|
Ima slika iz ovog inspirativnog kruga koje kao da su posudjene od prirode i potom udjenute medu ramove. Sad one, u ateljeu ili na nechijem zidu, svejedno je, svojom pitomoshc'u i idilichnoshc'u kazuju o jednom drugom, spokojnijem svijetu, istovremeno raskoshnim bojama obasjavajuc'i prozu nashih zhivota. A osim koloristichke svechanosti za nashe ochi, pokatkad iz slika, poput Keminih ”Jorgovana”, kao da osjetite mirise, ali to nisu ”cvjetovi zla” nego je to – govor cvijec'a, koji u ramu zhivota unosi tvorachke impulse, zazivanje prirodnosti.
Nakon pochetne faze, koju je jedan likovni kritichar nazvao ”shematizovanom”, Bolobanov kist kasnije je postao znatno slobodniji, razigraniji, shto se vidi i na novim ”mrtvim prirodama”, koje su svojim nadrealistichkim koshmarom boja i ”uzbunjenoshc'u” poteza osmishljeno dodavanje prirodi novih oblika, a ne njeno ”potkradanje”, shto se chini kad se ”prepisuju” zbiljne pojavnosti.
A da je Boloban jedan od onih kreativaca za koje vazhi stvaralachki imperativ da su stilska i motivska mijenjanja zadatost, dokaz je niz novih slika, prije svih ”Put u drugu dimenziju”, chiji naslov navjeshc'uje potragu za inovativnoshc'u, koja je ovjerena tim, chini se, najumjetnichkijim djelom u opusu ovog slikara. Valja rec'i da je ta kreacija moc'na i po otvorenosti svog znachenja, svojom estetskom vertikalom i svojim za(letom), bijegu od shematizacije, otklona od naruchilachkog slikarstva, diktata trzhishta, bojazni od toga shta-c'e-rec'i-neki-tradicionalisti.
Iako je Boloban donedavno bio ”okorjeli” pejzazhista, potom zapuc'en u nadrealistichko kreiranje svijeta slike, sudec'i po nekim dovrshenim portretima ima se utisak da se ”upisuje” i u slikare ”pejzazha ljudskog lica”, poput ”Kraljice Katarine”, koja nas, iz zatamnjenje dubine bosanske historije, gleda sa Kemine slike.
|