|
Moj pradjed Stipe ima brkove
I austrougarsku vojnu uniformu
Koja me gleda iz uokvirene
Crno-bijele fotografije
Na zidu moje sobe
Moj pradjed Stipe me pozdravlja
Sa poledjine ispisane crnom tintom
I na prsima mu se sjaji odlichje
Dok u tamnim kozhnim chizmama
Gleda u prazno i smijeshi se
Doshetao je u moj okvir pravo iz kakva
Davnog fotografskog ateljea
I ponekad me brine
Shto nishta o njemu ne znam
Chak i ono shto znam
Stalo bi u to jedno nishta
Osim da je bio u prvom svjetskom ratu
I ostavio za sobom na ovoj plachnoj zemlji
Mog djeda, kojeg nikad vidjeo nisam
I chije ime nosim
A i kad bih ga sreo, ni rijechi ne bih rekao
Shto rec'i chovjeku koji se toliko toga naslushao
Fijuka vjetra nad leshevima u rovovskoj noc'i
Djevojachkih pjesama na sijelima i djetinjeg placha
U drvenoj kolijevci
Josh uvijek povremeno sjednem
I strpljivo chekam da moj pradjed Stipe
U austrougarskoj vojnoj uniformi
Izadje iz svog crno-bijelog okvira
I uz snazhan stisak ruke mi kazhe
Kako je dobro opet biti medu zhivima.
|