Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 164 (75 - nova serija)
Godina XXVIII juli/srpanj 2003.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Senada Demirović
GRADSKA ŽILA-KUCAVICA
 Značaj ulice u historijskoj jezgri grada, evolucija kroz stilske periode
i redizajn u savremenom kontekstu: Ulica Braće Fejića u Mostaru


(Arhitektonski fakultet u Sarajevu; Postdiplomski studij: Arhitektonske strukture u obnovi i izgradnji; Magistarski rad Senade Demirović; Mentor: prof. dr. Amir Pašić, d.i.a.)

1. CILJ I OBIM ISTRAŽIVANJA
Šta je ulica? Koja je njena uloga i koje su njene razvojne faze? Zašto je smatramo osnovnom jedinicom urbanog tkiva grada, kako su nastajale, koji su uticaj imale u historiji razvoja gradova, a koja je njihova današnja uloga i koliko utječu na stanovništvo u gradu?
Odgovor na ovo i slična pitanja biće elaboriran na primjeru Fejića ulice u gradu Mostaru.
Grad Mostar ima dugu historijsku tradiciju i kontinuiran tok razvoja kroz različite historijske periode, dok je makrolokacijski položaj više uslovljen prirodnim uslovima. Prostorno formiranje Mostara u Osmanskom periodu završava se sredinom 17. stoljeća, a sve do 1878. g. i uključivanja Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku Monarhiju, ne dolazi do značajnih promjena.
Kulturno naslijeđe iz Osmanskog perioda sa svojim osobenim prostornim odnosima, ambijentima i objektima, daje poseban karakter historijskoj jezgri grada, koja je do danas zadržala svoju cjelovitost i specifičnosti. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine grad se širi a nove strukture se postepeno integrišu, u zatečeno urbano tkivo grada. Jedna od cjelina koje su nastajale kao kompromis dva uticaja je i Fejićeva u kojoj se oslikava prožimanje i pomirenje dvaju arhitektonskih uticaja. Urbana transformacija i najdinamičnije promjene nastaju uglavnom u periodu poslije II svjetskog rata, kada grad Mostar postaje najrazvijenija aglomeracija u regiji. Tokom ratnih razaranja u periodu 1992.-1995. godine, strada najveći dio historijske jezgre grada i većina urbanog tkiva centralne zone grada, te svi značajni historijski objekti spomeničke vrijednosti.
Cilj rada jeste istraživanjem i analizom otvorenih prostora, među njima analizom ulice, osnovne jedinice urbaniteta, pokazati da se redizajnom i reorganizacijom može dobiti prostor koji više ne bi predstavljao samo sredstvo komunikacije, u fizičkom smislu, već prostor koji svojim postojanjem pruža i druge mogućnosti.
Fejićeva ulica u Mostaru, glavna pješačka arterija grada, je primjer zone u kojoj se urbanističkim i arhitektonskim intervencijama može ostvariti osnov za ekonomski razvoj.

2. UVOD
Neke ulice su privlačnije od drugih za ono što ste došli da u njima vidite ili eventualno obavite neki posao.1
Ulica kao urbana jedinica ima veliki značaj u životu čovjeka. Ona je više od javne komunikacije, više od bilo kojeg drugog elementa infrastrukture. Osnovna funkcija ulice je komunikacija, iako od polovine dvadesetog stoljeća funkcija ulice se proširuje u društvenom kontekstu, tako da se ulica više ne tretira samo kao fizička komunikacija, nego prostor koji ljudima daje mogućnost uspostavljanja međusobne komunikacije.
Ulica je tu da bismo u njoj vidjeli nekog ili nešto, ali istovremeno da bismo bili viđeni. Postajanje društva je istovremeno postojanje grada, a ulica je u gradu glavni ako ne i ’jedini’ javni prostor za razvoj društva. U isto vrijeme ulica je mjesto gdje možemo biti sami, razmišljati kako su ti prostori nekad izgledali, ili kako su mogli izgledati.
Ako želimo razvijati ljubav prema ulici koncept ulice i dizajn ulice trebaju biti takvi da ti prostori postanu privlačni, inspirativni, puni sadržaja za sve ljude koji žive u gradu i u blizini.
Ljubušakov ćošak - stambeni kompleks u Fejićevoj ulici
Ljubušakov ćošak - stambeni kompleks u Fejićevoj ulici

