|
 Poštovani skupe, cijenjena porodico Gačić, izražavam vam svoje saučešće. Mislim da saučešće treba uputiti gradu Mostaru, Hercegovini i cijeloj našoj državi. Vaso je Gačić, radeći na svim pomenutim nivoima, davao nesebičan doprinos njihovom prosperitetu i opštem progresu. Komunista i partizan humane i demokratske provenijencije išao je ispred svog vremena unoseći osmjeh i šarm u politički život sredine u kojoj je djelovao. Bio je demokrata po mentalitetu i lafčina u društvu. Obavljao je vodeće dužnosti u Bosni i Hercegovini, između ostalih Republičkog sekretara za unutrašnje poslove, člana Predsjedništva SR BiH, Predsjednika Skupštine BiH i sl. Pripada grupaciji najistaknutijih kadrova iz Hercegovine koji su djelovali u Sarajevu i ubraja se u vodeću garnituru političara oko Džemala, Branka, Rate, Tode, Hamdije i drugih koji su vodili zemlju u njenom najprosperitetnijem periodu. Bio je istinski pristalica i kreator bratstva-jedinstva, nacionalne ravnopravnosti i naročito slobode i prava građana, ravnopravnosti Republike Bosne i Hercegovine u Federaciji kao i političke rehabilitacije hrvatskog stanovništva zapadne Hercegovine. Imao je znatan uticaj na poznato ”Hercegovačko savjetovanje”.
U periodu 1971-1974. na dužnosti Republičkog sekretara za unutrašnje poslove naslijedio je isto tako sposobnog i dragog Antu Miljasa i dao je, po mom mišljenju, najkreativniji doprinos jačanju Bosne i Hercegovine, njene državnosti i bezbjednosti. To je na neki način neuralgičan period veoma dinamične aktivnosti, obilježen ustavnim promjenama iz 1974. kojima su prethodili popis stanovništva, nacionalna afirmacija Muslimana te paternalističke aspiracije susjednih republika. To je, također, period demistifikacije službi bezbjednosti i definitivnog odstupanja prorankovićevskog dijela kadrova u njihovim redovima. Tada datira i poraz ubačene emigrantske grupe u zonu Bugojna kojoj se suprotstavilo i okolno stanovništvo.
Bio je to i period Bosne i Hercegovine ”na vrhuncu moći” u čije je jačanje ugrađeno i djelo Vase Gačića. Mene je jednog ljetnog dana 1974. pozvao u kabinet i precizno rekao da kao načelnik Centra SDB-Sarajevo koji je pokrivao teritorij 17 opština i zapošljavao oko 120 ljudi, trebam nacionalni sastav zaposlenih uskladiti sa nacionalnom strukturom stanovništva na sarajevskoj regiji i da svi trebaju biti fakultetski obrazovani i mlađi od mene, kome su tada bile 33 godine. To je provedeno, i ti kadrovi su ostali u redovima branilaca BiH.
Pokojni Vaso je oko 15 godina svog života proveo u Sarajevu. Uklapao se elegantno u sarajevsku sredinu ali nije nikad poželio da doseli. U njemu je titrala Hercegovina a odzvanjao Mostar. Njegove kancelarije su bile ispunjene Hercegovcima, Hrvatima, Muslimanima, Srbima. I svi su mu vjerovali. Takvih ljudi kao Vase, ima sve manje. Nailaze na nerazumijevanje današnjih ”elita” a bili su model i obrazac ljudi koji danas najviše nedostaju. Doživjeli su krah svojih vizija agresijom Srbije i intervencijom Hrvatske ali nisu poklekli pred protivnicima niti dizali ruke pred njima. Oni su možda neki budući putokaz u vremenima koja dolaze a oni su ih u svojim životima odživjeli.
Neka je slava i hvala drugu Vasi Gačiću na kojeg porodica i društvo mogu biti ponosni.
Mostar, 7.8.2006.
|