Franjo Likar
ĆILIM PLAVE NERETVE
o mostarskoj slikarici Sadeti Đikić |
Slikarica Sadeta Đikić rođena je u Mostaru
17.10.1920. godine. U Mostaru završila osnovnu školu i Srednju stručnu školu. Prvi put
izagala samostalno u Mostaru u decembru 1953. godine. Slika posebnom tehnikom
iznijansirane igre svjetlosti i sjenki, simbolično - vizionarske kompozicije sa temom
borbe dobra i zla. U prilogu donosimo tekst slikara Franje Likara
o Sadeti Đikić. F. Likar se od 1972, godine intenzivno bavio istraživanjem naivne
umjetnosti BiH. Tekst je objavljen u sarajevskom ”Oslobođenju”
(2.7.1974. str.14) pod naslovom ”Ćilim plave Neretve”.
S.Š.
Lit. Kosta Dimitrijević - naivna umjetnost Jugoslavije - Mali leksikon
slikara i vajara, Beograd, 1979, str. 218
Sadeta Đikić iz Mostara od svih boja najviše voli plavu.
Jednom je Pikaso govorio - Ne smeta mi kada reprodukcija neke moje
slike ispadne loše kada se izmijene boje. Slika mi tako donosi nešto novo i često me
iznenadi.
Sadeta Đikić pedesetdevetogodišnja domaćica iz Mostara,
ne vjerujemo da bi se složila sa riječima velikog Španca. Sadeta je od
onih ljudi koji su veoma osjetljivi na boje, posebno na izvjesne boje. Između bjeline
kamena ove njene slike o Mostaru, poigravaju kupole zelenila, ali ovdje
mi ne vidimo da u njima svjetluca ona posebna prodornost kadmijumove žute u kojoj Sadeta
pronalazi jednu pravu prisutnost sunca. Iskre tog istog kadmijuma nosi u sebi i ovaj
ćilim plave Neretve, ali u njoj čini osnovu ipak jedna sasvim druga boja koja je
domaćicu iz bijelog grada na Neretvi, po njemim riječima, gotovo
zavadila sa slikarstvom. Najskromnije rečeno, pariska plava i pruska plava neobična je
boja i slikari je obično izbjegavaju. To je plavo veoma prodorno i nedavno se jedan naš
slikar metaforički izrazio – ”sa jednom tubom parisko plave moglo bi se obojiti vode
za još jedno Jadransko more".
Ali u životu je sve relativno. U ovom slučaju jedno veliko zlo pretvara se u
jedno veliko dobro, jer Sadeta Đikić prisutnost pariske plave,
u ovoj našoj egzistanciji, smatra nenadoknadivim.
Osjetljiva na boje, boje koje ne voli, Sadeta ne oprašta ni u
običnom razgovoru. Nedavno je gotovo izašla iz kina kada je glumac u filmu ”Slika
Dorijana Greja” spomenuo kobaltno plavo nebo.
Sadeta Đikić svojim brojnim slikama iskazuje nam se kao slikar
autentične naive, ona vjeruje da je slikom moguće izraziti i nemoguće.
|
 |
Samostalne izložbe:
1953. Mostar (u prostorijama tzv. Krivi dućani)
Skupne izložbe:
1975. Naivan umjetnost BiH (Mostar, Umjetnička galerija na Rondou)
1977. NAIVO ’77 - Naivna umjetnost Jugogavije (Zagreb, Gal. prim. um.)
1978. Naivna umjetnost BiH (Zagreb, Gal. prim um.)
1978. Naivna urnjetnost BiH (Mostar, Umjetnička galerija na Rondou)
1978. Naivna umjetnost BiH (Igalo)
1978. Naivna umjetnost BiH (Sarajevo, Collegium artisticum)
1983. XXIII Annale izvorne umjetnosti danas (Poreč)
1984. Naivna umjetnost BiH (Sarajevo, Collegium artisticum)
1984. Izložba tri mostarske slikarice Silvija Ćurčija-Miladin, Sadeta Đikić i
Branka Novak-Kuliš (Trebinje, Zavičajni muzej)
Bibliografija:
- Likar, F.: Ćilim plave Neretve - ”Oslobođenje”, Sarajevo 2.7.1974. str. 10
- Antunović, S: Slike duše - ”Sarajevske novine”, 17.1.1978. str. 8
- Musić, A: Slike stvorene igrom prstiju - ”Oslobođenje”, Sarajevo,
18.2.1978. str. 5
- Skiba, M: Slike iz duše - ”Večernje novosti”, Beograd, 7.10.1980. str. 13
- Anonim: Naivna umjetnost - ”Zadrugar”, Sarajevo, 22.5.1982. str. 14
- Anonim Naiv art ’84 - ”Oslobođenje”, Sarajevo, 9.2.1984. str. 19 |
|
|
