|
A Mostar! Josh pochetkom agresije, u gradu svjetlosti urushen je onaj njegov prepoznatljivi sjaj i temelj duhovnosti. Mostarci sada strahuju da dolazi vrijeme u kome c'e ovdje ljubav izgubiti svaki smisao.
Izbori prodjoshe… Pa shta! Vatreni glasachi su mislili da c'e tog istorijskog 1. oktobra 2006. godine, rijeke usporiti tok, da c'e sunce stati na nebu. Da c'e potec'i med i mlijeko.
Ali, ostalo je sve po starom.
Nekom kaplju suze, nekom kaplje lova.
I, tako, dok prizheljkujemo da podignemo krila pod krov svijeta i udjemo u trbuh Evrope, ti, fini Sarajlijo pitash za slobodarski Mostar. Mani se slobodarstva. Na ozarenom podneblju ovog grada raste velika mrlja, svakog dana sve vec'a, sve pogubnija.
U vas su minirali mezar prvog predsjednika Bosne i Hercegovine chasnog Alije Izetbegovic'a, chiji akteri, vjerovatno, i danas shec'u Marindvorom i Bashcharshijom.
U Mostaru su po trec'i put minirali Partizanski spomenik – velichanstveno djelo Bogdana Bogdanovic'a koje danas, s razbijenim plochama i imenima mostarske i hercegovachke mladosti, shto se borila protiv fashizma podsjec'a na smetljishte i razbojishte.
Nakon vishe rushilachkih incidenata i napada na imama dzhamije na Balinovcu, nedavno su ovovremeni fashisti, u rani sabah, ”zoljom” prostrijelili dzhamiju u Jasenici. Pochinioci ovog zlodjela, poshto su ubijedjeni da nec'e biti ”otkriveni” – kao shto nisu otkrivena imena ubica 30 Mostaraca-Boshnjaka, likvidiranih poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma – i dalje prijete! To mozhe biti upozorenje Jasenichanima, Boshnjacima, i ne samo njima, da c'e im ustashe drugi put – roknuti novu ”zolju” – kada budu na namazu.
I tako dalje, kroz shikare, ponore i ralje. Chudna jada od Mostara grada…
”Shto li mi se Radobolja muti…” – u pismu ”Mostu” pita poznata mostarska poetesa i slikarka Tamara Djedovic' prognanica u Beogradu, koja chezne za svojim gradom i svojom kuc'icom u Halimic'evom sokaku, kraj ”Bristola” – koja nekada bijashe dom umjetnika gdje su navrac'ali poznati slikari, rezhiseri, knjizhevnici, filmadzhije…
Poetesa i slikarka se interesuje za svaku novost u Mostaru. …
Da li je otvorena ”Ruzha”, shta je s hotel ”Neretvom”, je li se nashao investitor da je postavi na noge. Pozdravi sve koji me (ako me) spominju: Bijavicu, Almu, Seju Djulic'a, Seju Pintula, Zlatka, Bracu, Enisu, redakciju ”Mosta”, radni narod IC Shtamparije. Pozdravi i moju u korov zaraslu kuc'u koju i dan i noc' sanjam i grlim srcem svim i neka me ne zaboravi… Je li se iko vratio od znanih Mostaraca. I hoc'e li? Ma, mi smo ti divlje meso na tudjem organizmu. Crkavash za Mostarom i tavorish. A zhivot ide dalje. Nosi k’o nabujala Neretva.
Odoh brzo u ”beshu”, kasno je. Okrenula sam sholjicu od kahve. Gledam hoc'u li u tevli ugledati Mostar i moju kuc'u. Moj prijatelju, sijeda glava al’ pameti nema…
A iz glavnog grada Crne Gore javlja se, takodje poetesa i slikarka i takodje prognanica primarijus dr Vesna Oborina, zahvaljujuc'i na prelijepim trenucima koje smo joj priredili u C'orovic'evoj kuc'i, na otvaranju njene izlozhbe i promociji nove knjige.
I Tamaru i Vesnu ovaj je hronichar morao da izvijesti da je nedavno iz Mostara pobjegla jedna divna djevojka koju su od milja zvali – Suljagina Fata. Mujo za njom nije zamandalio vrata. Sada je Fata negdje u Americi, u Sjevernoj Karolini.
Zhalosna joj majka!
|