|
Kada od kipova uz brdo krenesh
zatec'esh je na starom mjestu.
U zelenilu ljetnjem
kupa se njena vec' vremeshna sjena
a boja prkosi okolini.
Shiroki korak ostarjelih nogu,
ruke rashirene, nekad,
primale su sve koje vidati trebalo je.
Unutra je koshnica bila.
Mnogo ih a vrijedni doktor stizao je svakom.
Onda, kada se rodila ljepsha i vec'a
zaboravishe je al stavishe plochu
na prednjoj strani na kojoj
i danas pishe da je to nekada
prva Hastahana bila,
a sutra, mozhda, i muzejom postati mogla bi
|