o
Home ·
Info ·
Arhiva ·
Novi
broj ·
Traži ·
Linkovi
Redakcija · Pretplata ·
Kontakt |
Broj 127 (38 - nova serija)
Godina XXVI juni-lipanj 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća |
Minja Bojanić
BANJA |
|
|
Pod kupolom ogromna nikla
kraj Neretve
da se grbača naroda povijena
vodenom parom oblakša
jorgovanom u pjeni duša da zamiriše
svaka guba u kupelji netragom da nestane
čirevi gnojni i kurje oči na nogama s njima
zavazda da se uklone stručno
uz ćesarsko šišanje i brijanje
samo da sine domaća svjetina
nikad valjano njegovana
i zajaksuzila
i to zamisli
nad ugljenim temeljima banje u Mostaru
kolika će nam jordan voda ogromna
i kolika kupatila nad Neretvom
biti nužna
opet
samo za čiste ruke
i naše pokojne
duše
|
|
|
|
zadnja pošta mostar
(monolozi)
uputstvo
za pravilnu upotrebu
dotičnog ručnog rada
naime
naredne retke
možete čitati od prve
ili od zadnje stranice
a i
ne morate
uopšte
u tom slučaju
ovaj svežanj listova
čim se okrene na potonju koricu
može korisno da posluži
i kao notes za bilješke
a
u krajnjoj nuždi
upotrebljiv
je i u druge
higijenske svrhe
recimo
po mogućnosti
zamisli vodotok neretve
i obala se drži
jer na priliku tako
teče i svaka priča
nipošto
ovo nisu pjesme
jer
prekasno je čovječe
za takav početak
no je ovo
tek nad gradom lelek
čitati kako je napisano
i
čuvati na toplom
autor
29.11.1995.
mostar-herceg novi
greška
greška je
možda
što smo i u mostaru
po rođenju
odmah
da rimujemo učeni
kroćenje riječi
tesanje i brušenje temeljito
e da nam svaka
pjesma
pitoma
bude
a
zapitan veli
ko je vrapca učio dživkanju
ili
slavuju pisao partiture
zar
je kos ptica pohađala solfeđo
i nije li i sova hukala
tek mrklu noć da prepadne
dok
nad neretvom je kliktao galeb
uglavnom kad mu dođe
i gavran crn graktao
u podne gladno
skladno je zvučala
ptičja filharmonija
u mostaru
ljepše i od mnoge naše
naravno
za svakog
ko je ovaj poj htio da sluša
ali i oprano
uho imao
da operu pernatu
pored radobolje
sasvim razumije
nobelovac
pjesnik
rođak neki prijek i gorak
beretom punim pištoljem vitla
riče da vrijeme od rime nije
kad i u julu evo je zima
a ti
ima da ćutiš kao jegulja
jebena pobjegulja
jer
u protivnom si
očas i olovom
punjena ptica
crnih majki
pod maramama
kao čavki
premalo mu još
a
i
hiljadu mostara da se uždije
ni
oblizak mu to nije
veli
za našu trudnu istoriju
no ti
kao nikakav takav
grdi pjesnik
koji bručiš pleme krivošijsko
piiih
umjesto da si solidno visok
bar kao junačka pjesma pao
od
tebe bi se već istesala
deseteračka
u metrima duga
možda i dva i po
na osvetu
očnjakom za grkljan
grakće i nadalje pjesnik
neki rođak maljav
i vinom sasvim zaliven
u novskoj avliji
andrića iva
pa
melje još
dok se potpuno usrao nije
i o tom
da piše regal roman
za nobelovu nagradu
izvjesno
odavno započet o temi
i dobrom dobu
u kome je jedino pjevala
njegova zlatna bereta
o piscu
takorekuć
i na kraju
on
rođen je u mostaru
prije pola vijeka
a da i danas ne zna
kako i zašto
večernju akademiju
životnih umjetnosti
završio sedamdesetih
u klasi akademika zuke džumhura
dok ostalih škola se odriče
razložno
diše još
u herceg novom
i bez adrese je |
|
|
|
|