3. HISTORIJA ULICE
Urbana zona Fejića ulice formirana je između 1470. i 1620. godine. Današnje ime ulice datira iz perioda nakon drugog svjetskog rata i vezano je za braću Fejić, koji su porijeklom iz ove ulice, a poginuli su kao borci u borbi protiv fašizma. Ulica je imala funkciju da poveže mahale koje su se razvijale sjeverno od čaršije, između Glavne ulice i rijeke Neretve.
U pravcu sjevera Fejićeva je paralelna sa Glavnom ulicom koja je sa njene istočne strane. Prva formirana mahala je bila Sinan pašina, kasnije nazvana Atik (Stara) mahala, mahala u neposrednoj blizini čaršije. Centar ove mahale je trg (Mejdan) oko koga je bilo izgrađeno više javnih objekata kao rezidencija guvernera, zgrada suda, džamija Sinan paše (1474.) i hammam.
Sredina 16.-og stoljeća je bila osobena izuzetnim razvojem Osmanskog grada, kada je stotinu novih dućana bilo izgrađeno u Mostarskoj čaršiji, oko kamenog mosta podignutog 1566. godine. U isto vrijeme je Karađozbeg podigao najveći džamijski kompleks u Mostaru (džamija 1557., dvije medrese, mekteb, han i više pomoćnih objekata). Konačno urbanističko određenje ove ulice bilo je u drugoj deceniji 17.-og stoljeća kada su dvije nove mahale kompletirane na prostoru između Karađozbegove mahale i Musale, izgradnjom njihovih centara Roznamedžijine džamije (vjerovatno oko 1610. godine), i Kjose Jahija Hodžine džamije (prije 1620.).
Kratke ulice (sokaci) u istočnom i zapadnom smjeru povezivale su ulicu sa stambenim kompleksima, organizovanim po jedinstvenoj trostepenoj shemi: kuća, dvorište i bašča. Samo je kamenom pokriveni krov kuće bio vidljiv iza visokih kamenih zidova koji su čuvali privatnost porodice. Kuće uz ulicu bile su bez prozora na prizemnim dijelovima, a na katovima su imale istaknute ćoškove radi boljeg vidika. Arhitektonsko urbanistička struktura formirana do sredine 17.-og stoljeća ostala je netaknuta stotinjak godina.
U vrijeme Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878.-1918.), desilo se niz promjena u gradu, sa kojima je Fejićeva ulica dijelila istu sudbinu. Postojeće strukture su mijenjane novoizgrađenim u različitim mjerilima, materijalima i primijenjenoj dekoraciji. U dijelu oko trga Mejdan podignut je objekat Thonhauserove apoteke sa stanovima iznad (1879.), časničko-činovnički klub (1885.), bolnica (1880.-1888.), zgrada kotarskog predstojnika (1894.), te hotel Orient. U to vrijeme hamam uz Sinan pašinu džamiju je bio sklonjen (1884.).
Hotel "Orient" (1894.)
Hotel "Orient" (1894.)

Nakon što je Musala mostom podignutim 1882. godine u ime cara Franje Josipa bila povezana sa desnom obalom grada, i nekoliko godina kasnije Novom ulicom sa Glavnom ulicom, novi glavni gradski trg je bio formiran. Niz novih objekata je bio izgrađen oko ovog trga: Trgovačka škola (1880.), hotel Neretva (1892.), Vatrogasni objekat (1901.), zgrada pošte (1913.), javni WC (1913.), gradsko kupatilo Banja (1914.), i hotel Bristol (1906.) sa druge strane mosta.
Stvaranje najkraće veze između čaršije i novog centra grada doprinijelo je komercijalnom razvoju ulice. Ulica je u to vrijeme nazvana Sauervaldova, u ime visokog državnog činovnika koji je radio u Mostaru. Nekoliko javnih objekata podignutih u to vrijeme odredilo je urbane repere uz već postojeće, koje su činili objekti džamija. To su zgrade uprave policije (1893.), Vakufska palača (1884.), na mjestu bivšeg Karađozbegovog hana, Wecelova apoteka sa apartmanima (1904.), Ukraina kino (1911.). Za vrijeme Drugog svjetskog rata, zona oko Mejdana doživjela je velika rušenja kao posljedicu bombardovanja u 1944. godini. Važno je napomenuti da je 1948. godine od strane komunističke vlasti bilo organizovano rušenje Sinan pašine džamije u akciji ideološkog obračuna sa vjerskim institucijama.
Drugi talas promjena u zoni Fejićeve, dogodio se između 1960. i 1980. Sa obje strane Bišćevića ulice podignuta su dva nova objekta: zgrada socijalnog osiguranja, i drugi blok mješovite robne kuće ”Razvitak” u prizemlju i devetospratnicom iznad, sagrađen 1970. godine. Stara urbana struktura između ulica Fejića, Titove, Brkića i Maslića je uklonjena da bi se stvorio prostor za novogradnje. Prostor je ispunjen maksimalno sa komercijalnim i stambenim strukturama sa više stotina stanova. Infrastruktura područja nije riješena, posebno saobraćaj i parking prostor.
Takvo stanje ostalo je do dana današnjeg. Period između 1992. i 1995. godine bio je najteži u historiji cijelog grada. To je bilo vrijeme genocida i urbicida nad bošnjačkim narodom i njegovim nasljeđem.
Fejićeva ulica je bila arterija bošnjačkog grada u opsadi i pod stalnim bombardovanjem. Danas, ova zona pokriva dio gradskog tkiva manjeg stepena arhitektonskog i urbanog integriteta, ali koji je prepoznatljiv kao cjelovit sistem, koji zahtjeva koordinirane oblike intervencije.

4. ANALIZE - ZNAČAJ FEJIĆEVE ULICE U URBANOJ SLICI GRADA

Kako se vidi u historijskom razvoju grada, postojala su dva značajna perioda koja su dala glavne konture grada, definirali mnoge prostore i postavili smjernice daljnjeg razvoja. Fejićeva je jedan od ključnih elemenata definiran na ovaj način. U urbanoj slici grada, Fejićeva ima veliku ulogu iz više razloga.
Nastajala je kao spona između starog grada (čaršije) i stambenih četvrti (mahala), sjeverno od starog grada, jer tadašnja tradicija i kultura nije poznavala kult ulice kao pješačke zone, u kojoj ljudi mogu i boraviti. No dolaskom Austro-Ugarske, ova vizija se mijenja. Fejićeva postaje sve važnija u urbanoj strukturi grada. Na urbanističkoj mapi grada, možemo vidjeti, da postoje tri osnovna pravca koja čine jezgro grada. To je pravac Rondo - Musala, Rondo - Stari grad i Musala - Stari grad. Rondo - Musala i Rondo - Stari grad su velikim dijelom definirani, funkcijom i izgrađenim odnosno neizgrađenim površinama. Pravac Musala-Stari grad, odnosno Fejićeva, je ratnim dejstvima pretrpjela velika oštećenja, a individualnim rješenjima, nakon rata, devastacija je nastavljena. Danas smo u situaciji da je jedna i jedina pješačka zona u gradu ’ničija zemlja’, gdje spektar mišljenja i želja, postaje spektar boja, koje blijesak sunca i refleksija krša ne razumiju!
 
... Ako i prođe Fejića ulicom
Ona neće znati da si to ti
I ti nećeš znati da je to ona
Jer vas dvoje odavno više ne postojite
Kao ni Fejića ulica u Mostaru
Kojom evo sada koračaju djevojčice i dječaci
I novim govorom ispunjavaju bolno razmaknut prostor2

Generacije Mostaraca, rasle su u ovoj ulici. Mnogi se sjećaju najljepših trenutaka svog života, baš iz ove ulice. Teško je gledati ovaj ’bolno razmaknuti prostor’, koji već odavno nije samo fizička komunikacija, već prostor koji ljudima daje mogućnost uspostavljanja međusobne komunikacije. Iz tog razloga ulica ima veliki značaj u društvenom životu čovjeka.
Njena važnost se ne može svesti na fizičku komunikaciju ili neki drugi element fizičke infrastrukture. Zato je neophodno sprovesti detaljne analize postojećeg stanja, sa urbanističkog, arhitektonskog i ekonomskog aspekata, kako bi lakše imenovali nivo intervencija neophodnih za ovu pješačku zonu unutar okvira cijelog grada.

4.1. ZNAČAJ FEJIĆEVE ULICE U MJERILU STAROG GRADA

Otkriće gradske mreže, u geometrijskom smislu, daje formalnu bazu za diskusiju raznih primjera, koji su nastajali u historiji razvoja grada, gdje se može uočiti postojanje gradskih struktura, jedinstvenih po karakteru.3
U Mostaru imamo mješavinu uskih mahalskih sokaka i austro-ugarskih ulica i trgova. Fejićeva nikad nije bila sokak, ali nije bila ni prava ulica koju kao formu vidimo u Austro­ugarskom periodu. Upravo joj taj ’prelazni oblik’ daje šarm, koji rijetko koja ulica ima.
U fizičkom smislu, sastavljena je od izgrađenih i neizgrađenih prostora. Izgrađeni dijelovi ne pripadaju istom stilu, a i po funkciji se razlikuju. Neizgrađeni prostori su uglavnom nekadašnji dijelovi džamijskog kompleksa, koji su vremenom uništavani, i tako su ostali nedefinisani prostori, koji zahtijevaju određene intervencije.
Koliko je Fejićeva bitna u mjerilu grada, toliko je, možda i više bitna u mjerilu Starog grada. Prije svega ona predstavlja sponu, kako je već rečeno, u pravcu Musala - Stari Grad. Također je spona između Glavne ulice i obale rijeke Neretve. Tendencija je da se u razvojnom planu grada, zona Glavna ulica- Fejićeva ulica- desna obala rijeke Neretve formira u jednu cjelinu.
”Dolina rijeke Neretve je vrlo važna arterija koja predstavlja prirodni put od Jadranskog mora ka središnjim dijelovima Bosne.
Kelti su iz poštovanja prema Neretvi, njenoj ljepoti, vrijednosti i značaju prozvali ovu rijeku ’Ner-etva’ što na keltskom jeziku znači ’Božanstvo koje teče’.”4
Mostar ima veliku sreću da dio ovog Božijeg davanja protiče baš kroz njega i daje mu dušu koju rijetko koja urbana struktura ima. Spoj vode, neba, i bijelog krša sa djelom kojeg su mimari ostavili iza sebe živeći u Mostaru proteklih stoljeća, nije ostavio nikog ravnodušnim.
Rat je nedaća koja okružuje ljude vijekovima, a nikom nikad nije donijela, niti će donijeti dobro. Tuga je jedino što ostane kao trajna ’uspomena ’, jer kako Ivo Andrić kaže ’... I opet je, kao kamen, ostao tu na mjestu, i ožiljcima i tragovima na sebi govori i sada o toj službi, i stajaće dok ga voda i zemlja ne otplave i ne pokopaju, jer, obrađen kamen niti umije šta da sakrije, niti može šta da zaboravi.’ Tako i Fejićeva ulica, iako u ožiljcima, još uvijek govori o vremenu koje je prošlo kroz nju, čeka neko novo vrijeme i arhitekturu koja će joj vratiti sjaj i značaj.
Regulacioni plan, u kojem je kao posebna tačka istaknuta bitnost uličnih fasada, sa posebnim osvrtom na Fejićevu i Titovu ulicu, usvojen je od strane Vijeća općine Stari grad u maju 2001. godine. U tom dokumentu se spominje uređenje obala rijeke Neretve, kao poseban problem kojeg je neophodno obraditi.

5. URBANISTIČKI ASPEKT
Već je spomenuto da je Fejićeva u svom prvom obliku bila fizička veza između čaršije formirane oko Starog mosta i mahala koje su nastajale na sjeveru. U urbanističkoj karti grada, iz 1881. god., vidimo da je i ulica poprimala izgled longitudinalne mahale, gdje su ’fasadna platna’ sačinjavali visoki zidovi, objekata, avlija ili bašća, koji su razdvajali stambene komplekse od ulice.
Nakon Austro-Ugarske ankesije 1879.godine, pojavljuje se novi koncept ulice, koji izlazi kao produkt reorganizacije funkcija. Na mjestu nekadašnjih bašći, i porušenih objekata, izgrađeni su novi objekti, kako bi se formiralo lice ulice. Kultura koju su Austro-Ugari donijeli na ove prostore u mnogome se razlikovala od osmanske, samim tim i odnos prema prostoru. Rad kao funkcija ne odvaja se od stanovanja u fizičkom smislu. Te dvije funkcije srastaju u jedan objekt gdje je rad na prizemlju, a stanovanje na spratu. Ta funkcionalna postavka je u mnogome promijenila urbanističku sliku. Ulica nije više samo pravac koji treba da spoji dvije funkcije, jer ne postoji distanca između ove dvije funkcije. Od sada ulica kao najznačajnija jedinica urbaniteta5 postaje bitan faktor u društvenom životu čovjeka. Po svemu sudeći ovdje se već možemo koristiti terminom funkcionalističkog grada6, čiji sastavni dio je i ulica koju poznajemo u ovom periodu.
Ta njena uloga evoluirala je u periodu nakon drugog svjetskog rata i zadržala se do ratnih razaranja od 1992.-1995. godine kad je ovaj urbani mozaik pretrpio veliku destrukciju.
Proces obnove urbanog tkiva, dešava se na različitim nivoima u skladu sa generalnim planom, kojeg u ovom slučaju čini Regulacioni plan Starog grada u Mostaru, usvojen na sjednici općine Stari grad - Mostar održanoj 10.05.2001...7
U Regulacionom planu su istaknuta pitanja značajna za rehabilitaciju i očuvanje Starog grada, i to na dva nivoa. Na prvom nivou se radi o generalnom okviru djelovanja, koji postavlja osnovne principe za intervencije u historijskoj zoni, a to uključuje i propise za upotrebu zemljišta i objekata da bi se potaknule upotrebe i funkcije koje najviše doprinose očuvanju tradicionalnog duha, a to se odražava u vidu specifičnosti intervencija. Drugi se nivo odnosi na detaljno planiranje na odabranim zonama, koje su pod utjecajem neadekvatnih transformacija i zahtijevaju hitne intervencije. Ovaj nivo podrazumijeva poboljšanje infrastrukture, saobraćaja, a u nekim slučajevima i proširenje upotrebe zemljišta.

