|
Na peronu Tri stanice Upsale
čekam signal okrenut ka Jugu
dok vrijeme prolazi, pretvara u vječnost.
Tako valjda hoće, takva valjda jeste
moja sverijes levnadsede,
I moja švedska opora sudba.
Na peronu Tri sa mnom vjetar dežura
dok vozovi dolaze,
dok vozovi prolaze.
I nije, baš, prijatno što Levandine nema,
što nema moje odbjegle sjene,
moje vječne nade.
Jer vozovi dođu,
Jer vozovi prođu.
Ti vozovi za jug.
Usamljen na peronu i vjetar bolno tuži
moj jedini čuvar bez komandne uniforme.
Ni njemu odavno nije više jasno
što Levandine nema kad vozovi dolaze,
kad vozovi prolaze.
Mom drugaru vjetru, ipak je lakše.
On osamu na peronu pretvara u igru.
Kovitlav ganja stranicu za umrle
zalutalog izdanja Uppsala Tidninga,
Nije mu svejedno, mom hladnom pratiocu,
što vječan u prostoru propušta vozove.
Ni Fyrison se ne obazire, ta čudna rijeka,
što na peronu Tri nema Levandine
i
što vjetar ganja stranicu za umrle.
Samo mene u srcu duboko probada
Što vozovi dolaze,
Što vozovi odlaze
bez mene i moje izgubljene Levandine.
Ti vozovi za jug
Ti vozovi za jug.
|