|
Spuštena je zavjesa
predstava je završena.
U polutamnoj Sali
muk.
Ne čuje se aplauz.
Tišina tamne rake
prijatelji, okolo bašluci
nageti starenjem.
Bijeli se džamija
para nebo
na Balinovcu.
Nekad je sjedio na duvaru starom.
Tu sa rajom.
Scenografija
za kraj života.
Nad daskama.
Glumci Vican i Aljić
čitaju na pozornici tekst.
Ispunio je mozak znanjem
prekriven vječnim mirom.
Sluša posljednje riječi drame
ne daje raspored na sceni.
Sufler šuti, šlagvorta nema.
Ukočili su scenu
gromovi života.
Molim svjetla pozornice
ne palite!
Mene u tami čeka božansko,
spuštajući u vječnost.
Crna zavjesa kraja predstave –
posljednji put spuštena.
|