|
U nizu priznanja dodjeljenih piscu, istoricharu, humanisti, esejisti, esteticharu, nauchniku, sociologu, pacifisti, akademiku prof. dr. Predragu Matvejevic'u za svoj izuzetno bogat i raznovrsan drushtveni angazhman, posljednje pechati Internacionalna liga humanista kojom ga ova asocijacija proglashava humanistom godine.
Uruchenje Zlatne povelje mira ”Linus Pauling” sa plaketom i znachkom koju mu je u Rimu dodjelio prof. dr. Faris Gavrankapetanovic', takodje njen laureat, obavljeno je u prisustvu ambasadora BiH u Italiji i Vatikanu, predstavnika diplomatskog kora te visoke delegacije Kantona Sarajevo. Predstavnika grada Mostara nazhalost nije bilo. Nagradu je predao premijer kantona Sarajevo Denis Zvizdic', laureat Lige humanista. Za ukupan kulturni doprinos Matvejevic' je prije tri godine od Voltera Vetronija, gradonachelnika Rima, dobio pochasnu titulu ambasadora Rima. Tada su posebno istaknute vrijednosti njegove pjesme u prozi posvec'ene Villi Borgeze, najvec'em i najljepshem parku Rima.
Od 2003. godine postaje chlan ANU BiH sa obrazlozhenjem da su njegovi radovi na polju kulture od posebnog drushtvenog znachaja za nashu zemlju. Prije toga on je primio diplomu pochasnog doktorata medjunarodnih i diplomatskih nauka od strane Fakulteta politichkih nauka Univerziteta u Djenovi (2004.), u Francuskoj (2000.) i u Italiji-Trshc'anski Univerzitet (2001.). Matvejevic' je prvi dobitnik italijanske nagrade Tomizza koju je ustanovio Lions Club ”Trst–Evropa” u saradnji sa Trshc'anskom opshtinom i regijom Furlanija – Venecija i Julijskom krajinom a nazvana je po italijansko-hrvatskom knjizhevniku ”piscu granica” Fulvio Tomizzi (1935–2003.) rodjenom u istarskom gradu Materadi na granici slavenskog i romanskog svijeta. Nagrada se sastoji od srebrne medalje, skulpture i novchanog iznosa kojeg je laureat namijenio obnovi svog rodnog Mostara. U ovoj nagradi je satkano puno simbolike s obzirom da je Fulvio Tomizza zhivio na granici izmedju Italije i slavenskog svijeta a Matvejevic' je svo svoje plodno poslanje obavljao izmedju nekoliko kultura – italijanske, bosanskohercegovachke, hrvatske i francuske. Tomizzu su njegove kolege knjizhevni kritichari nazvale ”pisac granica” jer je kao pisac s granice dvije drzhave proshao brojna zhivotna iskushenja nailazec'i na nerazumijevanje obje strane. Bio je osporavan upravo od italijanskih i hrvatskih nacionalista. U obrazlozhenju nagrade dodjeljene Matvejevic'u stoji:
– Priznanje se daje za njegovo snazhno, neprekidno i smiono djelovanje protiv svih oblika totalitarizma i nacionalizma u odbrani slobode kulture i poticanja dijaloga i razumijevanja naroda Evrope i Mediterana.
Tek shto je krajem jula 2004. godine zavrsheno otvaranje Starog mosta u Mostaru na kome je bio prisutan, ovaj eminentni knjizhevnik i intelektualac morao je otputovati u Rim gdje je primio nagradu ”Kultura voda” a povod je bilo peto dopunjeno i proshireno izdanje knjige Mediteranski brevijer na italijanskom jeziku. Akcentirajmo podatak da je do sada Brevijar preveden na dvadesetijedan svjetski jezik.
