|
Danima i noc'ima,
ljetima i zebnjama
pretachem svoj zhivot
u rijechi,
u rechenice
tvrde i trajne
kao kamen,
a znam –
od svega c'e ostati
samo tochke
i pokoji upitnik.
Kao kamen
More pred kuc'om,
more u meni.
Valovi pred kuc'om,
valovi u meni.
Plivach jesam – ali tonem.
Kao kamen tezhim DNU.
Hoc'e li me dno smiriti?
|