|
Na put se spremam,
put mi je dalek.
Možda se nećemo,
vidjeti, zanavijek.
(Narodna pjesma)
Datum se približava
kao ispaljeno zrno.
Idem mu ususret ma što činim.
Dnevnik Čarlsa Bukovskog čitam.
Alija Kebo se javlja.
Ivu Miju Andrića zovem,
a on nedostupan.
Uključujem i isključujem
kompjutor,
ali ne diram taj file.
DRUGU KUĆU
DiAne Burazer prenosim
sa stola na stol.
Ako ne odem,
sa tim danom ću se sresti
nasamo.
Ako odem, pred svima.
Izbor nije čemu,
što jest-jest.
A činjenica, pa ga uopće ima,
sve skupa čini samo gorim.
I sve neizbježnosti su takve.
Smrt posebice.
Ustvari, to je privid.
Izbora nemam.
Put mi je dalek.
Na put se spremam.
|