Grad Sanremo ustanovljava medjunarodnu nagradu ”Knjiga o moru” i po prvi put dodjeljuje je upravo Predragu Matvejevic'u. Uvidjevshi knjizhevne vrijednosti njegove dvije knjige Mediteranski brevijar i Druga Venecija zhiri je jednoglasno donio ovu odluku.
Prije dvije godine Matvejevic' je zajedno sa Dubravkom Ugreshic' (hrvatska knjizhevnica zhivi u Holandiji) uvrshten medju osmero evropskih pisaca chime je obezbijedio da dobije najprestizhniju italijansku knjizhevnu nagradu ”Evropska Strega” koja se dodjeljuje piscima iz drzhava chlanica Evropske unije. Time je ovaj vrsni knjizhevnik, esejist, filozof i pacifist ushao u elitni krug savremenog evropskog knjizhevnog Panteona. Nagrada je ustanovljena povodom italijanskog preuzimanja predsjedanja Evropskom unijom a uruchuje se u vjechnom gradu gdje je 1957. godine Rimskim ugovorima osnovana Evropska unija. I ovaj put, shto je potpuno neshvatljivo, niko od zvanichnih predstavnika grada Mostara nije bio prisutan.
Predrag Matvejevic' je rodjen u Mostaru 1932. godine u naselju Cernica (ulica Adema Buc'a) u kuc'i sa numerom 43 na kojoj josh uvijek nema nikakve oznake kojom bi se podcrtala veza sa nekadashnjim stanarem, danas eminentnim intelektualcem evropskog i svjetskog formata. Kuc'a se nalazi uz samu ulicu sa naglashenim doksatom i lijepom avlijom u kojoj i danas svake godine u bokorima poput djulbehara cvjetaju jarko crvene starinske ruzhe. Kasnije su Matvejevic'i preselili na Bulevar, u kuc'u na jedan boj sagradjenu od miljevine neposredno do Krankase (Doma zdravlja).
Stare smokve sa koje je mladjani Matvejevic' u jutarnjim satima brao hladne u vrhu medom obogac'ene tenice, vishe nema. Ishchupali su je ratnici u posljednjoj kataklizmi. (Pa tajno c'esh kao vjesht uhoda sa zapada / Moje zhilishte sazhec'i / Do samog dna / I pada / I chudit c'esh se potom kad chujesh kako / Ponovi koracam / Tih po gradu / Opet te / zhelec'i.). Kao djechak chesto je odlazio u kuc'u Tidje Sitar kod koje bi znao objedovati. Tako se u Mostaru zhivjelo. Sitareva bi svakoga dana uzimala postec'iju i klanjala, a Predragu su se te slike duboko urezale u pamc'enje. Kupao se pod Starim mostom sa poznatom rajom. I sada zna napamet nazive svih pec'ina oko Starog na obje obale. Pisao je: – Josh kao djechak bio sam uvjeren da je Neretva zelenija od svih drugih voda. Uz njenu obalu su visoke i oshtre stijene koje Mostarci zovu pec'inama. Svaka ima svoje ime, ponekad i nadimak od milja: zelenika, nad kojom raste divljaka smokva i ljuti shipak, Shuplja pod kojom je opasan kapak po mostarski, Veliki i mali Soko kraj ushc'a pritochice Radobolje te, pokraj njih, Glavar, nalik molu u nekoj jadranskoj luci, njemu je nasuprot Duradzhik na kojem su se mladic'i pripremali za skok sa c'uprije.
Roditelji, baka, ujaci i cijela rodbina su mu sahranjeni u groblju Masline podno Brkanovog brda, u blizini nekadashnje Ciglane u vlasnishtvu porodice Ribica. Veoma senzibilni Predrag, ali u isto vrijeme, shto je neobichno, vrlo hrabar chovjek, sa nevjerovatnim zharom i porodichnim osjec'ajem trazhio je u Odesi svoga djeda koji se izgubio u Staljinovim chistkama. Maleni rastom Prokopije Chokorilo iz Mostara svojevremeno je sa istim zharom i hercegovachkom zhilavoshc'u na ruskoj zimi sjedio pred portama tamoshnjih crkava trazhec'i milostinju za izgradnju Saborne crkve u Mostaru. Poshteno je svaku kopejku donio u Mostar za bozhiji hram.
