Most - Index
Most - Pretplata
Ekrem Handzhic': Stari most [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 175 (86 - nova serija)

Godina XXIX juni/lipanj 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Iz biljezhnice hronichara Mehmeda Mede Selmana
Kako je nastala narodna pjesma
”Put putuje Latif-aga”

Dva jarana su, nakon akshamluka i druzhenja po teferichima, krenuli u Tursku nakon aneksije 1908. godine. Latif-aga se vratio u Chelinac, gdje otvori mlin i pilanu, a Sulejman je napustio vojnu sluzhbu i postao vlasnik tvornice posudja.

Banja Luka – O nastanku mnogih narodnih pjesama i sevdalinki sachuvane su legende ili istinita pripovijedanja koja su se prenosila sa koljena na koljeno do nashih dana. Jedna od njih je i ”Put putuje Latif-aga”, koja je za vrijeme dogmatskih shvatanja i u pjesmama imala izmijenjen naslov tako da je umjesto Latif-age spominjano neko ”Mlado momche”. U pjesmi se spominju mahale i plazhe uz Vrbas.

”Za vrijeme austrougarske vladavine, prema prichanju mojih roditelja, u Donjim Sitarima zhivjela je trgovachka porodica Latifa i Naila Tetaric'a”, sjec'a se penzionisani profesor Mehmed Medo Selman.

Put u Tursku

”Podugachki put od potoka Djurdjevac pa do Podgaja zvao se Gornja i Donja Stupnica. Malo dalje, od Dzhinic'a mlina na Vrbasu, u pravcu Gornjeg Shehera, nastavljao se makadamski put prema mahalama koje su se zvale Gornji i Donji Sitari, naseljene pretezhno muslimanskim zhivljem. U toj porodici brac'e Tetaric'a bila je i njihova sestra Habiba, sa kojom se ozhenio moj djed Mujaga Selman, nadglednik imanja ili subasha u selima Manjache, Shljivino, Radmanic'i, Han-Kula i za podruchje Vodichkog vrna kao i tutor maloljetne djece iz porodice Chejvana koji su na tom terenu imali kmetove za vrijeme austrougarske vladavine. Moj djed Mujaga je sa Habibom imao sinove Hamdiju i C'amila i kc'erke Kadu, Hafizu i Sejdu. Iz te velike porodice Selmana bio je i hafiz Ahmet ef. Selman iz Gornje Stupnice, kao bratic' mog djeda, a sinu mu je bilo ime Sulejman.

Suna Sanin: Ilustracija

Suna Sanin: Ilustracija

Kada je Sulejman odrastao, bio je lijep momak i uzeshe ga u vojsku za vrijeme austrougarske vladavine. Bio je, kazhu, dobar vojnik, zavrshio artiljerijsku shkolu i dobio chin podoficira. Ostao je u austrougarskoj vojsci sve do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Kada je skinuo uniformu, nastavio se druzhiti sa Latif-agom, pjevajuc'i i teferichec'i pored Vrbasa ali i po bashchedzhicima i kahvanicama Male charshije i Kul-mahale... Bilo je to vrijeme prilichno teshko za starosjedioce BiH koje su tada nazivali muhamedancima Benjamina Kalaja i zato mnogi od njih krenushe u Tursku trazhec'i sebi bolju i ljepshu domovinu. U ”Turchiju”, kako su tadashnje vlasti nazivale Tursku, krenushe i dva jarana – trgovchic' Latif-aga Tetaric' iz Donjih Sitara i Sulejman Selman.

Latif-aga se vratio u svoju Bosnu nakon Prvog svjetskog rata, a njegov jaran Sulejman je nastavio sluzhiti tursku vojsku na utvrdama Dardanela (dobio je naziv po starom azijskom gradu Dardaniji koji je osnovao Dardanac, otuda i ime poznatog tjesnaca Dardaneli. Ovo je ime historijski vezano za starogrchki narod zvani Dardanci, podanici kralja Dardana, legendarnog osnivacha Troje iz Homerovog eposa, Ilijade i Odiseje, kome se pripisuje najstariji grchki ep. Dardaneli su bili okruzheni sa dvije kule s obje strane Helesponta – zvano Helenino more – vezano za legendu iz grchke mitologije) kao komandir u artiljeriji. Ozhenio se tamo i stvorio porodicu, a poslije rata se bavio trgovinom, da bi kasnije postao vlasnik tvornice za proizvodnju posudja za domac'instvo. Na svakoj posudi, tavi, sherpi i tepsiji-demirliji bio je utisnut znak firme sa imenom i prezimenom vlasnika, a jednu takvu posudu iz Turske donijela je moja sestra poslije Drugog svjetskog rata.”

Potomci u Chelincu

”Kada se vratio u Bosnu, Latif-aga je u Chelincu, petnaestak kilometara od Banja Luke, otvorio trgovachku radnju, usred Chelinca, izgradio je mlin sa dva zhrvnja i pilanu sa dva gatera i tako postade bogat i josh poznatiji. Chuo sam da u Chelincu i sad zhivi potomak Latif-agin, nastavnik historije i nekadashnji direktor shkole Irfan Tetaric'”, zavrshio je svoju prichu Mehmed Medo Selman, hronichar stare Banja Luke.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Ekrem Handzhic': Stari most [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-07-10

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden