o
Mostujte sa nama
Arhiva
Paul Gaugin - Ragazza con mango

Home · Arhiva ·
Novi broj · Obavjestenja · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 105 (16 - nova serija)

Godina XXIV juli-srpanj/avgust-kolovoz 1998.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Dijana Hadzizukic
ODBRANA MATERINSTVA I LJUBAVI
Stogodisnjica rodjenja Ahmeda Muradbegovica

ZENSKI LIKOVI U DRAMAMA AHMEDA MURADBEGOVICA "NA BOZIJEM PUTU" I "HUSEIN- KAPETAN GRADASCEVIC"

Medju muslimanskim piscima koji se bave polozajam zene i njenom ulogom u porodici, posebno u periodima velikih drustveno- historijskih pomjeranja, sigurno jedno od najznacajnijih mjesta pripada Ahmedu Muradbegovicu.

O ovom problemu Muradbegovic je pisao u svojim clancima, pripovijetka- ma i dramama, posebno u porodicnoj drami, od kojih neke spadaju u sam vrh pozorisne umjetnosti. Baveci se dramom Muradbegovic je stvarao tipicne i atipicne nacionalne likove; u ekspresionistickoj drami jednostrane licnosti koje djeluju po diktatu podsvijesti i nagona, a u realistickoj i neoromanticarskoj - arhetipske likove sa svim osobinama tipa kome pripadaju. Specificna je bosanska sredina u kojoj likovi zive, specificne su situacije u kojima su se nasli.
 
Ahmed Muradbegovic (03.03.1898.-15.03.1972.)

Muskarci iz Muradbegovicevih drama tipski su likovi, poznati od "Iliajde" i "Odisaje", preko anticke i klasicisticke tragedije, do nase usmene epske pjesme, te slobodno mozemo govoriti o arhetipovima. Husein, po svom kodeksu ponasanja, nije nista drugo do anticki ratnik, srednjovjekovni vitez ili epski narodni junak. Arhetipski su i zenski likovi - ne lice li Hatidza, Dzemka, Arifa, Devleta i Munevera Penelopi, vjecno cekajuci svoje muzeve i sinove sa ratnog ili "Bozijeg puta". Zbog toga su sve one, poput majki u narodnoj pjesmi simbol protesta, i kako sam pisac kaze "... izrazaj sveopceg vapaja ispacenog ljudstva za mirom, protiv krvi, rata i medjunarodnog huskanja jednog naroda no drugog."

U dramama "Majka", "Na "Bozijem putu" i "Husein- kapetan Gradascevic", sukobi na vanjskom i unutrasnjem planu posebno su izrazeni kada su u pitanju zenski likovi, i to, prije svih, likovi majki. Vanjsko- socijaini historijski rascjep projiciran je kroz lik majke.

Ismet Mujezinovic - Majka
 
U drami "Majka" centralno mjesto zauzima Hatidza, majka ciji sin treba poci u rat. Hatidzin stav o ratu i ratovanju negativan je i one ga izrazava javno te zbog toga dolazi u sukob sa muzem. Supruga i pokorna zena u njoj zasuti svaki put kada joj to muz naredi, ali majka se ne predaje i bori za svoje potomstvo do samog kraja. Sve kljucne momente u razvoju dramske radnje naizgled inicira Hatidza, ali se sve razrjesava mimo i protiv njene volje.

Njen stav da je porod jedina svetinja, bio njen ili majke neprijateljskog vojnika, niko ne postuje. Iako kaze "Rat je ljudska propast i sjeme sviju zala!", u rat odlaze i muz i sin. Ocinstvo u Avdiji ne zna reagovati na zenski nacin, on se ponosi sinom vojnikom, sto je, konacno, sve majcine pokusaje napravilo uzaludnim, a nju potpuno nemocnom. Na unutrasnjem planu, majka u Hatidzi pobjedjuje suprugu i zenu, pa je u posljednjem prizoru vidimo u potpunom bunilu i beznadju, a na vanjskom planu "... rat koji nikad ne prestaje... pobjedjuje majku.

Drugi zenski lik u drami - Dzemka - nema karakter i snagu Hatidze. Dzemka ne utice na dramsku situaciiju, udaje se ako joj tako kazu, ili ne, ako rat ne dozvoljava. Ne buni se i ne pokusava promijeniti svoj zivot. Postoji samo jedan prizor u drami gdje njen lik nije samo funkcionalan, kao u ostalim, i gdje je znacajan za idejne aspekte drame. Naime, radi se o jednom neobicnom dijalogu izmedju Dzemke i Hatidze, gdje jedna prica o ratu, a druga o vjencanju, i niko nikoga ne slusa.

Ovim naizgled nepovezanim dijalogom (koji unosi i moderne elemente u dramu) izrecena je vjekovna sudbina zene, i to mozda vise nego i jedne druge, zene Bosne. Sreca i nesreca, ljubav i mrznja, neodvojive su u vrtlogu sto se zivot zove.

Drama "Husein- kapetan Gradascevic", iako nosi takav naslov i ima Gradascevica u glavnoj ulozi, takodje, pocinje u zenskoj sobi, razgovorom Munevere i Mujesire. Obje su vjerne zene svojih muzeva, Huseina i Osmana, te samo izgovaraju njihove ideje a polozaju Bosne unutar Osmanskog carstva. Mujesira je Osmanlijka, koja, osim sto je supruga Osmanova, igra veoma vaznu ulogu u historijskim zbivanjima, a Munevera je Bosanka i svim srcem je uz Huseina koji brani ideju slobodne Bosne.

