|
Ova izložba Slobodana Dimitrijevića nije retrospektiva u uobičajenom smislu riječi. Ona ne pokazuje odakle je slikar počeo. Na slikama nema godina nastanka. To je poznato jedino Slobodanu Dimitrijeviću. Pa ipak, ovo je revijalna retrospektiva njegovih stvaralačkih interesovanja, i to od onih dana kada je slikar počeo davati zrela i veoma uspjela umjetnička ostvarenja. Sve govori o širini stvaralačkih sposobnosti.
Crtež ”Starci” je pun linijske deskripcije o tragovima života. Dimitrijević je izložio niz uspjelih portreta, ali je pravo majstorstvo portretiranja ispoljio u strogom, jednopoteznom akvarelu: Mejra, Iša, Prosjakinja.
Pejzaž slikari biraju, ukoliko ne slikaju neki zamišljeni, ili hipotetični, ali mrtvu prirodu uvijek sami aranžiraju. Realističke mrtve prirode Dimitrijević je sadržajno obogatio, a gledaoca uvukao u semantičko polje i uputio ka traženju poruka: ”Mrtva priroda sa ikonom”, ”Mrtva priroda sa položenim glinenim ćupom” čije otvoreno ždrijelo zjapi na gomilu paprika pred sobom, i koje će najvjerovatnije završiti u ćupu kao zimnica, ali poslije slikanja.
Realistički su slikane i dunje na bijelom stolnjaku. ”Jesen u polju” je u tom pogledu izuzetak kao spontana, ali efektno ostvarena gestulna ekspresionistička eksplozija, ali dekorativna kao i većina eksponata ovdje.
Posebno je zanimljiv ciklus Dimitrijevićevih slika ostvarenih na način kubizma. Na jednom broju slika objekt na platnu je konstruiran od apstraktnih i geometrijskih oblika. Oni su ovdje konstanta likovnog jezika, a mijenjaju se samo odnosi medu bojama i likovni efekti. Dok se na jednim slikama predmet razlaže u jedinstvenu likovnu strukturu, ili reducira na geometrijske forme, na drugima se kubističkim elementima predmet konstruira.
Da se radi o izgrađenom i prostudiranom postupku, lahko je uočljivo po raznovrsnosti motiva koje je Dimitrijević obuhvatio svojim kubizmom: ”Mrtva priroda sa kriškama lubenice”, ”Otmica Leukipovih kćeri”, ”Požar”, ”Rugovska igra”, te portreti. Na nekolicini slika figura se u stvaralačkoj igri skoro sasvim gubi, a nju zamjenjuje drama kubističkih elemenata, u kojoj ima dosta lirskog. Dimitrijević se duže vrijeme bavi i minijaturnim slikarstvom prizora koji nas na metaforičan i alegoričan način upućuju na poruku.
|