5.1.NEOPHODNE INTERVENCIJE
Intervencije mogu biti pojedinačne ili planske. Kada govorimo o pojedinačnim, podrazumijevamo intervencije na objektima8, parking prostorima, zahvati na uličnom parteru ili aktiviranje manjih otvorenih prostora.
Planske intervencije podrazumijevaju promjene funkcija i karaktera određenog prostora. Dispozicijom postojećih i uvođenjem novih funkcija unutar Fejićeve ulice, cjelina bi postala kompaktnija.9
Jedan od osnovnih problema koji ova ulica danas ima jeste saobraćaj: kolski i stacionarni. Iako ova ulica jednim dijelom pripada zoni Starog grada, to ne sputava mnoge građane da parkiraju svoje automobile na mjestima najbližim odredištu na koje su krenuli. Ovaj problem je nastao kao posljedica modernizacije društva i kao takav se nije uklopio u stare strukture. Dodatne negativne posljedice su: fizičke prepreke kretanju pješaka, uništavanje partera, i stvaranje buke koja remeti kompletnu harmoniju koja je neophodna u jednoj ovakvoj ulici. Iz tog razloga je neophodno izvršiti intervencije kako bi se ovaj problem barem ublažio, ako ga nije moguće totalno ukloniti.10 Odlaganje i odvoz smeća, također, predstavlja veliki problema sa aspekta higijene i estetskog izgleda ulice.
Jedan od najružnijih primjera jesu kontejneri koji se nalaze ispred Vakufske palate, preko puta Karadžozbegove džamije, gdje svaki turist koji dođe u Mostar navrati da obiđe spomenike kulturnog naslijeđa i jedan ovakav primjer zasigurno ne ostavlja lijepu sliku o građanima Mostara, u očima tih ljudi.
Opterećenje i stres pod kojim žive ljudi izbrisao je sistem vrijednosti, tako da konkretno taj kontejner jer je neophodan element u svakidašnjem životu ljudi, srasta sa ruševinom Vakufske palate i kao da više niko uopće i ne razmišlja da mu tu nije mjesto. Ovdje je bitno istaći ove detalje koji su više psihološki procesi unutar društva i nisu najdirektnije vezani za arhitekturu i urbanizam, ali su sigurno ključni i polazni problemi, čije rješenje bi u mnogome olakšalo sve ostale intervencije. Dakle, u onom trenutku kada bi svijest ljudi o okolini i prostoru u kojem žive dostigla taj nivo da ustanove nenormalnost postavke određenih elemenata u prostoru, tada bi sigurno uz pomoć stanovništva, njihovih želja i savjeta puno lakše dolazili do rješenja koja bi odisala duhom urbane sredine.
U Fejićevoj ulici se susrećemo sa širokim spektrom problema urbanog karaktera, bilo da se radi o čisto pješačkom (komunikacijskom) dijelu ulice ili pak o otvorenim prostorima.
Duž ulice postoje dva manja otvorena prostora. Oba su pripadala džamijskim kompleksima. Jedan se nalazio u sastavu Karadžozbegove džamije, a drugi u sastavu Roznamedžijine džamije. Postoji još nekoliko manjih tačaka gdje bi se mogao organizovati otvoreni prostor.
Ovisno o vrsti prostora koji je neophodno tretirati, ili zahvata kojeg treba izvršiti, imamo slijedeće kategorije intervencija na otvorenom prostorima:
I kategorija - generalna intervencija unutar otvorenog prostora ili jedne urbane cjeline (npr. Bišćevića susjedstvo), koja podrazumijeva stvaranje kompletne cjeline kako bi trebao izgledati taj prostor nakon intervencije prema već određenim smijernicama.11
II kategorija - uređenje partera:
popločavanje
ozelenjavanje
ulična rasvjeta
postavljanje urbane opreme.
III kategorija - materijalizacija:
Podrazumijeva sve intervencije kategorije II i njihovu detaljnu obradu.
Navedene kategorije predstavljaju smjernice u okviru urbanističkog aspekta i neophodnih intervencija koje se trebaju izvršiti u Fejićevoj ulici.

6. ARHITEKTONSKI ASPEKT
Arhitektonski prostor se može definirati kao ’konkretizacija’ egzistencijalnog prostora. Egzistencijalni prostor je psihološki koncept koji čovjek stvara kako bi lakše doživio okolinu u kojoj se nalazi, a ’arhitektonski koncept’ je fizički vid i rezultat toga odnosa. Arhitektonski izraz je produkt jednog vremena, i recipročan je načinu življenja jednog perioda.
Ako uzmemo u razmatranje urbanu cjelinu, kakva je Fejićeva ulica, i promatramo je s početka 20.-og vijeka i danas na početku 21.-og vijeka, uočiti ćemo veliku transformaciju u ’patentu’ izrade objekata i otvorenih prostora koji je sačinjavaju. Urbana postavka prema kojoj je izrađena ulica kao i objekti i otvoreni prostori u njoj su izravno vezani za postavku standarda i života ljudi u njoj. Na taj način se postiže sklad u životu ljudi, prijatan osjećaj pri boravku u prostoru koji prati mogućnosti ljudske svijesti.
Problem koji je neophodno riješiti nastaje u onom trenutku kada dođe do nesklada između ljudskih potreba i mogućnosti koje ulica pruža. Taj slučaj se pojavljuje u ovom primjeru. Nakon ratne destrukcije, nisu devastirani samo objekti u fizičkom smislu. Koncept ulice, koji je nekad postojao, je izbrisan. Trenutno smo u situaciji da promatramo proces u kojem se arhitektonska struktura ulice obnavlja, a polako nestaje ulica kao identitet, koji je naglašen u ranijem tekstu. Da bi došli do optimalnog rješenja, moramo integrisati fizičku strukturu ulice sa sadržajima koji se u njoj nalaze. Činjenica je da u ovom primjeru imamo strukturu i sadržaj koji se kose jedan sa drugim a još kada shvatimo da govorimo o glavnoj pješačkoj ulici, onda je očigledno da je neplanskim i neadekvatnim zahvatima duž ulice, došla u pitanje sama njena funkcija.
Evidentno je da u Fejićevoj ulici preovladavaju sadržaji tipa kafe barova i mini trgovina. Analize su pokazale da u ovoj zoni nemamo toliku potrebu za ovim sadržajima, pogotovo ako uzmemo u obzir buduće intervencije (npr. lokalitet robne kuće Razvitak, gdje se predviđa izgradnja velikog shoping centra).
Osim ovih činjenica, analizom arhitektonske strukture, vrlo lako dolazimo do zaključka da je prisutan jedan opći nesklad, koji upućuje na zaključak da se obnovi ulice pristupilo neplanski, bez ikakvog osvrta na ono što je tu nekad bilo, da se niti jedan dio nije tretirao kao cjelina unutrar ulice, već je svaki objekt zasebno obrađen, napravljena loša kopija onog što je nekad postojalo a nikada se nije razmatrala mogućnost interpolacije modernog arhitektonskog izraza u historijske arhitektonske strukture.
Ovakav pristup bi se najlakše mogao nazvati ’nužnim zlom’, jer je vjerovatno bio jedina solucija u datom vremenu usljed nedostatka financijske ili društvene potpore.
