Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 199 (110 - nova serija)

Godina XXXI juni/lipanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Slovo urednikovo – Alija Kebo
Knjiga za chitanje i plakanje

Da smo prije desetine hiljada godina imali Bosansku piramidu sunca, i ona bi u agresiji na Bosnu i Hercegovinu bila minirana i razvaljena. Sto posto!

Svaka slichnost ovih uvodnih redaka s polozhajem u kome se danas nalazi nasha zemlja, Evropa pa i svijet, vishe je nego namjerna.

U vrijeme vrhunskih medicinskih dostignuc'a, ljudi umiru u najtezhim mukama, ili umiru naprechac, ko od shale. Meteorski razvoj nauke i tehnologije, umjesto napretku chovjechanstva, vodi njegovom unishtenju. Kazhu da su ljudi bezbjedni i zashtic'eni samo – u grobu. Ne znash hoc'e li te, gdje i kad, udariti kap, hoc'e li te pomesti zemljotres, ili c'esh skonchati od projektila NATO ili nekih drugih snaga.

Ovaj mostopisac negdje je prochitao da najnovija istrazhivanja pokazuju da od 700 hiljada ”visokoobrazovanih” nauchnika u cijelom svijetu, njih, chak 520 hiljada radi na usavrshavanju oruzhja i ubijanja, dakle na istrebljenju ljudske vrste – dok samo 180 hiljada istrazhuje nachine kako da budemo zdraviji, sitiji, kako da prezhivimo.

A narod tabana kroz ovu mrakachu i sve se nada nechem boljem i ljepshem, ali svuda ga prate – nasilje, siromashtvo, jad, ruzhne navike, optuzhbe drugog i drugachijeg, razne boleshtine.

Trube apokalipse odjekuju.

Namjera ovog Slova nije da se bavi utopijama. Jednostavnije je i lakshe nac'i se sucheljice s nashom svakodnevnicom, ali ona nije ruzhichasta, nije ni zehru.

Marin Topic': Rondo u Mostaru, ulje na platnu, 2006.

Marin Topic': Rondo u Mostaru, ulje na platnu, 2006.

Mjesec maj u Mostaru je protekao u znaku brojnih kulturnih i sportskih manifestacija i obiljezhavanja znachajnih datuma i dogadjaja: akademija, tribina, susreta pjesnika i publike, koncerata, izlozhbi, turnira…

Desilo se i predstavljanje zapisa, bolje rec'i hronike-romana Mehmeda Dizdara Bence ”Stolac virtualni zavichaj” koju je publika u prepunoj dvorani Centra za kulturu nazvala – knjigom za chitanje i plakanje! I u kojoj se Dizdar, inache profesor knjizhevnosti, predstavlja kao autor visoke spisateljske imaginacije.

U stvari, ovdje su tri knjige u jednoj knjizi koje se zovu: Uspomene, Svjedochenja i Ima li nade. I: koliko god je prva, po mnogima izuzetna knjiga Mehmeda Dizdara ”Sudjeni Stolac” jedan gorki i dramatichni dnevnik o torturama, crnim danima i josh crnjim noc'ima provedenim u kazamatima tzv. Herceg-Bosne, toliko je njegova nova knjiga jedna freska o stolachkoj epopeji, ljetopis o gradu-mucheniku koji nekada bijashe sinonim slobodarstva, ljudskog bratstva i dobrosusjedstva.

Zapravo, ova knjiga o kojoj su, ne samo pozitivne nego briljantne recenzije napisali Nijaz Durakovic', Alija Piric' i Enes Ratkushic' jedno je ogledalo u kojem c'e nashe, i generacije poslije nas uvijek vidjeti njenog autora-logorasha Mehmeda Dizdara, vidjec'e nakazno lice ubica, progonitelja, palikuc'a i silovatelja, ali c'e vidjeti i dragi lik shehida i svih koji su nas branili i nadahnjivali da se borimo, da trpimo i patimo, da bismo ostali i opstali na ovim prostorima.

Najvazhnija odlika ove knjige, autentichne priche prezhivjelih svjedoka, zhrtava nasilja i bezumlja jeste da u njoj nema poziva na osvetu, nema mrzhnje; ne, autor Benca Dizdar, chak, ne mrzi ni svoje progonitelje ni svoje muchitelje – on se ne da i on se nada da c'e ovdje ljudi istog sunca i istog podneblja – mada mukotrpno – graditi nove mostove ljubavi, mostove od chovjeka do chovjeka, od pomirenja i povjerenja, prashtanja i sabura.

Ali, onaj Stolac, miran i pitoreskni gradic' na Bregavi kakav poznajemo ne stanuje vishe na staroj adresi.

Prije trinaest godina, tamo je sve shto bijashe boshnjachko (i srpsko) sravnjeno sa zemljom. A sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu svi Stochani bijahu – svoji. Niko nikome – ni potamo se. Krasan narod koji je drzhao da nikakve ograde, ni vjerske, ni nacionalne, ni politichke ne treba da odvajaju chovjeka od chovjeka. Vjerovao da je cijela Bosna i Hercegovina njihova domovina, svi Stochani njihovi sugradjani.

Bilo tako oduvijek, sada vishe nije.

Dodjoshe tamo neki hudi ljudi i rukama koje liche na tigrove kandzhe oteshe im Stolac. S njima dodje i tama koja guta i svjetlost i ljude, shto bi rekao prorok i uchitelj Halil Dzhubran. Nesrec'a koja razjapljuje cheljusti i halapljivo guta sve shto su vrijedne ruke i zdrav razum stvorili.

Ali, to nisu bili pravi Stochani, vec' zhivi izdanci fosila, domac'i uljezi. Ubice i pljachkashi shto su poshli putem svih pokvarenih i okaljanih u Drugom svjetskom ratu. Oni shto zaboravljaju drevnu mudrost da se chovjek rodi praznih shaka, tako i umre, i uzalud su mu sva ovozemaljska bogatstva ako nije srec'an s onim shto je imao.

Varalice i razmetljivci shto bi na tudjoj muci da grade srec'u i probitak.

U knjizi ”Stolac virtualni zavichaj”, autor ih proziva imenom i prezimenom! Oni su ”najzasluzhniji” da se Stolac nije pomakao od onog neiskorijenjenog fashizma iz ’93. i ’94. godine, nego se taj fashizam zabokorio i razlistao.

U svome Stocu, Boshnjaci su danas narod drugog reda.

A koliko su, tek, imali iskushenja i ponizhenja da se vrate u stolachku rodnu i svetu grudu. Koliko puta su prevareni, shikanirani, vrac'eni, kamenovani! Sve te tuzhne i sramne epizode uvjerljivo su opisane u poglavlju pomenute knjige pod naslovom: Ima li nade!

”U agresiji na nashu zemlju ugasili su se mnogi zhivoti… Mnoga srca gradova i sela su skrhana. I srce nasheg Stoca lagano zastaje, ne dajte da posve stane… ne dajte, molimo vas.” – pisali su Stochani raseljeni po svim zemljinim meridijanima.

Odgovor je doshao od jednog doshljaka – Hrvata, chovjeka koji bijashe dobre volje:

”Mi iz Konjica i srednje Bosne nismo protjerani u Stolac, nego smo zhrtve ”humanog preseljenja”, ali jedva chekamo da se i mi vratimo u svoj lijepi zavichaj.”

Zato c'e hronika o virtualnom zavichaju popularnog Bence Dizdara imati svoje poklonike medju chitaocima svih generacija i afiniteta. Jeste knjiga za chitanje i plakanje, ali – i pamc'enje.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-08-02

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden