Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 186 (97 - nova serija)

Godina XXX maj/svibanj 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Slovo urednikovo – Alija Kebo
Jadna majko, jadnijeh svatova…

Mostar pohrlio u Francuski kulturni centar na izlozhbu starih razglednica Shemsudina Zlatka Serdarevic'a – na imaginarno putovanje u proshlost starim fijakerom, da se dozhivi autentichni i neponovljivi Mostar kakav je bio na kraju devetnaestog i pochetkom dvadesetog vijeka. Na eksponatima iz privatne kolekcije vrijednog i inventivnag Serdarevic'a, mozhda bi mu pozavidio i sam Evlija Chelebija, dok bi ga rahmetli Mujaga Komadina i Husaga C'ishic' odveli na c'eten-halvu u prvu ashchinicu.

Zbilja, bilo je lijepo na ovom hodochashc'u, romantichno i idilichno, tako da se chovjek, poslije, pribojavao izac'i na ulicu, u grozomornu stvarnost.

Ulice isharane grafitima chije rijechi ne bi zvuchale pristojno kada bi ih ovdje napisali. Grafiti su dopunjeni crtezhima: crno slovo ”U” na spomen-plochi objeshenim rodoljubima u Liska ulici, kukasti krst, srp i chekic', mjesec i zvijezda, mrtvachka lobanja i – muda!

Prolaznici okrec'u glavu, govore ”fuj!”, ozlojedjeni da se ovo deshava bash u vrijeme zamashne akcije Gradske uprave – ”da nam Mostar bude chistiji i ljepshi!”, shto dane u ovoj sredini chini tako nepodnoshljivim, pri chemu je, chini se, gore od neimashtine i besparice – odsustvo ljubavi prema svom gradu i svojoj zemlji.

Uza sve nedac'e, Mostarci se spremaju da masovno obiljezhe proslavu 1. maja, shto je u ovim okolnostima i u zemlji gdje je rad obezvrijedjen po gotovo svim osnovama pomalo drsko, te mu je i atribut ”radnichki” praznik pridodat tek ironije radi.

A na mostarskoj Tepi, zhili-kucavici grada – zavatrila dvojica prodavacha. Spore se oko toga – kada je Bosni i Hercegovini bilo bolje: pod Osmanlijama, pod Austrougarskom okupacijom, u Kraljevini Jugoslaviji, u Titinoj zemlji, ili u Eshdaunovoj poderanoj Federaciji.

Dvojica prodavacha, chije su tezge jedna do druge, ne mogu nikako da se slozhe! Onaj stariji, i grlatiji, sve negira. I Bosnu i Hercegovinu, i bivshu ”domaju”, i ujedinjeni Mostar. Kazhe: ovdje je josh uvijek sve podijeljeno. Chak i sluzhba informacija: ako zovesh lijevu stranu grada, birash broj: 1182, a desnu: 1188!. I voda je podijeljena, i struja, i gradsko smec'e, i bolnice i shkole. Samo josh nije podijeljen zrak nad Mostarom. Kad bi mogli, i zrak bi. I nebo bi…

Drugi je prodavach umjereniji, razlozhniji. On komentarishe da c'e, one koji ne vole svoj grad i svoju rodjenu zemlju, i koji joj stalno rade o glavi, Bog kazniti i na ovom i na onom svijetu. I dodaje da je buduc'nost bh. naroda u mnogome zavisna od savladavanja zla u njemu samome. Sve one koji su se ogrijeshili o pravdu i chinili bezakonje, prodavach s mostarske Tepe bi izveo pred sud. Medju ”prozvane” on najprije svrstava pojedine politichare koji su neprijatelji broj jedan ove zemlje i ovog naroda, nazivajuc'i ih: kraljevima obmane i princhevima demagogije. Jer, veli prodavach, zemlji u kojoj jedan njezin dio hoc'e svoju, posebnu republiku, a drugi svoj entitet, ne pishe se dobro; zemlji koja vec' ima dvoje kopiladi – Republiku Srpsku i josh zhivuc'u ”Herceg-Bosnu”. Ne zna se ni ko je njen djuvegija. Ima ih trojicu. Sada dvojicu.

Jednog, optuzhenog, Eshdaun je odstranio iz Predsjednishtva, pa mu jedan njegov sabrat priredio oproshtaj, s poklonom. Svashta!

Na utakmici u Shirokom Brijegu i na polaganju zakletve mladih regruta u Manjachi i Bilec'i – zvizhde nashoj himni i zastavi!

Spore se oko zhrtava u Jasenovcu! Oslobodioce nazivaju okupatorima. Izjednachuju Sarajevo sa Srebrenicom! Shtite zlochince Karadzhic'a, Mladic'a i Gotovinu; klichu Drazhi Mihajlovic'u kojem c'e, mrtvom, na Dedinju (!) 9. maja – na Dan pobjede nad fashizmom uruchiti visoko americhko odlikovanje.

Tahir Samarah: Dodir, tabuti, zhica

Tahir Samarah: Dodir, tabuti, zhica

To je sve ista stvar. Ama bash ista, u dlaku.

A svi hoc'e u Evropu. S kim! I kuda! Preko Pala i Gruda, ili Beograda i Zagreba!

Jadna majko, jadnijeh svatova – zbori stari prodavach na mostarskoj pijaci.

Sva ova dogadjanja i prichanja, njega nisu nimalo uznemirila, nisu mu ni umanjila nadu i energiju vec' su ih, prije bi se reklo, podstakli. Pa se i vash mostopisac vrac'a u Francuski kulturni centar, na imaginarna putovanje u proshlost – da je uporedi sa sadashnjoshc'u – ama, on nema dovoljno jakih rijechi da imenuje tu razliku. Osim u, vec' izandjalim, zapisima.

Ram starinske slike. Chuvam negdje pri svijesti ram jedne starinske slike. Daleko od buke ulice, chuvam moju dragu riznicu. Ali, chuvarica obudjala. I ruka zadrhtala. Kako u svijesti, tako u besvijesti. Slika je ta izblijedjela. Zemlja je ova umorna. Grad je ovaj posrnuo i raspoluchen. Nebo je ovo ponizheno… I ram c'e izgristi patina. Drvo se i staklo sasuti. Ostati, tek, truhlina od rushevina i sjec'anja.

Grad i povijest. Povijest je grada zagonetka. Jednim kristalno jasna i chista. Drugim puna mrlja. Ostavshtina od predaka. Drvo shto u zemlju raste, bez korijena i lista.

Ostavila biljeg u fosilima. Davno da ne mazhe davnije. Ona je shtura u pjesmi. U predanju lazhna. Na sud chasti doc'i c'e u dalekoj buduc'nosti, ili josh kasnije, mozhda.

Povijest je gorka chasha shto je svi piju. Truju se njome. I ustaju. Zdravi i chili. Da se vrazhji vole i nashki biju. Voda shto su je gladni sanjali a zhedni zlichili.

Obichan dan. Pri jutarnjem pozdravu – zabrinut. U naslagama smijeha – zabrinut. U dimu cigarete – zabrinut. U shushkanju dnevnih novina – zabrinut. U oglashavanju zvona – zabrinut. U ezanu mujezina – zabrinut. Na vechernjem dnevniku – zabrinut. U dozivanju ponoc'nog c'uka s oblizhnje koshc'ele – zabrinut.

U brizi svojoj: nezabrinut i zabrinut.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-06-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden