Veselin Brnović
LAMENT NAD CRNOM GOROM
Lale Novičin Brković: "Kad će zora",
CDNK, Montenegro, Cetinje, 2000. |
Poslije nedavno objavljene Školjke - prve zbirke erotske poezije u
crnogorskoj književnosti - koja je izuzetno pozitivno ocijenjena od strane
književne kritike i čitalačke publike, Lale Novičin Brković se
javlja novom knjigom poezije, isto tako literarno izazovnom, zanimljivom i
provokativnom, ali sasvim drugačijeg pjesničkog tkiva, žanra i tematskih
krugova. To je knjiga poezije ”Kad će zora” u izdanju CDNK,
Montenegro, Cetinje, 2000. god.
I, odmah na početku, se postavlja pitanje o karakteru lirsko - umjetničkog i
motivsko - tematskog sadržaja i žanra ove knjige. Je li to zbirka poema, ili, možda,
jedinstvena poema, čak epos, mozaik pjesničkih struktura, u suštini jedinstvene
sadržine i poruke, vijenac pjesničkih tvorevina sjedinjenih u baklju istorijske
sudbine Crne Gore, njenog uzdizaja, posrtanja i padanja, isprepletanih u
sudbinski amanet i zavjet, oporuku i opomenu, prijekor i poruku. Ili su to duže lirske
pjesme zagrcute od cika i krika, uzavrele od ognja i krvi, ispjevane dušom pjesnika kome
je prvo slovo u čelo ucrtano padom na rodni kamen, kao sudbinski ožiljak i amanet koji
ga prati cijelog životnog vijeka. Ustvari, ova knjiga je i jedno i drugo. I više od
toga. Ona je i lament nad sudbinom Crne Gore i njenim istorijskim kodom
koji je potisnut u zaborav, prekriven naslagom zabluda i neprozirnog mraka. Ona je poetska
hronika određenih istorijskih i tradicionalnih zbitija, raskršća i stranputica,
međaša i krajputaša, ugaonih kamena ugrađenih u temelje i moralne osnove naše ljudske
vertikale, određenih istorijskih markera koji zovu dušom predaka i opominju tragikom
zbilje, koja je zatamnjenje društvene i istorijske, samim tim i nacionalne svijesti i
perspektive, i sve to ispjevano dušom pjesnika, izuzetno snažne i osjetljive pjesničke
vokacije i senzibiliteta i znalca magistralnih istorijskih tokova na ovim prostorima.
|
Vesna Oborina - Crnogorsko primorje |
Sadržinski, pak, knjiga je određena samim motom na početku svih pjevanja -
citatom Iva Andrića iz "Znakova pored puta".
Slijedeći ovaj lat-motiv, knjiga Lala Novičina Brkovića duboko zasijeca
u živo tkivo crnogorskog nacionalnog bića i osjećanja, prerastajući na
momente u žestoku satiru kojom se bez milosti žigoše ljudska glupost, prevrtljivstvo,
egoizam, vlastohlepnost, sitni šićardžijski interes, lijenost duha i mrtvilo uma. S
nesmanjenom žestinom Brković žigoše niske, prodane i odnarođene
duše, podanički mentalitet i konvertitstvo, sučeljavajući ih sa visoko moralnim
vertikalama čojstva i junaštva koje su u naše postojaje i trajanje utemeljene od naših
najstarijih predaka.
Po načinu kazivanja, umjetničkoj formi, lirskoj ustreptalosti, unutrašnjem
naboju i estetskom dometu radi se o čistoj lirici iskazanoj na fonu nacionalne
istoričnosti, istinskog rodoljublja, široke epske građe izdignute do klasične grčke
tragedije, kroz koju se kao pjesnikov zavjet i amanet, kao krik i vapaj, provlači refren:
"Kad će zora", koji nije samo retoričko pitanje već iskrena
pjesnikova poruka da probudi uspavane savjesti, da osvijetli i prosvijetli.
Razapeto epsko platno po kome pjesnik veze svoj lirski mozaik je višeslojno i
višedimenzionalno kao istorijska hronika jednog naroda, i vremena, uhvaćena u onim
čvorištima, likovima i događajima, koji čine markirne i stamene tačke duhovne
vertikale crnogorskog naroda i njegovog moralnog koda kao vječne i stalno prisutne
opomene, amaneta i zavjeta za buđenje nacionalne samosvijesti o etičkoj i etničkoj
autentičnosti i istorijskom biću. To je lirska poruka ispjevana kao lament nad
zatvorenom perspektivom jednog naroda, stvorenog da bude - a nije, koji jeste - a to mu
osporovaju, osuđenog da se kroz smrt dokazuje i živi otvorenih pogleda, a mračnih
vidika, koje mu drugi zatamnjuju i crnom karabojom presvlače.
"Kad će zora" je poema potresna do srži, kojom je do
kosti razgolićena naša vjekovima prigušivna svijest o sebi i svojoj samobitnosti i
pored toliko duhovnih, moralnih i istorijsko - kulturnih vertikala, no koje su pritisle
sile mraka, tame i otuđenja. To stanje duha pjesnik "definiše", kao: |
|
"Mrak,
mrak -
sve u tamu zavijeno,
zacrnjeno...” |
|
Pitanjem Kad će zora, koje se provlači kroz sve poeme, pjesme i
pjevanja završava se dosta rezignantno i sama knjiga u vidu očajnog vapaja koji ne nudi
previše nade: |
|
"Duga li je i crna ova noć,
ne mogu više bivstvovati -
hoće li ikad
Crnoj Gori svanuti?" |
|
U svakom slučaju, Lale Novičin Brković je ovom knjigom poezije utisnuo
još jedan snažan pečat u biblioteku crnogorskog kamena, jasan i čitljiv,
rezak i bolan, sa prepoznatljivom porukom i zavjetom. To je gorka pilula otrežnjenja, a u
literarnom pogledu, jedno autentično i vrijedno književno djelo, kojim je obogaćena
riznica crnogorske kulturne baštine.
(odlomci) |
|