Njeno ime sam upoznao na stranicama MOSTA. Pojavilo se novo ime. Nove misli. Novi pogledi. Reski i ”drski” zapisi.
Podjednako lijepo pishe o Josipu Brozu i njegovom i nashem vremenu. Isto tako pishe o Bosni i Hercegovini poplochanoj minama i ranama, ali i o mostarskim huliganima.
Tek joj je osamnaest godina, sa zavrshenom gimnazijom, ali zna da vidi, da osjeti, da misli i da to sve iskazhe, napishe, potpishe i objavi.
Rechenice kratke, jasne, a velike kao planina do neba. Pamte se. To, chitalac osjeti da je to ono pravo.
Biserni zubi, biserne rijechi, biserna ogrlica. Sve nanizano na nisku kao djerdan. U njenom imenu Predrag Matvejevic', Misho Maric', Alija Kebo i ina mostarska, sjajna, imena i saradnici ”MOSTA” dobijaju vrsnog saradnika kao nasljednika.
Kritichna i dichna, razmishlja, govori i pishe kao odrasla. A mlada, pametna, lijepa, pa kad je sretnesh ”uzhivo” ne vjerujesh da iz tog bic'a nadiru tako zrele misli. Hoda uspravna, stalno nasmijana, mila i draga. Bliska i komunikativna, znatizheljna.
Takvu sam sreo i upoznao INGU KOTLO, studentkinju prve godine Univerziteta u Mostaru. Sreli smo se na Igmanu u Shkoli gradjanske hrabrosti – imam petlju, a sve u organizaciji NVO ”GA-RI-VO”, Sarajevo i sjajne SVETLANE BROZ. Bio je juli 2006. godine.
Zapamtite njeno ime: INGA KOTLO, a iz Mostara. Pravi mostarski dragulj. Ona tek dolazi.
Lazar Manojlovic', Bijeljina
|