Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 204 (115 - nova serija)

Godina XXXI novembar/studeni 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Slovo urednikovo – Alija Kebo
Pobjegla Suljagina Fata

Kad god me sretne, ili nazove jedan mnogo fin novinar iz Sarajeva, pita: šta ima novo u slobodarskom Mostaru, na što ga ovaj mostopisac preduhitri pitanjem: a šta ima novo u olimpijskom Sarajevu!

I ne čekajući odgovor, Sarajlija nadodaje da je u centru (kod njih) mnogo gore nego ovdje (kod nas) u Mostaru. Možda i jeste, fini Sarajlijo, ali ti kao da i ne znaš za naše muke i bruke.

Sada smo nekako egal. Što je nama zapadni Mostar, to je vama istočno Sarajevo. Gotovo da nije ostalo ni ”s” od onog, nekadašnjeg slobodarskog Mostara, niti ”o” od olimpijskog Sarajeva.

Svakim danom, sve je manje Sarajeva, a sve više (srpske) Banjaluke i (hrvatskog) zapadnog Mostara. U tom pogledu, i samo preseljenje tolikih ministarstava u Mostar imalo je duboku i mutnu pozadinu.

Grad ispod Trebevića je počeo da gubi funkciju prijestolnice još dok je bila na snazi ona stara Jugoslavija i kada se, tek, počela da raspada – jer u glavni grad naše zemlje hotijaše da se premetnu i Pale, i Grude, Banjaluka, Mostar…

Sarajevo jeste živo ognjište kultura i fantastičnog miješanja i prožimanja vjera, nacija, adeta i običaja, ali je, danas, izgubilo čar bosanskohercegovačke metropole. Ubiše ga korupcija, terorizam, siledžijstvo, stranačka nadmetanja i podmetanja, štrajkovi, bijeda i apsurdne razlike u standardu.

Vesna Oborina: Stari most

Vesna Oborina: Stari most

A Mostar! Još početkom agresije, u gradu svjetlosti urušen je onaj njegov prepoznatljivi sjaj i temelj duhovnosti. Mostarci sada strahuju da dolazi vrijeme u kome će ovdje ljubav izgubiti svaki smisao.

Izbori prođoše… Pa šta! Vatreni glasači su mislili da će tog istorijskog 1. oktobra 2006. godine, rijeke usporiti tok, da će sunce stati na nebu. Da će poteći med i mlijeko.

Ali, ostalo je sve po starom.

Nekom kaplju suze, nekom kaplje lova.

I, tako, dok priželjkujemo da podignemo krila pod krov svijeta i uđemo u trbuh Evrope, ti, fini Sarajlijo pitaš za slobodarski Mostar. Mani se slobodarstva. Na ozarenom podneblju ovog grada raste velika mrlja, svakog dana sve veća, sve pogubnija.

U vas su minirali mezar prvog predsjednika Bosne i Hercegovine časnog Alije Izetbegovića, čiji akteri, vjerovatno, i danas šeću Marindvorom i Baščaršijom.

U Mostaru su po treći put minirali Partizanski spomenik – veličanstveno djelo Bogdana Bogdanovića koje danas, s razbijenim pločama i imenima mostarske i hercegovačke mladosti, što se borila protiv fašizma podsjeća na smetljište i razbojište.

Nakon više rušilačkih incidenata i napada na imama džamije na Balinovcu, nedavno su ovovremeni fašisti, u rani sabah, ”zoljom” prostrijelili džamiju u Jasenici. Počinioci ovog zlodjela, pošto su ubijeđeni da neće biti ”otkriveni” – kao što nisu otkrivena imena ubica 30 Mostaraca-Bošnjaka, likvidiranih poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma – i dalje prijete! To može biti upozorenje Jaseničanima, Bošnjacima, i ne samo njima, da će im ustaše drugi put – roknuti novu ”zolju” – kada budu na namazu.

I tako dalje, kroz šikare, ponore i ralje. Čudna jada od Mostara grada…

”Što li mi se Radobolja muti…” – u pismu ”Mostu” pita poznata mostarska poetesa i slikarka Tamara Đedović prognanica u Beogradu, koja čezne za svojim gradom i svojom kućicom u Halimićevom sokaku, kraj ”Bristola” – koja nekada bijaše dom umjetnika gdje su navraćali poznati slikari, režiseri, književnici, filmadžije…

Poetesa i slikarka se interesuje za svaku novost u Mostaru. …

Da li je otvorena ”Ruža”, šta je s hotel ”Neretvom”, je li se našao investitor da je postavi na noge. Pozdravi sve koji me (ako me) spominju: Bijavicu, Almu, Seju Đulića, Seju Pintula, Zlatka, Bracu, Enisu, redakciju ”Mosta”, radni narod IC Štamparije. Pozdravi i moju u korov zaraslu kuću koju i dan i noć sanjam i grlim srcem svim i neka me ne zaboravi… Je li se iko vratio od znanih Mostaraca. I hoće li? Ma, mi smo ti divlje meso na tuđem organizmu. Crkavaš za Mostarom i tavoriš. A život ide dalje. Nosi k’o nabujala Neretva.

Odoh brzo u ”bešu”, kasno je. Okrenula sam šoljicu od kahve. Gledam hoću li u tevli ugledati Mostar i moju kuću. Moj prijatelju, sijeda glava al’ pameti nema…

A iz glavnog grada Crne Gore javlja se, takođe poetesa i slikarka i takođe prognanica primarijus dr Vesna Oborina, zahvaljujući na prelijepim trenucima koje smo joj priredili u Ćorovićevoj kući, na otvaranju njene izložbe i promociji nove knjige.

I Tamaru i Vesnu ovaj je hroničar morao da izvijesti da je nedavno iz Mostara pobjegla jedna divna djevojka koju su od milja zvali – Suljagina Fata. Mujo za njom nije zamandalio vrata. Sada je Fata negdje u Americi, u Sjevernoj Karolini.

Žalosna joj majka!

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-12-30

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden