|
Ova je džamija više puta opravljena. Iz natpisa (samo godina) uklesanog na ploči veličine 20 x 10 cm, koja je uzidana iznad ulaznih vrata u munaru, saznajemo da su 1116. (1704.) godine vršeni neki opravci na džamiji ili na munari, ili je, možda, te godine munara sagrađena. Hadži-Ibrahim ef. Ribica, trgovac i bivši predsjednik Vakufskog povjerenstva u Mostaru, izmjenio je 1934. godine vlastitim sredstvima potpuno dotrajali krov ove džamije i izvršio neke druge manje opravke i bojenje njenog enterijera2. U 1978. godini izvršeni su temeljni konzervatorsko-restauratorski radovi na ovom objektu (osim munare) kao značajnom spomeniku islamske sakralne arhitekture u Mostaru.
Na lijevoj sofi sagrađena je prostrana soba koja služi i za održavanje vjerske obuke. Na desnu sofu, gdje se u uglu nalaze vrata za ulaz u munaru, dovedena je voda i postavljeno betonsko korito i dvije česme. Ovo je hajrat hadži Halila Pintula i žene mu Razije iz Mostara.
Prvi poznati imam ove džamije bio je neki Husein ef. koji je potpisan kao svjedok na jednom hudžetu mostarskog kadije od 24. rebi’a I 1137. (1724.) godine3. Godine 1768. ovu je dužnost vršio Husein Čelebija koji je potpisan kao svjedok prilikom jednog vjenčanja koje je obavio mostarski kadija 13. muharema 1182. (1768.) godine4. Od konca devetnaestog stoljeća imami i hatibi ove džamije bili su: hadži Ali-Riza ef. Karabeg, Arif ef. Sefić, Husejin ef. Rizvić, Ahmed ef. Fazlagić i hadži Salih-aga Hamzić5. Džamija se više godina otvarala samo uz ramazan. Danas se u njoj klanjaju akšam i teravih namaz.
Vakuf ove džamije imao je u svome posjedu slijedeće: kuću s dvorištem i voćnjakom, tri harema, dva gradilišta i jednu njivu. Sve ove nekretnine upisane su u gr. ul. br. 333, 3129 i 3096, i zapremaju površinu od 5296 m2 6. Ovaj vakuf imao je nešto zemlje i u Bogradcima kod Mostarskog Blata7.
Derviš Muhamed Bakamović, sin Hasan-agin, svojom zakladnicom od 1. muharema 1254. (1838.) godine zavještao je kuću u Ćejvanćehajinoj mahali i četiri dućana u njenom prizemlju. Odredio je da mutevelija izdaje svake godine dućane pod kiriju i prihod troši u sljedeće:
- da se za tri mjeseca (redžep, šaban i ramazan) kupuje po 150 groša hljeba i dijeli sirotinji Baba Beširove i hadži Ali-bega Lafe mahale.
- da se daje svake godine po 25 groša za učenje hatmi za duše: oca mu Hasan-age, majke Fatime, brata Ibrahima i za vakifovu dušu8.
Mahmud-beg Đikić, sin Ahmet-begov svojom zakladnicom od džumada II 1266. (8.10. – 7.11.1849.) godine zavještao je kuću i voćnjak u Zahumu. Odredio je da mutevelija izdaje ove nekretnine svake godine pod zakup i prihod troši u slijedeće:
- da se svake godine prouči hatma za vakifovu dušu i da se za to učenje plaća po 50 groša,
- da se svake godine kupuje mukava za Baba Beširovu džamiju9.
Ibrahim-aga Temim, sin Ali-agin svojom zakladnicom od prve dekade safera 1320. (20.-30. maja 1902.) godine zavještao je kuću i bašču u Baba Beširovoj mahali (Balinovcu) i odredio slijedeće:
- da imam Baba Beširove džamije prouči svake godine pred džematom na glas u džamiji hatmu za dušu Muhamed a.s.
- da imam spomenute džamije prouči svake godine po dvije hatme: jednu za vakifsku dušu i drugu za dušu oca mu Ali-age i majke Đulsume. Za učenje prve hatme plaćaće mu se po 75, a za učenje druge i treće po 50 groša.
Vakif na kraju određuje da se ostatak prihoda podjeli na sedam djelova i isplaćuje: dva imamu i hatibu Baba Beširove džamije, dva muezinu, dva muteveliji i jedan za rasvjetu spomenute džamije10.
Hadži Avdaga Bakamović sin Avdagin oporučio je 1908. godine 200 kruna i odredio da se jedna polovina da imamu, a druga muezinu Baba Beširove džamije11.
Ovdje treba još istaknuti da je hadži Jusuf-beg Bakamović (umro 1917. godine) često novčano pomagao vakuf ove džamije. On je darovao zemljište u mahali Kozici u Miljkovićima (selo oko 3 km zapadno od Mostara) na kom je 1910. godine sagrađen mekteb12.
Haremi (groblja)
Prije smo istaknuli da je vakuf ove džamije imao u svome posjedu i tri harema: Veliki harem uz džamiju, harem Jejevina i harem Pašnjak (mirija) u Zahumu, koji su zapremali površinu od 4.198 m2. Mi smo 1940. godine prepisali sve natpise sa nišana iz Velikog harema kod džamije koje smo tada ovdje našli i uspjeli dešifrovati. Donosimo ih hronološkim redom:
- Mustafa Pučjak, sin Hasanov, umro 1180. (1766.) godine.
- Dudija, kćerka Azizova, umrla 1220. (1805.)
- Hasan-aga Bakamović, sin Derviš Mehmedov, umro 1222. (1807.)
- Mustafa Duranović, sin Salihov, umro 1224. (1809.)
- Razija, kći Salihova, umrla 1249. (1833.)
- Đulsuma Sefić, kći hadži Alijina, umrla 1253. (1837.)
- Zejneba Duranović, kći Dervišova, umrla 1253. (1837.)
- Derviš -Muhamed Bakamović, sin Hasan-agin, umro 1253. (1837.)
- Hadži Hasan-beg Bakamović, sin hadži Ahmed-begov, umro 1255. (1839.)
- Munteha Dizdar, kći hadži Alagina, umrla 1259. (1843.)
- Mustafa Đikić, sin Abdulahov, umro 1265. (1849.)
- Mahmud-beg Đikić, sin Ahmed-begov, umro 1266. (1850.)
- Husein, sin Halilov, umro 1267. (1851.)
- Ahmed Duranović, sin Alin, umro 1279. (1862.)
- Fatima Duranović, kći Vejsilova, umrla 1286. (1869.)
- Jusuf, sin Mustafin, umro 1287. (1870.)
- Ahmed-beg Đikić, sin Mahmud-begov, umro 1287. (1870.)
- Hasan-beg Bakamović, sin hadži Mehemedov, umro 1290. (1873.)
- Mustafa-aga Slipičević, sin Omer-agin, umro 1325. (1907.)
- Fatima, kći Mustafina, umrla 1325. (1907.)
- Zejneba Grčić, kći Muhamed-agina, umrla 1325. (1907.)
- Hatidža Balić, kći Omer-agina, umrla 1325. (1907.)
- Ibrahim-aga Balić, sin Mustafa-agin, umro 1325. (1907.)
- Arif-aga Ćemalović, sin hadži Mustafa efendije, umro 1326. (1908.)
- Sulejman-aga Muštović, sin Ali-agin, umro 1326. (1908.)
- Hanifa Rajković, kći Mustafa-agina, umrla 1326. (1908.)
- Nazifa Velić, kći Salih-agina, umrla 1326. (1908.)
- Hadži Muhamed ef. Ćemalović, sin hadži hafiz Muhamed ef., umro 1327. (1909.)
- Fatima Začina, kći Aganova, umrla 1328. (1910.)
- Derviša Kajtaz, kći Salih-agina, umrla 1330. (1912.)
- Hadži Fevzi-aga Hadžić, sin hadži Derviš-agin, umro 1330. (1912.)
- Naza Spužić, kći Mehmedova, umrla 1330. (1912.)
- Mehmed Kozo, sin Mehmedov, umro 1330. (1912.)
- Hadži Hatidža Vučijaković, kći hadži Ibrahimova, umrla 1331. (1913.)
- Hamida Nukić, kći Omer-agina, umrla 1331. (1913.)
- Mustafa Zerdelić, sin Mehmedov, umro 1331. (1913.)
- Hamida Bakamović, kći Jusufova, umrla 1333. (1915.)
- Mulija Nikšić, kći Tahir-agina, umrla 1333. (1915.)
- Mehmed Džampo, sin Abdulahov, umro 1334. (1916.)
- Đulsuma Dizdar, kći Mustafina, umrla 1334. (1916.)
- Hadži Jusuf-beg Bakamović, sin hadži Muhamed-begov, umro 1335. (1917.)
- Muharem Arap, sin Abdulahov, umro 1335. (1917.)
- Hadži Ibrahim Elezović, sin hadži Mahmut-agin, umro 1335. (1917.)
- Munteha Bajgorić, kći Mustafina, umrla 1335. (1917.)
- Đulsuma Gile, kći Omerova, umrla 1336. (1918.)
- Ziba Blagajac, kći hadži Mustafina, umrla 1336. (1918.)
- Muharem-aga Dvizac, sin Salih-agin, umro 1336. (1918.)
- Hadži Salih-aga Kotlo, sin Ahmet-agin, umro 1343. (1924.)
- Hadži Muhamed-aga Bošnjić, sin hadži Ibrahimov, umro 1348. (1929.) godine.
U ovom haremu se nalazi još dvadesetak nišana ali se u njemu niko ne sahranjuje ima više od 40 godina. U haremima Jejevina i Pašnjak prestalo se odavno sahranjivati i preko njih je provedena cesta koja vodi od Mostara prema vrelu Radobolje. Svi nišani iz ova dva harema su odavno uništeni.
____________________
1 Ankara, Tapu ve Kadastro, Defter 16483 i 484; opširni popis za Hercegovinu i dva sveska. Kopija u Akademiji nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo. Uporedi: Muhamed A. Mujić, Pitanje stare pravoslavne crkve u Mostaru i njena opravka 1833. godine. Prilozi – POF, Sarajevo, 1978., str. 82. Po tituli ”aga” može se zaključiti da je vakif bio zapovjednik jednog odreda turske plaćene vojske. Epitet ”baba”, opet, kaže da je on, pod svoje stare dane, postao prior nekog derviškog reda koji je u njegovo doba djelovao u Mostaru.
2 Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru (AVPM), akt broj 261/1934. W Lev Arndt izradio je lijep crtež ove džamije koji je izašao u časopisu Nada, Sarajevo, 1903., broj 3, str 33.
3 Acta turcarum, Arhiva Hercegovine (ATAH), 9/433.
4 Sidžil mostarskog kadije broj 5, list 119 a, original u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
5 Po sjećanju hadži Mustaj bega Fazlibegovića.
6 Vakufska gruntovnica u odboru IZ Mostar.
7 AVPM, akt broj 180/109.
8 Acta turcarum Provincijalata hercegovačkih franjevaca (ATPHF) IV/191.
9 Sidžil vakufnama u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, 1, broj 309, str. 40.
10 AVPM, akt broj 430/1903.
11 AVPM, akt broj 87/1908.
12 AVPM, akt broj 625/1911.
|