Vrijeme u kojem danas živimo jako brzo prolazi, gotovo svakog sata postoji neka novina i teško je ostaviti upečatljiv trag u jednom takvom vremenu. No, ipak je neophodno zabilježiti ovaj period na način da će on zasigurno za pedeset ili sto godina biti historija koja će činiti ne samo jednu ulicu, nego i čitave gradove. Neophodno je ostaviti trag u toj historiji kako bi se napravio put kojim će buduće generacije moći rasuđivati što je bilo dobro, a što ne, na isti način na koji mi danas koristimo elemente prošlosti i postavljamo ih na mjesta za koja smatramo da su najadekvatnija.
To je jedan od razloga da i ovaj rad u svom naslovu sadrži riječi evolucija12, savremeno, kontekst.
Umijeće shvatanja vremena u kojem se nalazimo u zadatom trenutku jeste formula koja pomaže proces stvaranja u kontekstu. Iako je evolucija širok pojam, kada se radi o ulici, onda se misli na transformaciju prostora u urbanom, arhitektonskom i funkcionalnom smislu. Već ranije je pomenut urbanizam kao činilac ovog slojevitog procesa i predstavljene su neophodne smjernice za intervencije koje se moraju izvršiti u konkretnom primjeru.
Svim intervencijama prethode arhitektonske analize: namjena objekata, historijska pripadnost, spratnost, ..., materijalizacija, koje rezultiraju valorizacijom. Ovo predstavlja osnovu sa koje se može krenuti u prijedlog za intervencije.
Kada je neophodno izvršiti intervenciju?
Uzmimo na primjer, slučaj u kojem je urbanistička analiza pokazala da se radi o pješačkoj ulici. Nakon arhitektonske analize, ustanovljeno je da je ulica prema namijeni najvećim dijelom stambena sa poslovnim prostorima u prizemlju objekata. Sada se postavlja pitanje na koji način, kojim intervencijama je moguće sa jedne strane ostvariti normalan život stanara ove zone, bez buke, sa otvorenim prostorima za djecu i odrasle, a sa druge strane stvoriti pješačku zonu visokog standarda sa optimalnom ponudom neophodnom za ekonomski razvoj te ulice?
Ova vrsta problema je karakteristična za gradske zone koje su nastajale neplanski, odnosno kako je koji period dolazio tako su se one nadograđivale, pa je svaki period donosio nešto svoje, zadržavao nešto od onog što je prije bilo, i na taj način kroz vijekove poprimala današnju formu.
Ovakav način je postao problematičan kada su se ljudske potrebe počele širiti brže nego je to fizički bilo moguće ostvariti, tako da je fizički prostor ostao znatno manji od onog što podrazumijeva neophodno za normalan život.
Glavni cilj je prostor za život ljudi. S toga, rade se intervencije koje mogu dati optimalno rješenje za probleme koji egzistiraju u ovoj zoni.
Jedan od problema koji postaje sve kompleksniji, jeste problem stacionarnog saobraćaja. Gdje god pogledamo duž cijele ulice, vidimo parkirane automobile. Apsolutno ne postoji respekt niti prema sakralnim objektima, spomenicima kulture ili bilo kojoj drugoj vrsti objekata. Automobili su parkirani ispred ulaznih vrata u javne objekte, u stambene objekte, vrlo često u samoj staroj jezgri grada.
Ovaj problem nije lako riješiti. Najefikasnija rješenja zahtijevaju velika novčana ulaganja i iako je to vrlo često jedino rješenje, lokalne vlasti se teško odlučuju na takav potez.

