metaforicki). Umro je 1610. godine u Mostaru.

OPIS MOSTARSKOG MOSTA OD MEDZAZIJE

Hvala Allahu, dan-noc nam je omogucen prelazak,
Gdje se na svijetu nalazi ovako privlacno mjesto?

Tako je visok da ti cio svijet pokazuje,
Zato su mu dali ime kompas svijeta.

Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio bi
Da su ga divovi pravili po naredbi Sulejmana.

Ovako visok luk slican svodu vasione
Ne vidje ni ljudi ni andela. Ovo je posao!

Da li ima izvora da od pocetka stalno tece?
Svijet do podnozja (ide) kao voda jutrom i vecerom.

Kada dodje ljeto, Neretva oslabi poput asika,
A kada nastupi zima, nadodje kao more, kakvo je to cudo?

Nekada ovaj luk svojom sredinom postaje tijesan,
Nekada je sirok i suh, ne znam sta se dogadja!

Citav svijet nadje mir danas pomocu njega,
Sacuvaj ga od zlih ociju Tvojom dobrotom, o nas Gospodaru!

Posto je stvarni most slika (mosta na ovom svijetu)
O Medzazijo,

Prelazi preko ovog mosta, pazi sta ti je na ovom putu Bozija zapovijed.!

(Odlomak)
(Preveo Omer Music. 1969.)

U Glasniku IVZ-e broj 10-12 iz 1962. godine i broj 1-2 iz 1963. prof. Omer Music je objavio tri pjesme mostarskog pjesnika Husein efendije Catrnje posvecene Mostaru i njegovoj cupriji. Catnija se rodio u Mostaru krajem 16. ili pocetkom 17. stoljeca i pjevao na turskom jeziku pod pseudonimom Husami ili Hulki. U vec spomenutoj medzmui 4287 u Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazile su se ove tri njegove pjesme pune simbolike o prelasku nekog pehlivana preko Neretve na uzetu koje je bilo povezano za kule na dva kraja mosta. Sve tri pjesme su i po opisu dogadjaja, i po duzini metra, i po sadrzaju iste, s malom razlikom u broju stihova. Dio teksta prve pjesme u prijevodu glasi:

U mjesecu muharremu u Mostar je dosao pehlivan po imenu Sahin, medju kulama (mosta) razapeo konop i po njemu presao. O njemu je Mostarac Husejn efendija Catrnja spjevao ove stihove:

... Po imenu Sahin, i osobom Sahin (soko), vjest u svom zanatu, dodje u Mostar hiljadu osamdesete cestiti ljudina.

Sredinom grada tece jedna velika rijeka i na njoj je most, kojem u visini - kako se odavno govori - nema ravna.

Zato sto postoji opasnost, na ovom mostu su korkaluci (ograda), bez bojazni niko ne moze proci osim lahkog povjetarca.

S obje strane postoje dvije kule, tako visoke, da bi njihovi cardaci mogli biti gnijezdo sokolova, o prijatelju!

Sahin ne pogleda na ovu opasnost, izrece Bozije ime, prodje izmedju dvije kule bez straha i bojazni.

Na sred prostora postavljali su svoje sprave i Arapi i Perzijanci; ovako se nisu kretali ni Arapi, ni Perzijanci ni Latini.

Mnogo je pehlivana doslo do ovog prostora i pristupili mu, ni jednom nije poslo za rukom da izvrse sigurnu igru.

Sokolovi sokolici, to jesu njegovi ucenici, svi su presli ovaj prostor govoreci: "O Plemeniti!"

Voda je davala refleks sjajnog sunca, izgeledali su na konopu kao nanizani biser.

Sto hiljada puta bravo ucitelju ovih. Nek ne ulazi u ovaj zanat onaj koji mu nece biti zahvalan.

Husamijo, i ti od Boga zatrazi svoju zelju. On udovoljava svakoj zelji. Njegova je blagodat sveopca.

Knjizevno stvaralastvo Muslimana BiH na orijentalnim jezicima obogatio je svojim otkricem V. Boskov pronalazeci u Franjevackom samostanu u Mostaru nekoliko pjesama Rahmije Mostarca. Poslije je pronadjen i njegov cjelokupan Divan u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu. Rahmija je zivio u Mostaru na prijelazu iz 18. u 19. stoljece i pjevao kao i mnogi prije njega o prirodnim ljepotmna grada Mostara. Izmedju ostalih izdvajaju mu se pjesme "Oda Mostaru", "Oda Neretvi" i "Oda Starom Mostu" koju i donosimo u prijevodu V. Boskova.

ODA I OPIS MOSTA

U tom gradu, da bi vjecan bio, - sultan Sulejman je podigao jedan velicanstven most.

Po nekakvom nadnaravnom cudu spojen je njegov donji i gornji dio. - Oko nebesa, tocak sudbine nisu vidjeli slican njemu.
Izgradjen u jednom luku, povezao je istok i zapad. - Gradjevina milosti bozje je kao prava duga.

Slican je Mlijecnom putu (Kumovoj slami). Pa bi se reklo. - Da je ekvator na zemlji ovaj most (djelo) statike.