Kljucna licnost i ove drame je majka Devleta. Postovana i uvazavana od svih velikasa - i prijatelja i neprijatelja Huseinovih; od obje snahe i oba sina. Do rascjepa u njenoj licnosti dovodi svadja i medjusobno neprijateljstvo sinova - majka je i jednom i drugom, a pomazuci jednog cini nazao drugom. Kao i Hatidza, i Devleta je protivnik rata koji joj je odnio muza, i zagovornik mirnog rjesavanja sukoba. Za razliku od Hatidze, ona utice na razvoj dramske situacije oslobadjajuci starijeg sina Osmana, cime je, vjerovatno, doprinijela Huseinovom porazu. A sve je uradila bez zle namjere, potpuno rastrgana imedju dva sina, bez svijesti sta je pravo a sta nije, "pravom materinskog srca pod kojim sam vas obojicu nosila". Devleta, dakle, nije pasivan lik, nije samo zena o cijoj sudbini drugi odlucuju, ona se bori, ona pokusava spasiti porod od potpune propasti. Istovremeno, ona je i podijeljena na dvije ljubavi od kojih ni jednu ne moze pogaziti, a koje se u vanjskom, objektivnom, svijetu iskljucuju. Majka Huseinova ne moze pobijediti majku Osmanovu u Devleti, ali je rat i zla sudbina jos jednom pobijedila i zenu i majku u njoj.

Najveci broj zenskih likova pojavljuje se u drami "Na Bozijem putu", ali je opet samo jedan (Lejla) uzrok i nosilac dramskog sukoba, i unutrasnjeg i vanjskog.

Zuhra i Mina su snahe Omerbega Idrizbegovica i, poput Munevere i Mujesire, brane stavove svojih muzeva. Bezlicne su i medjusobno gotovo identicne, bez snaznih stavova i dilema. Njihov medjusobni sukob je beznacajna zenska svadja, bez uticaja na radnju drame.

Najla i Esma cine jos jedan par zenskih likova; one su sluskinje u begovoj kuci, saradjuju s Lejlom u ostvarenju njene tajne ljubavi, pomazu joj u bijegu i govore glasno ono sto se ona ne usudjuje izreci. Iako pomazu razrjesenju drame, nemaju uticaj na dramski sukob niti u njemu ucestvuju. Esma i Najla tipicni su funkcionalni likovi (sluskinje, druzbenice, dadilje ...) bez vlastitog karaktera.

Jedan od bitnijih likova drame jeste majka Arifa. Ona je zena koja stoji imedju muza i djece, razapeta imedju supruge i majke u sebi. Ona stavlja sebe imedju muzeve ljutnje i Lejline ljubavi, pokusavajuci pomoci Lejli, a da ne izazove begov bijes. Ni Arifa nije pokretac radnje, ona je prizma kroz koju sve prolazi, ona pokusava ublaziti, zaustaviti, izmiriti, sacuvati porod na okupu. Strah pred muzem i postovanje prema njemu s jedne strane, i majcinska ljubav prema djeci i zelja da buda sretni, s druge, sile su koje Arifu razaraju iznutra. U trenucima najjacih sukoba samo Arifa, zasticena pravom majke, smije izaci pred bega, reci nesto ili zaplakati.

Glavni i najinteresantniji lik drame je Lejla sa svojim moralnim dilemama i dusevnim raskolima. U prvim prizorima Lejla je obicna djevojka, omiljena u porodici, oceva maza, koja voli svog asika Camila Kusturicu. Nepremostiv jaz imedju Camilovih i begovih stavova stvara rascjep u Lejli. Od ocevog odlaska Lejla prozivljava strasne trenutke - u sukobu je sa Camilom jer nece do pogazi rijec datu ocu, sto govori o njenim moralnim vrijednostima i cvrstini, ali i sa svojom porodicom koja joj ne vjeruje. Uporedo sa ovim sukobom Lejla se bori sa samom sobom - ljubav prema Camilu i zelja za vlastitim porodom pokusava u njoj nadjacati jubav i datu rijec ocu. U jednom momentu ona kaze: "Stojim ovdje kao raskoljeno drvo na medji, jednim se dijelom hvatam ludo za zivot, a drugim se bezglavo rusim u propast. Poludicu, majko, poluditi ... " Ovakvim nacinom razmisljanja, koje nije svojstveno patrijarhalnoj sredini vjere i cvrstih ubjedenja, Lejla je zakoracila medju likove savremene knjizevnosti, ali je nemogucnoscu da sama donese odluku jos uvijek vezana za tradiciju. Obecanje je pogazila tek kada je otac mrtav, sto opet govori o njenoj slabosti i strahu pred njim. Lejlina licnost poslije udaje jos je vise rascijepljena, sada je mozemo posmatrati sa tri razlicita aspekta, u tri dimenzije - ona je kcerka begova, supruga Camilova i majka Asimova. Sukob prva dva dijela dovodi je pred samoubistvo, a treci joj vraca snagu i daje smisao zivotu. Puna nove snage koju joj je donijelo majcinstvo, Lejla prvi put otvoreno istupa pred oca i brani svoju ljubav i svoj porod. Tek sada Lejla ima snagu i majcinsko pravo da govori kao Hatidza, Devleta ili Arifa.

Svi Muradbegovicevi zenski likovi jesu jake individue, sa izgradjenim i cvrstim stavovima, ali su, isto tako, sve njegove majke, supruge ili kcerke medjusobno slicne. Bez obzira na vrijeme u kome zive, na porodicne ili historijske okolnosti, njegove zene brane materinstvo, ljubav i mir kao najvece ljudske vrijednosti. "Kad bi svijet materino srce imao ne bi nikad rata bilo! Ali ga nema i zato se ljudi krve!", recenica je koju je izgovorila jedna od majki Muradbegovicevih drama.

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Ahmet Kurt - Stari most

Home · Arhiva ·
Novi broj · Obavjestenja · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo