|
Poshtovani i dragi gospodine Predsjedniche,
Prvoj rijechi dodao sam drugu, meni drazhu i sadrzhajniju, koju sam vezao uz vashe ime i lichnost onog dana kada ste prvom predsjedniku Republike, kojoj ste sada na chelu, rekli odluchno ne i time se odrekli svega shto vam je do tog trenutka pripadalo kao drugom chovjeku Hrvatske. Drazhi su vam bili obraz, chista i mirna savjest te poshtenje, nego li uspjeshna karijera, pochasti i beneficije, shto je, moram rec'i, rijetkost medju politicharima. To narod, obichni ljudi, u koje ubrajam i sebe, vole i izuzetno cijene, shto se najbolje ochitovalo i na posljednjim izborima za predsjednika Hrvatske.
Tuzhan je i muchan povod koji me tjera da vam se obratim molbom da pomognete chovjeku kojemu ste ne bash davno dodijelili izuzetno vrijedno odlikovanje Republike Hrvatske, kao shto mu je davnih godina Predsjednik Republike Francuske dodijelio najprestizhnije odlikovanje svoje zemlje. Time ste djelomichno rehabilitirali u svijetu poznatog Predraga Matvejevic'a i donekle umanjili odjek i posljedice tri hica ispaljena 1991. godine u njegovo poshtansko sanduche sa dodatnom porukom ”komunistichki konju”. Obje ”poruke” su kristalno jasne pa ih ne treba objashnjavati. Njihova posljedica je ne bash dobrovoljni egzil Predraga Matvejevic'a, shto je kod starih Grka i Rimljana bilo ravno smrtnoj kazni!
I zato sam iznenadjen i shokiran presudom opc'inskog suda u Zagrebu, koja je Predraga Matvejevic'a proglasila krivim i osudila ”uvjetno na pet mjeseci u trajanju od dvije godine”! Tri pucnja iz 1991. godine mogu se donekle opravdati ratnim stanjem i nacionalnom euforijom stvaranja samostalne drzhave, ali danas, na pochetku trec'eg milenija i pred vratima Ujedinjene Evrope, Hrvatska ne mozhe sebi dozvoliti ovakvo neodgovorno ponashanje bilo kojeg suda ili suca u njoj.
Jer ovog puta to nije vishe pucanj u privatno poshtansko sanduche, nego smishljeni atak na slobodu govora, kritichkog mishljenja i polemichkog javnog razmatranja pitanja od drushtvenog, historijskog, umjetnichkog i drugog interesa. Ovo je trenutak kada treba rec'i bobu bob, a popu pop i odredjene stvari postaviti na pravo mjesto, kao shto je uchinila Njemachka, i ne samo ona, nakon drugog svjetskog rata. Ovim ne zagovaram, gospodine Predsjedniche, nikakvu chistku niti proganjanje pojedinaca, ali se prostim okom vidi da je ovakvom presudom osudjeno janje, a zadovoljshtinu je dobio vuk! Presedan, koji bi najvishe mogao da bude opasan i shtetan za hrvatski narod i divnu zemlju kojoj ste vec' drugi mandat na chelu.
|
Lazar Drljacha: Stari most, 1930.
|
|
Predraga Matvejevic'a poznajem od gimnazijskih dana u Mostaru – bili smo susjedi i raja. Kasnije smo studirali i diplomirali na Romanistici u Zagrebu. On je doktorirao na Sorboni, a ja magistrirao i doktorirao na Sveuchilishtu u Zagrebu. Do danas smo ostali dobri drugovi i kolege. Oboma nam se svaki susret pretvori u radost. Iako je postao svjetska velichina, slava mu nije udarila u glavu i nije se pokondirio niti distancirao od tzv. obichnih ljudi, svoje bivshe raje, susjeda i kolega. Zato nas i boli njegova sadashnja nezavidna i neizvjesna situacija, za koju je ”zasluzhan” sudija koji nije mogao, a mozhda nije htio da shvati jednu metaforichki upotrijebljenu rijech novijeg datuma (”taliban”) u naslovu jednog kulturoloshki i istorijski veoma znachajnog polemichkog chlanka-putopisa.
I umjesto da od svoje domovine dobije priznanje za pionirski pokushaj da, kako sam reche, izazove kritichare u drugim bivshim republikama Jugoslavije da svojim perom pokazhu i razobliche svoje ”talibane” (koji su se, blago recheno, ponijeli nedostojno, raspirujuc'i nacionalnu i vjersku mrzhnju i netrpeljivost), u njegovoj domovini je, kao kontra-udar vashem odlikovanju, organiziran proces koji je namjerno trajao dugo i koji je zavrshio tako da se iz presude vidi shta cheka svakog pojedinca koji pode stopama, u Evropi i svijetu poznatog i cijenjenog, Predraga Matvejevic'a.
Na kontroverzni chlanak sudac je donio kontroverznu presudu u prvoj instanci, na koju se ponosni Mostarac i Hrvat nec'e sigurno zhaliti. Znam ga dobro, a znam mu i pokojnog oca, koji u koncentracionom logoru u Njemachkoj nije bio spreman na bilo kakve ustupke i nagodbe, pa je zbog toga snosio konsekvence, a jedna od njih je mogla biti i smrt! Ako je po narodnoj ”Kakav otac – takav sin”, ja vec' vidim u hrvatskom zatvoru gospodina Matvejevic'a, a onda c'e vec' biti kasno da se bilo shta uchini. Sudac je bio siguran da c'e, nakon zhalbe, u drugoj instanci presuda biti ukinuta, ali ”optuzheni”, maltretiran u dosadashnjem dijelu procesa, nema namjeru da bilo kome dozvoli da se to ponovi – radije c'e otic'i u zatvor svoje domovine, kad ona tako hoc'e…
Znam, gospodine Predsjedniche, kao shto i vi znate, da svaki gradjanin treba i mora poshtivati zakone svoje zemlje, kao shto je sluchaj sa mnom, sa vama, a onda i sa Predragom Matvejevic'em. Medjutim, iz chitanja presude ”za klevetu i uvredu” (zato rekoh da je kontroverzna) ochito je da optuzheni nije klevetao Milu Peshordu, jer je govorio istinu, koja na sudu nije pobijena! Kleveta nije dokazana! Zato se pitam da li je moguc'e bilo koga oklevetati – I s t i n o m!? Tuzhitelj se sigurno ne bio osjec'ao ”uvrijedjenim” niti bi ga iko javno pozvao na moralnu odgovornost, da nije svoje pero opoganio primjerice chlankom ”Posrbica gori od Srbina” (u Vechernjem listu, 28.08.1993.), u kojem je pokazao da mrzi sve shto nije hrvatsko i u stanju je da osudi jedino nedjela koja su pochinjena hrvatskom stanovnishtvu, a ona koja su pochinili Hrvati drugima za njega ne postoje! I tu chinjenicu sudac je ”jednostavno” ignorirao, pa je time postao sauchesnikom u nepravdi uchinjenoj optuzhenom Predragu Matvejevic'.
Uz zahvalnost za vashe strpljenje i u nadi da c'ete uchiniti sve shto je u vashoj moc'i da pomognete neosnovano osudjenom Predragu Matvejevic'u, trenutachno najpoznatijem i najcjenjenijem intelektualcu Hrvatske i njenom najboljem kulturnom ambasadoru u Evropi, srdachno vas pozdravlja
Dr. Mirza Mushtovic'
redovni profesor u penziji (i egzilu)
|
|
P.S. Ovom pismu iz Londona pridruzhilo se s odushevljenjem veoma mnogo egzilanata (Srba, Hrvata, Boshnjaka, Jevreja iz bivshe Jugoslavije) te Britanaca, kojima sam ga predochio, zahvalni da sam ih upoznao sa svojom namjerom da vam se obratim, i omoguc'io im, dragi gospodine Predsjedniche, da i oni budu dio ove molbe vama, koju bih, da je bilo srec'e, vishe volio da nisam morao da napishem.
London, 22.11.2005.
|
|
Napomena
Ovo pismo objavljujem obzirom da, nakon dva mjeseca chekanja, od Predsjednika Hrvatske, gospodina Stjepana Mesic'a, nisam dobio nikakav odgovor, iako je u zaglavlju mog pisma bila moja adresa u Londonu (za pismeni odgovor) i broj mog telefona (za usmeno obavjeshtenje).
Mozhda je Predsjednik imao razloge ili opravdanje da odshuti svoj odgovor, ovo pismo ipak objavljujem, zato shto sam zabrinut za sudbinu svog prijatelja i diljem Evrope poznatog kulturnog pregaoca i polemichara, mudrog i hrabrog Predraga Matvejevic'a, koji je na samom pochetku rata, koji je poveo S. Miloshevic', imao petlju da od ovoga preko javnih glasila zatrazhi da podnese ostavku, a malo kasnije istu poruku je javno uputio i F. Tudjmanu! Zbog toga je, i ne samo zbog toga, u Zagrebu i Hrvatskoj postao persona no grata i morao da napusti svoj dom i posao. Ni u tudjini se nije odrekao kritike politika koje su prakticirale genocid i etnichko chishc'enje, s ciljem stvaranja nekakve velike Srbije, odnosno Hrvatske. Nakon nepotpunog poraza takvih politika, za shto je dokaz i sramni proces u Zagrebu, P. Matvejevic' je opet hrabro i javno, i bez dlake na jeziku, ”prozvao” najistaknutije intelektualce, a sve druge pozvao na odgovornost (zhelec'i time ”prisiliti one koji su sijali mrzhnju da pognu glave kad prolaze kraj onih koji su najvishe stradali, nauchiti ih da se stide”, februara 2003.), zato shto su u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili vrlo grlati sijachi mrzhnje i netrpeljivosti prema ”drugima”, chime su u svojoj zemlji i izvan nje dali veliki nacionalistichki i shovinistichki ”doprinos” politici etnichkog chishc'enja.
Umjesto da za takav pionirski poduhvat dobije priznanje i da se za njim povedu intelektualci drugih drzhava i naroda na takvom politikom zahvac'enim prostorima, Matvejevic' je nedavno u Zagrebu osudjen na pet mjeseci zatvora zbog navodnog delikta mishljenja, koji je davno brisan iz zakona u svim demokratskim zemljama svijeta!
To je razlog zashto se obrac'am redakciji vasheg cijenjenog chasopisa, uvjeren da c'ete za ovo pismo, koje nije samo moje, nac'i potreban prostor i tako mu omoguc'iti da dodje do javnosti, na chemu vam se zahvaljujem u svoje ime i mnogo mojih istomishljenika, u koje bih, nakon njegovog objavljivanja, s radoshc'u i ponosom ubrojao i vas.
Uz ponovljenu zahvalnost, srdachno vas pozdravlja
M. Mushtovic', London, 25. januar 2006.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-07-16
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|