Njegovi temelji od kamena su stvarno cvrsti kao celik. - Na zemlji nema mu slicnog ni ravnog.

Da ga ne bi opaka bujica raznijela, postavljene su da cuvaju ovaj velicanstveni luk - Dvije strazarske kule, na desnoj i lijevoj strani njegovoj.

Ova sreca je sakupila sve ono najbolje sto Bozje davanje nije omogucilo ni jednom drugom kraju.

Skrati svoj govor! Budi pametan! Jer - tebe ce svakako oponasati neki pjesnik vremena.

Rahmi, dosta si opisivao! Sada digni ruke na molitvu: neka Bog sacuva grad brace (prijatelja) od neprijateljskog zla!

Spiro Bocaric - Mustafbeg Fadilpasic - Serifovic

U Mostaru je u 17. stoljecu zivio mladji savremenik Dervis-pase Bajezidagica i Ibrahima Pecevije, pjesnik hadzi-Dervis Zagic koji je napisao jednu paralelu (naziru) pjesmi Dervis-pase Bajezidagica "Gazel o Mostaru". Vrlo oskudne podatke o njemu su donijeli i Basagic i Handzic. Nesto vise o ovom pjesniku saznajemo u radu V. Boskova objavljenom 1971. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom "Sehr-engiz u turskoj knjizevnosti i sehr-engiz u Mostaru". Ovu pjesmu hadzi-Dervis je ispjevao 1400. (1630./31.) godine i ona sadrzi 297 bejtova. Velicina joj je u tome sto je ona, zasada, jedini poznati sehr-engiz o ovom gradu na Neretvi. Medjutim, njegova nazira koja opisuje ljepote Mostara i njegove cuprije je stilski i umjetnicki konkretnija i sveobuhvatnija. U prijevodu pjesma glasi:

NAZIRA (PARALELA) PJESME
HADZI DERVIS-EFENDIJE MOSTARCA


Svaki ugao Mostara pun je krasnih djevojaka,
Nije cudo, ako ima mnogo zaljubljenih u Mostaru.

Zar mu je ugodan, a vodi izvor Selsebil (rajsko vrelo),
Mostarska planina i polje daju nov zivot.

Njemu ravna na svijetu niko nije vidio,
Koliko se dogadjaja dozivi u svakom lijepom cosetu Mostara.

Ko ga posjeti, ostaje u njemu i ne zeli izaci,
Besprimjerno lijepi Mostar slican je raju.

Na obali rijeke nalazi se mjesto po imenu ravnica Safa.
Koja uistinu u Mostaru daje dusi pravi odmor.

Bogatstvom voda ovo je uistinu pravi Damask.
Najbolje mostarsko voce je hrana dusi.

Prostor izmedju dvije kule je slika luka Kisratova.
Nebeskom svodu lici besprimjerna cuprija Mostara.

Ako postoji izvor nauke, savrsenstva i spoznaje (on je),
U Mostaru ne manjka ucenih i cestitih ljudi.

Ne hvalis ga samo Ti, Hadzi Dervis, moj gospodine,
Njega blagosilja i najugledniji i najneznatniji u Mostaru.

Najpoznatiji mostarski pjesnik 16. i pocetkom 17. stoljeca Dervis- pasa Bajezidagic napisao je takodjer, jednu od najljepsih pjesama o Mostaru opisujuci ga kao grad kome na svijetu po ljepoti nema ravna, a cupriju na Neretvi sa svoje dvije kule uporedio je sa Zodijakom:

Jedinstvena mostarska cuprija s dvije kule
Svojom visinom lici luku Zodijaka
Nebeski luk joj ne moze biti ravan
Nebeski svod je samo luk neboticne mostarske cuprije.

Prijevod: Omer Music

U rukopisu 4286 koji se cuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu pjesma ima ovaj naslov "Gazel koji je spjevao o Mostaru, sretan u zivotu, a junak na smrti, Mostarac Dervis-pasa prezimivsi u Mostaru nakon sto je svrgnut s Bosne 1010. godine (1601./1602.)".

Ovjekovjecujuci ga u pjesmi mostarski pjesnici koji su stvarali na orijentalnim jezicima svjesni njegove ljepote ispjevali su najljepse stihove posvecene kamenom luku uporedjujuci ga sa Zodijakom, Kisratovim hramom i mjesecom mladjakom.

Bitna karakteristika svih ovih pjesama je estetska dimenzija pjesnickog dozivljaja ljepote koja podstice i inspirise na divljenje i ushicenje remek djelu mimara Hajrudina. Drugi dojam koji se stice iscitavajuci stihove posvecene ljepoti u kamenu i od kamena je duhovno ovaplocenje sa pjesmom koja u sebi krije vezu izmedju mosta i covjeka, i koja, opet, otkriva nestalnost ljudskog bitisanja i proticanja u Svemiru, s jedne strane, i cvrstinu i opstojnost kamena i gradjenja s druge strane. Ovih nekoliko pjesama mostarskih pjesnika je pouzdan dokaz ljudskog cudjenja ljepoti i ostavljanja traga, kako na njoj tako i u njoj, da se rijec pamti i nikad ne zaboravi.

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Jakub Hadzic - Tebe ruse grade

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Trazi · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo