|
Isto prođe i naš najveći pisac: Ivo Andrić – taj drznik se i rodio s ciljem da se bavi književnošću i to samo zato da se dočepa Nobelove nagrade za književnost, koju, zamislite, i dobi 1961. g. I nije mu dosta bila ova drskost, već se pokaza i (su)ludim kad isti taj miliončić Maraka (koliko iznosi Nobelova nagrada) dade za biblioteke BiH, umjesto da je do kraja života živio kao Car.
Za bezumnike je ovo argumentacija koja obezvređuje ovog genijalca, ne znajući a vjerovatno nikad i ne čitajući nešto od Andrića pa i ne znaju da je to najprevođeniji književnik na svijetu i to ne bez razloga. Isti sićušni bezumnici zamjeraju Andriću što je rođen u BiH, što je po nacionalnosti bio Hrvat, što je pisao o Bosni i turskom vaktu, što je živio u Beogradu i pisao ekavicom, što je bio istinski Jugosloven do kraja svog života, što je svojim briljantnim književnim darom proslavio jednu malu državicu u svjetskim okvirima.
Ovako izgleda (si)logika i naukovanje novokomponovanih bezumnika pri prosuđivanju najvećih umova naših prostora a istovremeno afirmišu po Nušićev(sk)om receptu svoje junake i velikane, pa kažu:
– Evo, ovaj nacionalistički junak je pobio samo 1.000 nevinih ljudi, a mogao je puno više, a nije jer su oni ”plemeniti i humani” junaci, ovaj naš političar je ukrao samo 50 miliona Maraka a mogao je i 100, a nije, pošto je jako ”skroman i pošten”, onaj je upropastio svega 10 najvećih firmi, a mogao je i svih 30, a nije, na ulicu je istjerao samo 10.000 radnika, a mogao je i svih 30.000, a nije jer mu ih je bilo žao, naš funkcioner je državnim avionom i o državnom trošku otišao na utakmicu u inostranstvo i pri tom je poveo samo najužu porodicu – ženu i djecu, a mogao je i širu porodicu pa da umjesto malog aviona moradne povesti BOING koji bi znatno više koštao, a nije, naši najviši državni dužnosnici javno i transparentno putem svih medija (elektronskih i pisanih) govore i hvale se kako više vole susjednu državu nego svoju rođenu, a oni bi to mogli govoriti i tajno, a ne, oni to objelodanjuju čitavom svijetu, s ponosom i ”svijetla obraza”, (što bi se reklo u narodu: ”čega se pametan stidi, budala se time ponosi”).
Bugojno, 20.06.2006. g.
|