Gradimir Gojer
"MOST"
PREMA SVIJETU |
Ne
desava se tako cesto da jedan casopis i
jedan grad budu u uzajamnoj vezi, u
korelaciji, u stalnom dodiru, u
prozimanju vrijednosti, u duhovnom
obogacenju kao sto je to u slucaju grada
i casopisa koji ulaze u ovu kolumnu.
"Prozor" se otvara ovog
proljetnog jutra prema casopisu
"Most" i prema gradu u kojem on
izlazi, Mostaru.
Iako je i prije rata izlazio casopis za
kulturu i drustvena pitanja
"Most" u Mostaru, posljednja
gibanja oko ovog casopisa nukaju me da o
njemu pisem, sa velikim razlozima, ne tek
i samo intimne prirode...
Prije svega zbog toga sto je
"Most" navijesce, svojevrsni
svjetlokaz kuda bi trebali ici svi
kulturni i duhovni sadrzaji u sadasnjem,
poratnom, postdejtonskom Mostaru. On je,
pokazace se to kasnije, i daleko vise od
toga...
Ali, zadrzimo se na trenutak na poziciji
ovog casopisa u samom gradu Mostaru. On
je tamo incident. Rijetko pozitivan
incident. On pokusava skoro nemoguce: da
u gradu, podijeljenom, po sad vec dobro
nacionalno "izbalansiranim"
crtama razdvajanja uspostavi kontinuitet
multinacionalne misli. To, objektivno,
nije lako. Jer, na jednoj obali Neretve
on je najeksluzivniji raritet kulture, na
drugoj pak obali, on je "persona non
grata".
Ali nastojanja urednistva na celu sa
mostarskim pjesnikom Alijom Kebom da
stranice casopisa "Most" otvore
i Bosnjacima i Srbima, i Hrvatima, i
Zidovima, da stranice ovog casopisa budu
kozmopolitski otvorene nisu uvijek
nailazila na odobravanja cak niti na onoj
strani Grada za koju kazemo da je
kontrolira "bosanska" strana?!
Zasto upitnik?
Prije svega zbog toga sto se
"Most" hoce i umije izdici (bar
su to ovi dosadasnji, a izislo ih je
osam!) brojevi pokazali...
"Most" uspijeva okupiti autore
iz cijele Bosne i Hercegovine,
"Most" uspijeva, poput stvarnog
reprezenta bosanskohercegovacke sarenice
pokazati raznolikost u stavu,
polislojnost u misljenju, raznosmjernost
u djelovanju...
"Most" uspijeva odrzati vezu sa
bosanskohercegovackim predracem...
On uspijeva dotaknuti smisao one tanke
crte na kojoj se dijeli temeljna
ljudskost od neljudskosti...
Na toj tankoj crti nalazi se ona kolicina
pozitivne energije kojom se pokusava i
vrlo cesto uspijeva, u ozracju koje je
potpuno nesklono takvoj logici stvari,
ostati dosljedno na putovima koji ne
robuju niti jednom jednoumlju, niti
jednom jednostranacju...
Sadrzinska cjelina ovog casopisa je u
stvari kondenzat golemih energija koje se
bore za promaknuce nacina zivljenja koji
su kozmopolitska mjera stvari, to je onaj
sloj ljudske angaziranosti koji ima
apsolutnu recepciju u Europi i u svijetu.
Tom sloju, koji obiljezava sjajna
rubriciranost (od Istrazivanja do Vremena
koje ne prolazi) pridruzuje se
likovno-graficka slika kojoj je, defakto,
mjesto daleko van ovih prostora, na nekom
od standova (ali ne literarnih buvljaka)
Pariza...
Takav "Most" uziva
nepodijeljenu podrsku stvarno
civiliziranog, kozmopolitizmu okrenutog
sloja Mostarana, koji nesumnjivo predvode
perjanice duha, kakvi su prvi covjek
Mostara - gospodin Orucevic i stvarni
veleposlanik duha mostarskoga i
bosanskohercegovackoga - profesor Sorbone
i Rimskog sveucilista, knjizevnik i
esteta profesor, doktor Predrag-Braco
Matvejevic.
U takvu casopisnu melasu, koju formira
urednistvo udjene se nerijetko zivi krik
nase sadasnjice, udjene se suvremenost,
koja naprosto nahrupi i ucini ovaj
casopis na tren stvarnim mostom prema
svijetu jedne carsije i jednog
mentaliteta, ugrozavanog maksimalnim
promitivizmom i pokusajima, sve
evidentnijim, provincijalizacije duha i
opceg ozracja...
Takav "Most" mora zasmetati
ljudima uskih pogleda i okvira...
On mora smetati svima koji bi da nazadno
"redizajniraju" nasu stvarnost
"unazad".
Na nedavnom susretu sa urednistvom
"Mosta" osjetio sam da
hercegovacki kozmopolitizam potpomognut
suradnistvom izvan ovoga grada nije bez
stanovitih europskih ambicija,
multietnicke strukture ozracja u kojem
casopis nastaje.
Ovaj most prema svijetu osjetio sam kao
veliku mogucnost da se prije svega
likovne komponente naseg (ne)urbanog
zivljenja izravnaju, da slikarstvo Pol
Gogena opstane na nasim prostorima jer je
njemu tu mjesto, jer je njemu tu prirodno
ozracje u kojem moze i treba dalje da
egzistira...
U situaciji kada nas moderni
nacionalno-stranacki barbari hoce odvesti
u duhovnu izolaciju nekih
"bantu" drzavica mostarski
slikar Jusuf Niksic pise nadahnut tekst o
Gogenu, stranice
"Mosta"otvaraju se za ovog
sjajnog slikara...
Ovakvo pruzanje ruku svijetu znaci vise
od svakog politickog pokusaja da ostanemo
u Europi.
Zato i ovaj nacin komuniciranja, koji ima
europske predznake nije tek i samo
mostarski, vec sto bi Marin Drzic-Vidra
nadahnuto kazao: "Opcenito
svijeh..."
Danas kad se gase mnogi plamenovi
civilizacije na ovim prostorima Kebin je
casopis svjetlokaz kojem se vjeruje i u
koji se ne ulazi lako...
Osmi broj "Mosta" usao je u
"Prozor" da bi najavio nova
svjetla u tamici nase neciviliziranosti i
nekulture...
(Nezavisni
mjesecnik "Republika", br. 17.) |
|
