U vječitoj si zavadi sa sobom
i sa svijetom.
Dimenzije se ruše u tijelo,
potiru ga,
a ono ih sve više izaziva.

Ni riječ nema svoj ustaljeni oblik,
i sadržaj
u zavadi je sa sobom samom.
Sve je sukob ispod provodne mirnoće
i pritvorstva
oblika.
Potmule grmljavine i obrušavanja
koja otvaraju i zatvaraju bezdane i ponore,
samo je muka stisnuta u riječi,
njeno naličje, ožiljak i rana.

Haos prividnog mira,
košmar sna i jave.
Osporeno trajanje.