Majka pak, dok je porodica bila na okupu, čini se sve voljela podjednako. Od kada ostadoše sami, svu tu ljubav kao teret prebaci na sina, te je ponekad čak pokazivala znakove sebičnosti.

Toga dana zatekao ju je upadljivo blijedu, znojnu, u groznici. Žalila se na žestoku glavobolju, pri govoru malo zaplitala jezikom. Dođe liječnik. Nakon pregleda izrazi bojazan da se udar može ponoviti i predloži smještaj u bolnicu. Majka odlučno odbi.

Naljutio se, ali je ljutnju glasno i jasno ispoljio nakon što liječnik ode.

- Znam da neću vjekovati. Želim što više biti s tobom.

Ništa drugo nije rekla. Ni pri tim riječima nije bilo plašljivosti, bolećivosti, pretjerane sentimentalnosti. Nešto u njemu se slomi.

- Oženit ću se, majko - nenadano kaza. - Još danas ću zaprositi Srnu.

Tek tada se u mutnom oku zacakli suza. Možda je samo želio da to vidi.

- Polako vozi, sine. Podaleko je a klizavo, vazdan pada - doviknula mu je na izlasku.

- A ti budi dobro. Sad će teta, obećala mi je.

Sjeo je za volan i čim je izašao iz grada nastavio u punoj brzini. Nije mislio na blatnjavu cestu, mislio je kako će na vijest reagirati Eni.

Posumnjala je kako nešto nije kako treba već nakon što se izmigoljlo iz njenog zagrljaja prije nego ga je čestito i stegla.

Sjeo je, pogledao u oči i bez pauze, bez dizanja i spuštanja glasa, u dahu kazao kako se uskoro ženi. Srna je dobra, lijepa, voli je. Dok je trajalo to s njima bilo je lijepo, ali je nikad nije zavaravao niti uljuljkivao u lažnoj nadi da ta veza može nešto poroditi. Jasno joj je ko je i da kao takva nikad ne bi došla u obzir da mu bude nevjesta, kamoli majka njegove djece. Avantura je ipak samo avantura. Može biti lijepa ali je redovito prolazna.

Ni riječ nije kazala. Samo su joj se vilice stegle čvrsto, čvrsto, kao da ih je na taj način držala pod kontrolom. Ni u šta nije bio siguran osim da ga je ispratila pogledom čovjeka spremnog i na ubojstvo.

Sleđen je izašao u kišni jesenji dan i vratio se u grad. Srna je razdragano, gotovo ne vjerujući prihvatila njegov prijedlog. Nakon što su zagrljeni šutjeli nekih pola sata krenuli su vijest saopćiti majci. Vjenčanje će biti za mjesec dana...

Pred kućom strka, gužva, raširene široke trake, policijska kola.

Teta je sve objasnila. Zvala je telefonom neka žena iz policije. Saopćila je majci da je Rajan imao udes i na mjestu poginuo. Teta je sve to čula iz slušalice jer je žena govorila dosta glasno. Otišla je u kuhinju po limun i šećer. Kada se vratila u sobu majke nije bilo. Ko bi ga znao kako se bolesna i slaba tako brzo popela u potkrovlje.

Tijelo je bilo prekriveno na kaldrmi iznad kuće.

Vratio se Srni.

Ostani sa policijom. Sad ću ja. Samo moram nešto obaviti. U vezi smrti tvoje majke? Da. Moram naći nekoga ko će poći s njom.