5.
Za monstruma što je rođen kao dijete
Svijet je gola maska u koju se krije
Prije nego strijele otrovne polete
Tamo gdje se život ugasio nije.
Na početku svega ničeg nije bilo
Što bi zasjenilo sklad i ravnotežu
Onda se uz Dobro i zlo razmnožilo
Tako da planeta naginje metežu.
Savršena bića savršeno ruše
Sve što je stvarano za dobro čovjeka
I što je živima donosilo nadu.
Sa ognjem u ruci molitve pjevuše
Kao da će život trajati dovijeka
Kao da sve nije podložno raspadu. |