|
Krec'u se sjenke
nekih novih lica,
i griju na ovlash dirnutoj zraci.
Prolaze,
lelujaju tiho
visoke, dugonoge,
ochvrsle u spoju,
nastanka dvoje.
Produzhetak trazhe
sa preostalim inim
bez smijeha,
s nadom
u rukama bezzhichnih telefona
lelujaju one
po zemlji inadjiji.
Stisnute idu
zrakama prelomljenim,
sa diplomama raznim
iz dalekog svijeta.
Kapije mraka otvaraju
maske klanova skidaju.
Iz lelujanja
krenushe,
uspravne, visoke,
u svjetlost dana
dolazec'eg sunca,
zemlje pradjedova
poharane inadjije.
|