Rosemary Menzies
I GDJE DA ODEM ODAVDE |
|
I gdje da odem
odavde?
Pravo u ralje vjetra
niz grlo lave
da me utisnu kao
živu žeravicu na zid:
Ruža u Plamenu
na gradskim bedemima.
Gdje da odem odavde
da umrem sama, dok svijet
igrom smatra život, blještavo
blještavo i još blještavije
gori dan
a ja ću ostati napolju
sama na brdu crnom kao vino
sve dok ne odu sjene
i ne umre zadah.
Gdje da odem odavde?
Moja će stopala ostaviti krivulje
na glini
tumarat će prema praznoj zemlji
napolje iz praznine iza mene
i budući slijepa moram naći
novu pjesmu da je odmotavam putem;
moram čuti kako se lomi moj vlastiti glas
i tako slomljen
da se pridruži tišini
onih koji se mole. |
|
|
