Sabahudin Hadžialić
MEDIJ - ŠKOLA - POJEDINAC -
BAŠTINA - MEDIJ
Savjetovanje o strategiji zaštite i obnove kulturne baštine u FBiH,
Sarajevo, 05. juli 2001. g. |
|
Govoreći o kulturnoj baštini u Bosni
i Hercegovini i njenoj zaštiti nezaobilazna stavka su svakako
mediji, odnosno svi oblici neposrednog načina komuniciranja unutar
jednog društva. Uopćeno gledajući sredstva javnog informisanja
usmjerena ne samo informiranju već i edukaciji ljudske populacije
moraju imati značajno mjesto u zaštiti kulturno istorijskog blaga
BiH. Imajući u vidu činjenicu da je u godinama iza nas video, audio
i pisani medij imao retrogradnu ulogu unutar usmjeravanja naroda
ovih prostora a sve u cilju zadovoljenja potreba, hajde da kažemo,
”naciona”,
te riječi koja je dignuta na pijadestal ljudske manipulacije hraneći
se uništavanjem drugog i drugačijeg a nerijetko i svega dobroga
unutar sopstvenog habitusa što se može otvoreno nazvati identitetom
sopstvenog bića.
Navodeći medije kao jedan neposredni
oblik manipulacije ljudskim dušama, u ovom prostoru i vremenu koji
zovemo našim, nikako da pronađemo
”modus
vivendi”
korištenja najkvalitetnije
pretpostavke upotrebe medija - upotrebe u obrazovne svrhe.
Jer, mediji nisu samo sredstva javnog
komuniciranja, mediji smo svi mi - jer uzimajući SJK kao produženu
ruku ljudske komunikacije valja nam se usredotočiti na pojedinca
koji komunicirajući sa drugima razmjenjuje informacije, preuzima
feed-back stvarajući sliku o stvarima koje ga zanimaju. No, ono što
je izuzetno zapostavljeno, unutar Bosne i Hercegovine je sigurno rad
sa budućim generacijama, generacijama koje nam valja odgajati i
obrazovati ka usmjerenju da se budućnost jedne države valja graditi
uzimajući u obzir razumijevanje ne samo historijskog trenutka u
kojem živimo već i takozvana
”sjećanja
prošlosti”
uklesana u likove, djela i spomenike koji obilježiše epohe iza nas.
Naravno, ne možemo negirati ono što i jeste dijelom kvalitetno
unutar obrazovnog sistema a odnosi se na proučavanje dijela
historije koja se bavi
”uspomenama
prošlosti”.
Da, uspomenama prošlosti i to možda malo rogobatno zvuči, no istina
je uvijek bolna jer bavljenje historijom na ovim prostorima a
posebno kulturnom baštinom je, bar za sada, uvijek bilo opterećeno
dnevno-političkim potrebama vlastodržaca. Najmanje su se bavili
sveobuhvatnom analizom baštinom bogatih bosanskohercegovačkih
prostora ad hoc težeći samo svojim usko-pragmatično-
političko- nacionalnim interesima.
I radi toga nove
generacije zaslužuju bolju i jasniju sliku o svemu što pretpostavka
baštine jeste. Ne, ja ne želim zagovarati uvođenje predmeta u škole
koji bi se bavio samo tim aspektom obrazovanja, već iskoristiti
postojeće ljudske i materijalne resurse usmjerene ka građenju
izgubljenje svijesti o kulturnoj baštini ovih prostora. Da, jer
potrebno je probuditi sjećanja na sve ono dobro iz vremena prošlosti
kada su postojale institucije na nivou cijele države koje su se
brinule i o baštini naroda ovdašnjih. Neko će reći: Zar ih nemamo i
sada? Odgovoriću protupitanjem: Zar bismo mi bili danas i ovdje da
to funkcioniše?
|
Dr. N. Velić:
Emir Balić |
|
Dr. N. Velić:
Radmilo-Braca Andrić |
|
|
No, metodološko
pitanje... KAKO?... Nameće zadatke za sve nas da to pokušamo
uobličiti. I tu dolazimo do medija u koje nam valja uključiti sve
oblike komuniciranja i pored obrazovanja mladih generacija uz pomoć
školskog sistema. Vratiću se tome, no da nabrojim još nekoliko
oblika neposredne komunikacije: Svi oblici pisanih materijala koji
nas svakodnevno bombarduju putem marketinških poruka, jumbo plakata,
logotipi svih vrsta pa čak i na običnim upaljačima, itd.; i
najvažniji oblik globalizacije komunikacija - Internet - mjesto gdje
sve postaje moguće - Istovremenost postavljanja pitanja i davanja
odgovora unutar globalnog sela što se svijetom zove. Da bi konačno
stigli i do odgovora na zadatu temu: Jačanje svijesti o
vrijednostima kulturnog nasljeđa i medijske aktivnosti: Medij -
Baština - Škola - Pojedinac - Medij. Odgovor se nalazi unutar gore
navedenih premisa naznačen u slijedećem:
|
|
1. |
Uobličavanje konkretnog
zadatka - Kako izvršiti prezentaciju uz pomoć medija? U ovaj
oblik valja uključiti vrsne profesionalce historijske i
žurnalističke struke kako bi uz zajedničke napore naznačili i
pripremili osnovna usmjerenja ka zaštiti kulturnog nasljeđa uz
pomoć medija.
|
|
2. |
Razrada teme - Na koji način
uvesti komunikaciju kao
”conditio
sine qua non”
jačanja svijesti o vrijednostima kulturnog nasljeđa?
|
|
| |
a) |
Razdvojiti globalne
javne i lokalne javne medije (ovdje uzimamo u obzir i privatne
medije koji svojim radom spadaju u gore navedene dvije kategorijc).
Zbog čega ih razdvajati?
Jednostavno, da bi time
dobili kvalitet više: Globalni javni mediji u Bosni i Hercegovini se
ovdje posmatraju kao Public Broadcasting Service (PBS), Televizija
Federacije BiH (TEST kanal), Radio-Televizija Republike Srpske
(RTRS), Radio Federacije BiH, BH Radio 1 (iako se Savjetovanje
odnosi na Federaciju BiH, nezaobilazna je činjenica da nam valja u
razmatranja uključiti cjelokupni prostor BiH), koje valja usmjeriti
ka globalnim pretpostavkama, kako bi postali objedinjavajućim
čimbenicima informacija koje čine prostor Bosne i Hercegovine, a
time i obrazovnog sistema u cjelini u BiH. Istovremeno, valja nam
svu pažnju usredotočiti ka sličicama što mozaik entiteta i kantona
ovdašnjih čine - lokalnim radio i televizijskim stanicama/postajama,
koje itekako mogu biti od pomoći u obrazovanju mlađih generacija
kada je kultuma baština u pitanju.
|
| |
Slijedeći su načini:
|
| |
a1) |
Radio i tv emisije
kontaktnog tipa - redovno učešće profesora historije/povijesti iz
lokalnih škola uz razgovore o određenim lokalitetima gdje se nalaze
spomenici od značaja za kulturnu baštinu. I ne samo učešće
profesora, već i učenika koji iskazuju interes za proučavanje
kulturne baštine. Termin valja uskladiti sa časovima tako da učenici
mogu pratiti emisiju i javljati se (telefonom ili elektronskom
poštom) kako bi neposredno participirali u istoj.
|
| |
a2) |
Istovremeno učešće
lokalnih radio i televizijskih stanica na časovima
historije/povijesti i praćenje određenih prezentacija koje su vezane
za kulturnu baštinu tog lokalnog habitusa.
|
| |
a3) |
Korištenje svih predmeta
koji su na ovaj način u mogućem korelativnom odnosu sa temom:
Likovna umjetnost, geografija, historija, domaći jezik.
|
| |
a4) |
Specijalizirane emisije
tokom kojih se mogu posmatrati, komentirati i analizirati određene
epohe koje su obilježile ove prostore istovremeno se usmjeravajući
na ono što jeste bio dio kulturne baštine unutar epohe koja se
posmatra.
|
| |
a5) |
Marketinški pokrivene tzv.
”Kviz
emisije”
koje bi na jedan zabavan način približile kulturnu baštinu mladim
generacijama.
|
| |
a6) |
Namjenski rađeni
feljtoni u pisanim medijima kao pretpostavka buduće analize sadržaja
od strane učenika.
|
| |
a7) |
Podsticanje komunikacije ne samo
unutar škole na relaciji profesor- učenik već i izlazak na
interesantne lokacije i aktivno učenje
”na
licu mjesta”
uz komentare profesora i učenika. Istovretneno bi to bile i radne
posjete (u slučaju zapuštenosti prostora) gdje bi na tim malim tzv.
