|
Ibrahim Kešfi ibn Husejn ibn Ismail ibn Ali-efendi – Mostarac
Ibrahim Kešfi ibn Husejn ibn Ismail ibn Ali-efendi – Mostarac, značajni kaligraf i prepisivač orijentalnih rukopisa iz 18. stoljeća. Znamo da je iz Mostara, da je praunuk mostarskog muftije Ali-Kešfi-efendije i da je pohađao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu između 1742. i 1748. godine kada su nastajali njegovi prijepisi. Čime se kasnije bavio ne možemo utvrditi, vjerovatno ulemanskim pozivom ili je bio muderris u nekoj od brojnih bosanskih, a ponajprije mostarskih medresa. Volio je jezičke discipline gramatiku, logiku i književnost. Prepisao je tri djela iz gramatike, po jedno iz logike i dogmatike, te jednu etičko-didaktičku poemu. Poznavao je arapski, turski i perzijski jezik.
Prvi njegov prijepis nastao je 1740. godine, a riječ je o gramatičkom djelu na arapskom jeziku Daw al-amali, komentar Birgiwijevog djela iz gramatike Al-Misbah, autora Muhammeda ibn Muhammeda al-Isfara’inija. Rukopis je urađen na 196 stranica srednjeg formata, lijepim nevokaliziranim ta’lik pismom. U početku je tekst obrubljen crvenom linijom. Na marginama ima komentara u vezi sa tekstom djela. Papir je bijel, a povez kartonski. Na početku i na kraju rukopisa ima stihova, zapisa i historijskih crtica. Rukopis se čuva u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine u Mostaru, br. 453.
Dvije godine kasnije Kešfi prepisuje djelo iz sintakse arapskog jezika, takođe od Birgiwija Izhar al-asrar. Djelo je prepisano u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Slijedeći njegov prijepis je iz 1747. godine, a to je djelo Marah al-arvah iz sintakse arapskog jezika, autora Ahmeda ibn Alija ibn Mes’uda. Naredna dva djela koja je prepisao u Gazi Husrev-begovoj medresi 1748. godine su: Šarh Isagudži, Šejh Jujin komentar poznatog Abharijevog djela iz logike i Šarh al-kasida bad’al-amali komentar spjeva o vjerovanju od Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Džama’a. Sva su ova djela prepisana na arapskom jeziku. Iste godine je i na istom mjestu kao ”sohta” prepisao i poemu Hajriyya-i Nabi poznatog turskog pjesnika Jusufa Nabija (umro 1712), na turskom jeziku. Rukopis se sastoji od 92 stranice srednjeg formata, pisan čitkim nasta’lik pismom. Na početku je krupnim i lijepim nesh pismom ispisana Bismilla. Tekst poeme pisan je crnom tintom, naslovi crvenom, a sve je uokvireno crvenim linijama. Polustihovi su odvojeni sa dvije crvene vertikale. Povez je kožni, originalan. Na marginama rukopisa ispisane su arapske i perzijske riječi sa prijevodom na turski, razne bilješke i jedna pjesma od 85 stihova. Svi su ovi rukopisi bili pohranjeni u Orijentalnom institutu u Sarajevu ( br. 1218/1-4) osim prvog koji se i danas nalazi u Arhivu Hercegovine u Mostaru.
Muhammed Kešfi ar-Rumi
Muhammed ibn Mustafa ibn Mahmud ibn ‘Ali al-Kešfi (ar-Rumi) je mostarski kaligraf koji je djelovao oko polovine 18. stoljeća. Očito je da Muhammed Kešfi potomak Kešfi Ali-efendije, mostarskog muftije, praunuk od drugog sina Muhammeda. Prema njegovom mahlasu Ar-Rumi zaključujemo da je neko vrijeme živio i izvan uže domovine, vjerovatno u prijestolnici Carstva u Istanbulu. Napominjemo da su još neki naši alimi i književnici uz ime dodavali mahlas Ar-Rumi.
