Ne dugujem ti ništa.
Svu ljepotu sagradih na mržnji tvojoj.
Iznjedrih život iz rake u koju
udavi jeku djetinjstva mi.
Iziđoh crn davo očiju
prezrene boje.
Krvavih ruku,
prestravljen svijetom i istinom.

Gavranova jato crnu mi kožu zgrabi,
kriku me nauči,
povuče nebu.
Plavet topla na mene pade,
ne tražim je,
sto puta ni tebe, ne!

Ne dugujem ti ništa.
Gavransku misao odavno znam,
s visine će krikćući svemirom crnim
rastvoriti kandže da me nazad vrati,
u jami crnici da me
živog smrvi.

Smrt svoju posvećujem tebi.