|
Jedna nezbrinuta misao
zasjekla u ochudjavanje pec'inolika Boga.
Plave kore s obodima od svjetlosti.
Kanalisan bljeskovima. Raspamec'en,
unutar nove osjetljivosti.
Ne trazhim zaklon!
Pravim mjesto za osjec'aj vjetrometine.
Pokleknulo more, okamenilo u Forte mare.
Obzorom osvjeshtane osjemenile dushe chvornate
do u Zhvinje i refleksije jeretike.
Proshupljio sam koljena da ne bih umozhdio odogmoljenost.
Ucrkvenjele misli umorno jalovashe usahloshc'u
ujezichena horizonta odzelenjelog od mojih ochiju
Bozhe pomozi mi neki drugi put.
Raskolachen pojam lucidnosti premetnu se u val,
jadranizirajuc'i pogledom ekshumiranim iz neochiglednog.
Dusha ogrezla u um manje trpi obeskriljena.
Posvec'ena samozaboravu opet lazhe Istinu.
Odludjenom, plishavost mu pomochvarila ulobanjenu svijest.
Leprozno odgojen pocheo je da se kremira josh od djetinjstva.
Okrezubilo je vrijeme vec' na piramidama.
Gorim u komadu od sad pa u bilo kom pravcu kazaljke na satu.
Tako vrijeme u krastama odumire u nama
koji dajemo posljednju pomen Nebu
monumentalnim crkotinama naduta uma,
kao da nismo slijepi putnici ovog Planeta.
|