|
Za posmatranje ove kotline iz najljepshe bajke imate nekoliko nivoa smisleno i vjeshto uklesanih na strmeni uz potochic' od one najnizhe zhablje do najvishe ptichje perspektive, i sve isto posmatrate sa razlichitih polozhaja i ne vjerujete da se radi o istoj ljepoti, doista nevjerovatno! Tu je opet ne narushavajuc'i prirodni ambijent iznikao kameni objekat zidan istim kamenom sa lica mjesta kombinovan sa krovom od drveta shto se dobro uklapa u okolnu shumu, to je restoranska sala sa oko 500 mjesta. Tu vam je na raspolaganju i 20 soba za spavanje, potom dobro opremljena i snabdjevena samoposlugica sa shirokim izborom artikala za svachiji dzhep a nekih 150 m udaljen je ogradjen prostor za kampovanje; u planu je da se josh napravi i punionica zdrave pitke vode koja zadovoljava sve trazhene kriterije kao i ribnjak sa godishnjom proizvodnjom od 80 t potochne pastrmke. Na potochic'u su i mali ribnjaci iz kojih na licu mjesta dobijate ribu iz vode shto vam se za 10 minuta nadje u tanjiru ako to zazhelite. Zasada zaposhljava i to regularno 20-tak radnika a u dogledno vrijeme kada se zaokruzhi zamishljena cjelina, broj onih koji bi trebali tu raditi kretat c'e se i do 100, shto je za Bugojno koje ima preko 4500 evidentiranih na birou za zaposhljavanje ne veliko, vec' preveliko.
Jedini problem u ovom grandiozno zamishljenom i genijalno izvedenom kompleksu predstavlja makadamski put koji mnoge odvrac'a od dolaska jer im je zhao auta. Medjutim, tvorac svega ovoga, skromni chovjek shiroke ruke uchestvovao je i u asfaltiranju dionice shto vodi ka njegovom objektu preko Vilesha i sada je spreman da pokrije troshkove asfaltiranja od Vilesha do Potochana sa 50% lichnog ucheshc'a, ali na taj regularni zahtjev MZ u kojoj se sve to nalazi odgovoreno je da ima vec'ih i vazhnijih prioriteta za asfaltiranje. Posrijedi je politika sitnoshic'ardzhijskih stranachkih interesa po kojem prioritet imaju mjesne zajednice koje imaju brojnije glasachko tijelo a izbori su vec' za nekoliko mjeseci i to oni najvazhniji – opc'inski. Nedostatak odbijene MZ-e za asfaltom je malobrojnost glasacha u pomenutom naselju veoma rijetko naseljenim porodicama koje se spushtaju sve blizhe gradu, a zhitelji srpske nacionalnosti su otishli josh daleke 1992. i izgleda bez namjere da se ikada tu ponovo vrate.
Problem jedini, ali i najvec'i i vlasnika i jedinstvenog objekta je samo shto je uspio neshto stvoriti a ne razrushiti kao mnogi drugi shto dobishe za bezvrijedne certifikate vec' gotove objekte sa infrastrukturom i to sve razvalishe, raskrchmishe, radnike rastjerashe i propadoshe zajedno sa svojim nezajazhljivim apetitom najnakaradnije privatizacije ikada izmishljene koja je sahranila sve drzhavno pa i samu drzhavu BiH. Ovakva pri(h)vatizacija ne poshtedi nishta shto je preostalo od ratnog pustoshenja. Samo zato, izmedju ostaloga, ovaj privatnik koji regularno kupi od privatnika svu tu zemlju od nekih 70-tak dunuma, ulozhi sopstveni kapital (bez kredita) u neshto shto c'e uskoro postati zashtitni znak nashega grada, zavredjuje da zapishem jedan tekst o ovome kad je chovjek od nichega uspio stvoriti pravo chudo za kupanje, plivanje, odmaranje, kampovanje, rekreaciju i zabavu za tijelo, dushu, ochi, ushi. Moram spomenuti i one koji vedre i oblache, a zapravo vishe oblache nego shto vedre i prozvati ih zbog oglushenja i skuchenosti koju pokazuju spram ovoga chovjeka i njegovog chuda od opc'eg interesa za nashe Bugojno, pa i shire, jer svima, kako domac'ima tako i nashim gostima sa strane pokazujemo ovo rajsko chudo i svi ostaju bez daha divec'i se ovom dobro ushtimanom ambijentu u nedirnutoj i neoskrnavljenoj prirodi. Svi smo ponosni i opchinjeni ovim shto smo dobili u nashem gradu osim onih koji bi trebali imati najvishe sluha i obaveze da pomazhu i da se ponose ovakvim ljudima i onim shto su oni stvorili, ali ne, oni se slijepo drzhe uskostranachkih interesa, glasachkog tijela u chiju se odanost pouzdaju i time zhrtvujuc'i opc'i interes grada i opc'ine u ime svojih skuchenih i slijepih i gluhih interesa za sve shto im ne sluzhi slijepo i podanichki. Nadajmo se samo da c'e oni obichni ”smrtnici” koji imaju pravo glasa uvidjeti glupost onih koji vladaju i upravljaju u njihovo ime i uskratiti im svoje povjerenje okrenuvshi se onima i onome od chega zhive a to je konkretno zaposlenje kojeg im navedeni gospodin nudi, zashto mu ne spomenuti i ime Duvnjak Abduselam, a ne ludost, jad i bijeda koje im nudi politichka vrhushka gdje je samo njima dobro i ugodno a glasachima obec'avajuc'i kule i gradove, ne samo u futuru prvom ”c'e bude”, nego i futuru drugom ”bude bilo” (krajnje neizvjesna radnja u dalekoj buduc'nosti), a nashi (ne)savjesni jezikoslovci kakvih sada ima napretek (zapravo smo svi postali jezichki ”struchnjaci”) trebali bi izmisliti i futur trec'i koji bi se odnosio na josh dalju buduc'nost onu poslije smaka svijeta i njegova radnja bi bila prosto nemoguc'a. I ovakvo izmishljeno vrijeme ne bi bilo dostatno za nashe ”vodje” shto nas vodaju preko trnja svojih lazhnih obec'anja tako dugo da nas nije josh mnogo preostalo koji uporno govore da su nashe ”vodje” i slijepe i gluhe i lude a misle da su bogom dati da vjechno traju i vladaju do svog posljednjeg podanika i poslushnika. I sveshc'e se na kraju ove tragichne balade, zapravo prave tragedije, bosanske, konkretno bugojanske na onu poznatu uzrechicu:
”kraljevstvo dajem za konja”, ali nashi ”kraljevi” u svojoj ”kraljevini” nec'e imati chak ni najobichnijeg konjic'a bosanskoga za jahanje i dzhaba im sve olako stecheno (mrachno) ”carstvo”.
Bugojno, 27.06.2004. g.
|