Kada više nije morao misliti o količini oružja koju je trebalo svake godine napraviti, Daza praunuka Deurova, koji u dolinu donese tajnu bronce - poče proganjati misao staroga vrača o svetosti te plemenite kovine koja je poslije lijevanja i brušenja dobijala impresivnu zlatastu boju. Pleme je s tim oštrim ubojitim oružjem, kojega tada bijaše dovoljno, poslije smrti praoca plemena Deura, živjelo u miru i blagostanju. U njihovu dolinu, na njihove pašnjake i lovišta više nisu ulazila druga plemena jer su znali da su njihova koplja, njihove sjekire i njihovi mačevi veoma oštri i ubojiti.

No, svaki puta kada bi napravio neki komad oružja ili oruđa Dazu bi pale na pamet vračove riječi: ”Zapamti sinko da ova talina može vječno opstojati ako se dobro čuva. Jednoga dana neki ljudi, koji će se roditi daleko u budućnosti kada i naše kosti budu dobro strunule, znaće da smo postojali samo po onome što napravimo od keramike i bronce. Vatra sve što dohvati ili uništi ili mu da život vječni. Zato uvijek vodi računa o tomu što ćeš kao svoju poruku ostaviti onima koji će se roditi daleko poslije tebe”.

Dugo je Daz razmišljao što će napraviti a da se tome dive i buduća pokoljenja. A onda je odlučio napraviti nešto što do tada nitko nije napravio. Tanak lim od bronce. Nekoliko puta mu se istopljena bronca prolila i on je vidio tanke plohe koje su se dale obrađivati i oblikovati po potrebi. No, trebalo je napraviti veće a tanje komade, trebalo ih je napraviti iste debljine i tek onda oblikovati.

Prva njegova zamisao je bila da napravi štit sav od brončanog lima. Svojim očima je vidio kako strijela probija štitove ispletene od pruća presvučene tvrdom višeslojnom kožom. Dobar strijelac sa snažnim lukom i dobro naoštrenim strijelicama mogao je probiti stare štitove ma koliko se oni okivali i ojačavali s brončanim elementima. Zbog toga je trebalo napraviti štit sav od bronce.

Dugo je Daz vršio pokuse dok nije dobio tanki lim koji se nije krtio prilikom savijanja i kovanja. A taj lim nije trebao puno kalaja u bakru. Sasvim malo za tvrdoću iznutra kožom i drvenim rukohvatom onda je morao smisliti kako da drveni rub za koji je pričvršćena ručka pričvrsti za štit. Rješio je to s dvije pločice koje je zakovicama pričvrstio za lim a onda savio oko drvenoga ruba. Da ne bi popustile napravio je malo deblje limove za pločice i zagrijane savio oko drveta. Kada su se ohladile čvrsto su stegnule drveni rub na koji je bila pričvršćcna drška. Uzeo je štit u lijevu ruku da vidi kako mu stoji. Pokrivao je cijeli lakat, a nije bio pretežak.