|
I sam sam odavno daleko od svog grada, istina samo fizichki. Dusha se uvijek rado vrac'ala ovom gradu i radovala svakom ponovnom susretu s tobom. Danas je u nashem Mostaru sve manje ljudi i prijatelja koji su me ranije rado dochekivali i radovali se nashim susretima.
Ne zhelim, a i ti ne bi volio, da dugo govorim, jer rijechi pojeftinjuju sva sjec'anja i osjec'anja koja naviru. Mi koji smo imali srec'u imati te za uchitelja, ne samo fudbala nego i zhivota tu lekciju nikad nismo zaboravili.
Kad god sam zhelio postic'i neshto vishe i bolje u zhivotu, prisjec'ao sam se ponekog tvog shamara (kazhu to nije pedagoshki), uvidjajuc'i da je za mene bio dobronamjeran i svrsishodan i da je iza njega stajalo mnogo ljubavi ne samo za mene nego i za sve nas.
Uchio si nas da ljubav za sport, porodicu i uopshte ljude, chini najljepshi dio ljudskih osjec'aja.
Zhelim josh da kazhem Tvojim najmilijim, da saosjec'amo s njima i da za utjehu trebaju biti ponosni shto su, za supruga i oca, imali takvu lichnost kakav si bio.
A mi kojima si na roditeljski nachin otvarao puteve u sportu i zhivotu, makar sad glasno kazhemo od srca HVALA i lako putovanje u vjechnost, kako kazhe pjesma.
Mostar, Sutina, 17.11.2006.
|