Predrag Matvejevic' je studirao u Sarajevu i Zagrebu. U grad pod Sljemenom je otputovao u svojoj 23. godini. Francuski jezik predavao je punih 26 godina na Filozofskom fakultetu Sveuchilishta u Zagrebu. Doktorirao je 1967. godine na Sorboni iz komparativne knjizhevnosti gdje je (1994. g.) odbranio habilitaciju za redovnu profesuru. Praktichno, on svom ocu ukrajinskom Bjelorusu koji se nastanio u Mostaru duguje upotrebu francuskog jezika. Naime, poznato je da se u Rusiji francuski jezik mnogo koristio u krugovima tamoshnje inteligencije. Njegova doktorska disertacija objavljena je pod naslovom ”Poésie de circonstance – étude des formes de l'événement poétique” (ed. Nizet, 1972 iza koje je nekoliko godina kasnije uslijedila ”Poétique de l'événement” (ed. 10-18, 1979.): promishljanje nadahnuto iskustvima ruskih formalista.
Prvi put 1968. godine objavljen je njegov intervju s Miroslavom Krlezhom u francuskom knjizhevnom sedmichnjaku Le Figaro. To c'e biti predlozhak za njegovu knjigu Razgovori sa Krlezhom koja je dozhivjela shest izdanja. U njoj je Matvejevic' snazhno zadirao u srzh odnosa knjizhevnosti i umjetnosti s angazhmanom politichara. Ovom knjigom on je pokazao da je energichan sagovornik, zheljan britkih dijaloga sa tendencijom socioloshkih istrazhivanja. Nakon izbivanja iz domovine na katedri Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2003. godine je kao afirmisani univerzitetski profesor sa dragocjenim iskustvom stechenim u Parizu i Rimu odrzhao predavanje na temu Kultura i nacionalna kultura.
Hrvatsku je napustio 1991. godine odabravshi polozhaj, kako je sam kazao ”izmedju azila i egzila”. Rado ga primaju na Novoj Sorboni u Parizu (Paris III, Sorbonne nouvelle) gdje radi u ulozi predavacha na Odsjeku za opc'u i komparativnu knjizhevnost. Prethodno su mu pomogli prijatelji na taj nachin shto su mu davali povremene poslove i ugovore na par mjeseci. Od 1994. godine Matvejevic' je redovni profesor na Odsjeku za slavistiku rimskog univerziteta ”La sapienza” i predsjednik Nauchnog komiteta Mediteranskog laboratorija u Napulju. I ovaj put su kljuchnu ulogu odigrali njegovi prijatelji ali i prvi prevodi njegove knjige Mediteranski brevijar na italijanski jezik. Priznat mu je cijeli radni stazh shto je uticalo da mu se stvori osjec'aj sigurnosti prema cijeloj porodici. ”Tamo sam nashao jedan izuzetno pozitivan dijalog sa njihovom ljevicom koja je dozhivljavala evoluciju na neki nachin kao i ja, tako da su to praktichki bili moji drugovi”, kasnije je zapisao Matvejevic'. Za gradonachelnika Rima 2001. godine izabran je njegov prijatelj Veltroni shto je za Predraga predstavljalo veliku satisfakciju. Njemu je data pochast da bude podpredsjednik Medjunarodnog PEN kluba gdje aktivno djeluje na promovisanju mira i multietnichke saradnje. Radio je na nekoliko univerziteta medju kojima su: New York University (1982.), École des langues orientales (1991.), Université catholique de Lavain (2000.), Univerzitet u Parpignanu i drugim. Jedan je od osnivacha Asocijacije Sarajevo u Parizu i Rimu.
|