6.1. NEOPHODNE INTERVENCIJE
Arhitektonske intervencije vršimo na više nivoa. Prvo što je neophodno uraditi duž cijele ulice, jeste pregrupisanje funkcija u prizemlju objekata. Ova intervencija je neophodna jer trenutno stanje pokazuje prvo, da ne postoji balans među zastupljenim funkcijama, a drugo da je redoslijed i postavka tih funkcija nelogična. Čest je slučaj da imamo pekaru pored prodavnice obuće, ili kafe bar pokraj lutrije, itd. Neophodno je prestrukturirati postojeće stanje na način da se zadovolje potrebe vlasnika, ali je neophodno da postoji određeni tok koji vodi kroz ovu pješačku zonu.
Također je neophodno izvršiti i fizičke intervencije. U slučaju Fejićeve ulice, fizičke intervencije se mogu podijelili u tri kategorije:
I kategorija - devastirani objekti koji imaju arhitektonsku ili ambijentalnu vrijednost i koji pripadaju kulturnom naslijeđu
II kategorija - objekti ili dijelovi ulice na kojima je neophodno izvršiti novo projektovanje
III kategorija - intervencije na fasadnim platnima:
1. harmonizacija fasadnog platna regulisanjem spratnosti objekata
2. proporcije otvora u odnosu na površine fasada
3. finalni sloj fasadnog platna i materijalizacija otvora
Svi ovi navedeni elementi čine smjernice koje je neophodno poštovati pri sagledavanju arhitektonske strukture ulice. Na taj način je moguće dobiti optimalne rezultate i Fejićevoj ulici vratiti sjaj koji je nekada imala. Naredno poglavlje obrađuje pojedine zone u ulici. U zavisnosti od problematike u zadanoj zoni, prijedlog za intervencije je usklađen prema vrstama intervencija ili kategorijama unutar intervencija.
Urbanistički aspekt i arhitektonski aspekt sagledavaju prostornu i funkcionalnu stranu ulice, mogućnost njene transformacije na način da se fizičkim djelovanjem, intervencijama na otvorenim prostorima i intervencija na određenim objektima, dobije slika koja odgovara jednoj pješačkoj zoni. Ali to je još uvijek njena fizička egzistencija, koja jeste bitna ali uvijek će ostati samo baza za razvoj one dimenzije koja ulici daje život. Ta dimenzija je održivi razvoj, koji zasnovan na bazi urbanističkih i arhitektonskih intervencija mora održati život u ulici. Da bi se izbjegla ulica ’maketa’, neophodno je paralelno sa urbanističkim i arhitektonskim intervencijama, izvršiti ekonomsku analizu, a zatim u skladu sa tom analizom intervencije koje bi ovu ulicu učinile održivom.
Fejićeva je dobra podloga za jednu globalnu intervenciju, a u narednom poglavlju će biti prikazana konkretna problematika ulice i moguće intervencije u njoj.
(nastavlja se)
1. Na primjer ulica St. Michel u Parizu, oblikovana nizom radnji, štandova za knjige i caffe-ima u prizemljima visinom ujednačenih objekata, mnogo je udobnija od Market Street-a u San Francisku, koja je istovremeno neprijatna i kao saobraćajnica, a i kao pješačka zona. U neke se ulice rado vraćamo mnogo češće, ne samo zbog obaveza koje imamo. Moguće je da dio svog života vežemo za određenu ulicu, ne samo radi potreba koje imamo, nego zato što nas neke ulice i prostori podsjećaju na lijepe trenutke u životu.
2. ”BEHAR” časopis za kulturu i društvena pitanja, godina IX, broj 46, Zagreb, I-II 2000., str. 4, Safet Sarić ”Fejića ulica”.
3. Jasno je da većina gradova čiji razvoj bilježimo još u Srednjem vijeku, ima stari grad formiran prema potrebama ljudi, bez ikakve uspostavljene mreže. Tek naknadno izgrađeni dijelovi su sistematizirani i postavljeni u mreže. Halprin, Laurens: Gradovi, Građevinska knjiga, Beograd, 1974.
4. Iz časopisa ”Most”, 94 (5), Mostar V/VI, 1996. god.
5. Urbanitet je u našem jeziku preuzet iz engleskog jezika: Urbanity, eng. - uglađenost, učtivost, uljudnost.
6. Formiranje tzv. funkcionalističkog grada, čiji je koncept, na koji je presudni uticaj imo Le Corbusier, zasnovan na osnovnim postavkama zoning plana s tri osnovne funkcije (stanovanje, rad i rekreacija) i slobodnostojećih izgradnji velike spratnosti. Ovaj razvoj prati i promoviranje novih tipova gradskih ulica avenija, bulevara i ringova. U Bosni i Hercegovini se ovi tipovi ulica pojavljuju poslije 1879. godine, a koncept funkcionalističkog grada se počeo primjenjivati tek nakon drugog svjetskog rata, poslije 1945. godine, pri izgradnji novih stambenih naselja sa tipskim projektima stambene izgradnje.
7. U prethodnom poglavlju su predstavljene zone planiranja i ciljevi Regulacionog plana.
8. Pogledati u narednom poglavlju 7. Arhitektonski aspekt, str.29.
9. Potrebno je izvršiti analizu postojećih funkcija u ulici i na osnovu nje izvršiti intervenciju u smislu reorganizacije unutar ulice kako bi se dobio neophodan sklad.
10. Vidjeti u prilogu predstavljene mogućnosti regulisanja kolskog i stacionarnog saobraćaja.
11. Ovaj i svi ostali konkretni primjeri u ulici na kojima je neophodna bilo koja vrsta intervencije, biće detaljno obrađena u narednom poglavlju: 8. Podzone Fejićeve ulice, str. 33.
12. Evolucija lat. evolvere - izvaljati, razmotati, razviti.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Salko M. Pezo: Neretva

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2003 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2003 HarisTucakovic, Sweden