|
”Mišo Marić je istaknuti poeta, novinar, briljantan reporter, pisac, veliki humanista, strastvenik umjetnosti i ljepote, prognanik i mukotrpnik. Dokazani je borac za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i jedinstveni Mostar – Krajišnik, Mostarac i Bosanac i Hercegovac i subaštinik Kosmosa – kome je cijeli miroljubivi svijet – njegova domovina, a ljudski rod njegova porodica. Nakon knjige ”Pan sa crnom frulom”, donio nam je na dar ”Mostarenje” – knjigu za koju su brojni već rekli da je dosegla najsavršeniji, najlucidniji izraz romaneskne poetike… Život jeste bio nemilosrdan prema Miši Mariću i njegovoj porodici, život jeste kidao i razdirao liniju kojom su hodili Mišini prijatelji i savremenici. Ali je njegova stvaralačka, novinarska i spisateljska linija ostala neiskidana: isprepletena pozlaćenim nitima u kojima pulsira nada i ljubav – i pored svih nesanica što su ispisale ovu sagu o Mostaru, ovu povelju čežnje i ljubavi, tuge, bola, trpljenja, radosti i voljenja koji su u Mišinoj knjizi onovremeni, ovovremeni, svečovječanski i univerzalni… ”Mostarenje” je, prekrasan, zvučan naslov. Što bi rekao Alija Kebo: čovjek se može ”zamostariti”, može se i ”zaneretviti”, makar u Mostaru boravio duže, ili samo kratko vrijeme, držeći se one poznate, Andrićeve… ”Mostar je grad u koji se ne dolazi – već grad u kojem se ostaje…” A za mostarsku TV, sam Marić reći će i ovo: ”Mostarenje” je moj moralni dug, moja stanarina za jedno prelijepo vrijeme, za prelijepe ljude, jednu dobrotu s kojom me je dočekao i 30 godina udomljavao ovaj grad. Mostar je u to vrijeme bio osnovna organizacija ljudi, dobrih namjera i dobrih duša. Mostar je bio jedna velika porodica, koja me je primila kao svog. Ovaj grad je učinio da budem ono što jesam i ovom gradu i ovim ljudima treba da zahvalim ono što jesam”…
”Mostarenje” je tako postalo nerazdvojni dio duhovne strukture Miše Marića, i istovremeno – grada na Neretvi. Pa bi Mostar, bez Miše – bio manji za cijelo jedno čovječanstvo.
”A Mišo, bez Mostara – siroče bez ljubavi roditelja”, kako je nadahnuto u svom pogovoru knjizi, iz raseljeništva u Čikagu, napisao naš novinarski učitelj, Mugda Karabeg. A u svojoj recenziji, novinar i pisac Slavko Šantić – podsjetiće da ”dušu grada čini ljubav koja stanuje u srcima njegovih ljudi. Iz te ljubavi nastaju najljepše građevine, ali i ono mnogo važnije i ljepše od njih – ljudska sreća, pohranjena u veličini i iskrenosti prijateljstava i mudrosti i snazi voljenja. U životu satkanom od dobrote i dobrodušja. I u smrti koja ne poznaje zaborav. I u pjesmama, koje su dopirale iz najdubljih dubina ljudskog Srca”. Mostar je bio takav grad!”
Osim kao kolega i prijatelj, koji sa Mišom sve ove godine naše zajedničke nesreće razmjenjuje pisma između Mostara i Eksetera u Velikoj Britaniji, ovdje se obraćam u ime članova i aktivista Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara, koji je bio suorganizator i pokrovitelj mostarske promocije ”Mostarenja” – koja je, na jednom mjestu, okupila sve ono najbolje što je ostalo u gradu. Smisao djelovanja i inicijativa našeg Centra upravo i počiva na borbi za afirmaciju istinskih kulturnih vrijednosti Mostara, BiH, Evrope i svijeta. Zato nas sve hrabri i veseli da je i Mišo Marić, baš kao i brojni drugi – poput Matvejevića, Bogdanovića, Šerbedžije, Berića, Kebe, Zubca, Gojera, Karabega i brojnih, u zemlji i širom svijeta – s nama, kao istrajni emisar naše umjetnosti, kulturne baštine, novinarstva i publicistike – što potvrđuje svojim doprinosom u radu našeg Centra za mir, ali prije svega svojim knjigama i tekstovima koje u kontinuitetu čitamo u ”Bosanskoj pošti”, ”Zambaku”, časopisu ”Most”, ”Glasu antifašista”, RTV Mostar… i drugim pisanim i elektronskim medijima. Bodreći nas i uvijek prijatno radujući novim idejama i inicijativama koje unose svježinu i jačaju smisao borbe za naš Grad i dostojanstvo življenja na obalama Neretve. U ”Mostarenju”, Marić je otvorio svoju emotivnu i ranjivu dušu. Jednako kao ova knjiga, sve nas u mostarskom Centru za mir obradovalo je i saznanje da će i Mišo svojim tekstovima vjerujem uskoro – novom knjigom, progovoriti o događajima i zbivanjima koja su nas za minulu deceniju i po potresala i razdirala i čije traume i danas svi zajedno nosimo. Ohrabrujemo ga i večeras u tom naumu, ubijeđeni da će Mišo, svojim osobenim jezikom i rječnikom, nastaviti ispisivati stranice svog briljantnog ratnog rukopisa i da će, jednom uskoro, čitaocima moći da podastre i priču o vlastitom stradanju u njegovom i našem Mostaru – ali i priču o stradanju i ubijanju Mostara, koji je bio suočen sa nezapamćeno okrutnom – dvostrukom agresijom, od koje se još teško i mukotrpno oporavlja. Baš kao što mi je ispričao pred kamerom RTV Mostar: ”Svi smo mi u jednom vremenu podstanari u ovom gradu; ljudi prolaze, gradovi su vječni. Mostar je toliko veliki da će sve proživjeti i nadživjeti… A doći će neki bolji od nas, pa i red je… Doći će neki koji će imati veći talenat da grade, nego da ruše… Ja vjerujem u takvo vrijeme, ja vjerujem u te ljude…
Vjerujem u vječan Mostar! ”Poštovani, ne pripadam krugu književnih kritičara, ali kao rođeni Mostarac, kao novinar, mogu da naslutim – pa čak i prognoziram, da će ”Mostarenje” Miše Marića, po svojoj liričnosti, pitkom i sočnom jeziku, stilskoj i kompozicijskoj uvezanosti – uistinu biti prepoznata, prihvaćena i prigrljena kao mostarski ”album nezaboravnih medaljona”, kao ”poetska podsjetnica” najsunčanijeg grada na svijetu vjerujem, postati bestseler u sveukupnoj mostarskoj, sarajevskoj i bosanskohercegovačkoj izdavačkoj produkciji…
|