Muhammed Kešfi je 1722. godine u Roznamedžijinom hanikahu prepisao veći dio djela iz stilistike na arapskom jeziku Hašiya al-džerbi ‘ala al-muhasar, što predstavlja glosu na At-Taftazanijev komentar Al-Muhtasar Al-Qazwinijeva djela Talhis al-miftah. Ovu glosu je napisao Sulejman ibn Abdurrahman ibn Sulejman al-Magribi al-Džerbi (u. 1529). Rukopis je urađen vještom rukom, lijepim i sitnim ta’lik pismom na 386 stranica srednjeg formata. Tekst je pisan crnom, a naslovi poglavlja crvenom tintom. Na prvih šezdesetak stranica tekst je uokviren crvenom linijom, a na rubovima stranica je još jedna crvena linija. Na marginama ima komentara pisanih istom rukom. Komentirani tekst označen riječju kavluhu, a prvi harf ”k” pisan crvenom tintom. Ponegdje je tekst toliko oštećen da se jedva može razabrati. Papir je srednje debljine, bijele i prljavo bijele boje, glat, a povez polukožni s klapnom, oštećen i odvojen od rukopisa. Prvih 180 stranica pisao je drugi, nepoznati prepisivač. Bilješka kaligrafa Muhammeda Kešfija nalazi se na L-193b. On na prvom zaštitnom listu piše da je rukopis otkupio i dovršio njegovo prepisivanje. Rukopis je kasnije bio u vlasništvu alima iz porodice Naimić iz Mostara. U Gazijinu biblioteku je došao putem Medžlisa IZ-e iz Mostara i vodi se pod brojem R-4601.
Muhammed ibn Mustafa ibn Muhammed ibn ‘Ali al-Kešfi boravio je i 1724. godine Roznamedžijinu hanikahu u Mostaru. Da li je tada bio učenik ili muderris ove obrazovne ustanove, teško je reći. U svakom slučaju ovo nam govori o njegovim sufijskim sklonostima jer je riječ o nekoj vrsti derviške medrese. Ako je bio muderris onda je bio i šejh jer je to zahtijevalo slovo vakufname. On je te godine u hanikahu prepisao gramatičko djelo Al-Fawa’id ad-Dija’iyya, autora Nuruddina Abdurrahmana Džamija (u. 1492.), na arapskom jeziku. Rukopis je urađen lijepim nasta’lik pismom na 404 stranice srednjeg formata, crnom tintom, a naslovi i linije iznad komentiranog teksta crvenom. Na marginama ima dosta bilježaka, a takođe i na kraju rukopisa. Papir tamno bijel, tanji, a povez tvrd, kartonski sa kožnim hrbatom i klapnom, umotan u zeleno platno. Vlasnik rukopisa bio je Muhammed ibn Ibrahim (ima i otisak njegovog pečata), a onda je dospio zeničkim Čaršimamovićima koji su ga poklonili Gazijinoj biblioteci gdje se i danas nalazi, R-7630.
Znamo i za njegov rukopis djela Hadiyya al-muhtedin koji je nastao 1761. godine. Prema Bagdadli Ismail-paši Kešfi je pisac ovoga djela, a zapravo on je samo prepisivač tog rukopisa. Dobrača i Hasandedić su, povodeći se za Bagadli Ismail-pašom, ovo djelo pripisivali Kešfiju, ali je Dobrača u drugom svesku Kataloga GHB ispravio svoju grješku i stvari postavio na svoje mjesto.
Ahmed Mehmedović,
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo
____________________
(Pogledaj i: Kasim Dobrača: Katalog Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo 1963, knj. I, str. 500; Isti: Katalog GHB, sv. 2, str. 221-222; Hivzija Hasandedić: Mostarske muliije, Glasnik VIS-a, Sarajevo 1975, br. 9-10, str 435; Isti: Katalog arapskih turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, Mostar 1977, str. 105. i 181; Mehmed Mujezinović: (Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1982, knj. III, str. 104-106; Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo 1988, str. 51. i 142; Zejnil Fajić: Katalog GHB, sv. 3, Sarajevo 1991, str. 300; Salih Trako – Lejla Gazić: Katalog rukopisa Orijentalnog instituta – lijepa književnost, Sarajevo 1997, str. 150. i 275; Fehim Nametak – Salih Trako: Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz Zbirke Bošnjačkog instituta, Cirih 1997, str. 366; Mustafa Jahić: Katalog GHB, London-Sarajevo 1999, sv. 6, str. 324-325; Haso Popara-Zejnil Fajić: Katalog GHB, London-Sarajevo 2000, sv. 7, str. 122-123; Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis)
|