”
radnim akcijama”,
radeći, učenici gradili svijest ne samo o kulturnoj baštini već i o
državi čiji sastavni dio jesu.
|
| |
a8) |
Izrada WWW (World Wide Web)
stranica na Internetu koje se odnose na kulturnu baštinu, a koje bi
Internet konekcijama bile
”linkovane”
jedna na drugu i zajednički činile zajedničke nakane širih
bosanskohercegovačkih prostora.
|
|
|
3. |
Pojedinac usmjeren
medijskoj prezentaciji - Da li su učeničke ekskurzije još jedan
valjani oblik komunikacije sa kulturnom baštinom?
|
|
| |
a) |
Idući od lokalnog ka globalnom, a
uz pomoć nadležnih isntitucija, mogu se razraditi strateški oblici
komunikacije lokalnog i globalnog, i to ovom prilikom u obliku
medijskih praćenja razmjena posjeta učeničkih ekskurzija u Bosni i
Hercegovini. Kako? Jednostavno. Ako učenici iz Jajca borave u
jednodnevnom izletu u Bugojnu ili Trebinju, odnosno obrnuto, tada bi
kako lokalni javni, tako i globalni javni mediji svakako pronašli
prostora i vremena da zabilježe te posjete i druženja usmjerena ka
jačanju svijesti o kulturnom nasljeđu koje ne pripada ovom ili onom
narodu, ovom ili onom
”nacionu”
već društvu u cjelini.
|
|
Dr. N. Velić:
Ico Mutevelić
|
|
Dr. N. Velić:
Ifet Kapidžić
|
|
|
4. |
Entitetske institucije
(kao i kantonalne) koje se bave kulturnom baštinom i njihova
uloga u svemu ovome - Kako iskoristiti postojeće institucije i
spriječiti dalju eroziju sopstvene sudbine gradeći nova
shvatanja o nama samima, a uz pomoć proučavanje kultume baštine?
|
|
| |
a) |
Ovdje se pojavljuju navedene
institucije kao tzv. glavni koordinatori decentralizacije (a u
skladu sa Daytonskim pretpostavkama) rada i promišljanja o kulturnoj
baštini. O čemu se radi? Naime, edukacija uz pomoć svih vrsta
navedenih medija neće biti dostatna ako na adekvatan način nisu
uključene i odgovarajuće entitetske i kantonalne insitucije (a da o
državni i ne govorimo) koje se bave proučavanjem i zaštitom kulturne
baštine. To su naravno svi tzv. Zavodi za zaštitu
kulturno-historijskih spomenika, Komisije za očuvanje nacionalnih
spomenika i drugi. A sve to u koordinaciji sa odgovarajućim
Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta koje je nadležno
za ovo pitanje. I kako medije iskoristiti i ovdje? Jednostavno.
Redovnim izvještavanjem uz pomoć Sredstava javnih komunikacija o
svim aktivnostima nadležnih tijela a vezano za zaštitu kultune
baštine prostora koji se
”pokriva”.
|
|
|
5. |
I posljednje, ali ne i zadnje je
svakako odnos medija prema turističkim naznakama određenih lokacija
spomenika kulture na ovim prostorima. Istovremeno će se uobličiti i
ekonomski potencijali određenih prostora kao i upoznati javnost o
primamljivim turističkim lokalitetima. Iako otrcana fraza
”Upoznaj
domovinu da bi je više volio”
na ovaj način dobija kvalitet više obzirom da je mali broj onih koji
su upoznati sa činjenicom o egzistenciji pezocifrenog broja stećaka
na području Bosne i Hercegovine. Turizam može uspjeti stvoriti
ekonomske pretpostavke razvoja zaštite kulturne baštine i ne samo
eksterno (prema drugim zemljama) već i interno (unutar BiH).
|
|
|
I kao logičan zaključak nametnute
teze dolazimo do jednostavne formulacije. Sredstva javnog
komuniciranja (odnosno Sredstva masovnih komunikacija) jesu i ostaju
oblik edukacije najmlađe populacije, ali i nezaobilazan oblik
buđenja ”uspavane
svijesti”
i ostalog dijela populacije (nas, tzv. odraslih malih judi) kada je
u pitanju zaštita kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Valja nam se
time pozabaviti jer zemlje bez sjećanja su osuđene na nestanak.
Bosna i Hercegovina to ne smije sebi dozvoliti. |
|
|
