Salko Šaric
MOSTARSKA OAZA
KOJE VIŠE NEMA
Radobolja i njena okolica, nekad i sad |
Prethodni tekst
NEKE ZANIMLJIVOSTI
Za velikih kiša Radobolja je znala da se izlije i poplavi okolne kuće,
naročito u Baba Beširovoj mahali na Balinovcu. Zato su
na kapidžicima ovih kuća bili ugrađeni žljebovi u koje su se prilikom visokog
vodostaja stavljale posebno urađene prepreke za vodu. Posljednja velika poplava
bila je u februaru 1956. godine, kada se Radobolja izlila do pod Fazlibegovića
brdo. Starosjedioci uz Radobolju pazili su na čistoću ove
rijeke koja se do šezdesetih godina slobodno pila. Također je svaka bašča uz Radobolju
imala crpila, posebno izrađene kamene stepenice za silazak do vode. Crpila su se
koristila za zahvatanje vode i za ispiranje veša.
Na mjestu gdje se danas nalaze nove stambene zgrade, na Balinovcu,
godine 1949. na bašči Alage Duranovića, nekad zvanoj Jejevina,
bilo je izgrađeno stambeno naselje od pet kuća poznato pod imenom Kolonija.
Potok iza ovih zgrada koji postoji i danas, zvao se Rivina. Godine 1962.
probijena je nova cesta za Iliće kroz voćnjake familija Duranović, Drače,
Dvizac i Fazlibegović. Tako je stara cesta za Iliće
kroz Baba Beširovu mahalu (u. A. Sefića) postala tzv. slijepa
ulica. Tih godina počinje i izgradnja stanova na voćnjacima i vinogradima Đikovine,
Panjevine i Vukodola, tako da je taj nekad idiličan ambijent u
potpunosti uništen.
U 1961.
godini započelo je pošumljavanje voćnjaka u Barama i na Bijelom
brijegu, pa je na mjestu nekada plodnih voćnjaka izrasla borova šuma.
Imanje u Barama zvano "Zatvorsko
imanje" bilo je nekada posjed familije Bakamović.
RADOBOLJA I NJENA KUPALIŠTA
Malo je poznato da su na Radobolji postojala lijepa kupališta tzv.
virovi. To su bila proširenja i udubljenja koja je načinila voda svojom snagom, a zvall
su se virovi. Na Radobolji se nekad bavilo i veslanjem, od Bakamovića
vira do Duranovića Savata, zavisno od vodostaja. I sada uz
crpila bašče porodice Dietrich (Vasić) stoji halka za vezanje čamca.
Naime, braća Predrag i Nenad Vasić su se intenzivno
bavili veslanjem na Radobolji. Poznati virovi za kupanje na Radobolji
bili su: Karabegov vir, Muftića vir, Kljajin vir, Vir Čindžinovac, Bakamovića
vir, Ćatića (Džinovića) vir, Hadžiselimovića ili Sabitov vir
(muški i ženski), Ćatića vir II, Bopnjića vir, Šiširakov vir (mali
i veliki), Duranovića vir, Duranovića Savati, Vir Balinovac, Galešića vir
i Mali vir na Pijesku. Svi ovi virovi su 1964. godine,
kada je Radobolja u augustu prvi put presušila, zatrpani. Kroz cijelo
korito Radobolje prošlo se bagerima i tako su virovi poravnani. Voda
više nikada poslije toga svojom snagom nije izrovala dovoljno velike nove virove.
Pričalo se da je voda Radobolje presušila 1964. zbog nekog miniranja na
vrelu. U mostarskoj "Slobodi" (19.09.1966, str.9) saznajemo u
tekstu "Ronioci na Radobolji" da su 1964. godine, "počeli
istražni radovi na slivu rijeke Radobolje u cilju obogaćivanja Radobolje vodom
u toku ljetnih mjeseci kada je minimalan vodostaj. Radovima se želi stvoriti podzemna
akumulacija koja bi se dobila izgradnjom zapornica na samom izvorištu". Poslije
ovih "radova" Radobolja više nije bila kao prije, više se nije moglo
uživati kupajući se u njenim "virovima", a i ribolovci (16) su ostali bez
svoje oaze za uživanje.
Većina zemljišta uz obale Radobolje bila su u
posjedu porodica: Huremović, Puzić, Hadžiosmanović, Muftić, Alikalfić,
Temim, Muslibegović, Karabeg, Stupac, Dadić, Novo, Hamzić (familija Hasana ef
Hamzića), Bakamović, Hamzić, Džinović, Ćatić, Bošnjić, Šarić (familija Alage
Šarića), Duranović, Drače, Dvizac, Fazlibegović. Svoje posjede imale su i ove
familije: Ćemalović, Čerkić, Kljajo, Blažević, Krpo, Kurtović, Šiširak,
Slipičević, Kolukčija, Bajgorić, Bostandžić, Cvitković, Marinović, Zadro, Zovko,
Lovrić, Knezović, Ćale, Mihić, Obuljen, Vidović, Miličević, Hajdarević, Gušić,
Puce, Kajić, Jusufović, Arap, Efica i Šarić (u Barama).
MLINICE I VRELA DO BALINOVCA
Na potezu od vrela RadoboIje do Balinovca nalazile su se
slijedeće mlinice: Huremovića mlinice na vrelu Radobolje, Hadžiosmanovića
mlinice na Ćatića česmi, Dadića mlinica (Lulina,
odnosno, Cvitkovića mlinica) na Bakšimu, Hadžiselimovića
mlinica (mlinica je do danas sačuvana, nalazi se na posjedu novih vlasnika zemljišta,
porodice Pintul).
U tekstu "Mlinice u Hercegovini", Astride Bugarski
(Pose- ban otisak Glasnika zemaljskog muzeja - etnografija br. XXIII, Sarajevo 1968) stoji
da su: "Minice u Hercegovini za vrijeme turske uprave a jedno
vrijeme i poslije aneksije BiH bile u većini vlasništvo imućnih
muslimana. Kasnije su ih od ovih otkupljivali bivši kmetovi, ali zbog vrijednosti mlinica
to nisu bili pojedinci nego više njih. I danas je mlinica vrlo rijetko vlasništvo
pojedinaca kao, na primjer, mlinica Murata Nožića u Mostaru
i mlinica Joze Zovke na vrelu Radobolje i nekih drugih
koje su sadašnji vlasnici otkupili od ranijih brojnih vlasnika". (str 161)
"Usluge mlinica na Radobolji u Ilićima
koristili su seljaci Goranaca, Bogodola, Raške Gore, a ranije i seljaci Pologa,
Grabove Drage, Ljutog Doca, Podgorja, Ćula, Kozice, Miljkovića, Dobrog Sela i Sretnica"
(str. 144) "Zbog vodostaja Radobolje mlinice na Radobolji su prestajale sa radom
krajem juna, a počinjale ponovo krajem septembra." (str. 162).
Poznata kola za navodnjavanje (dolapi) bili su na
imanjima Bakamovića (Bakamovića kolo), Ćatića
(Ćatića kolo), Džinovića (Džinovića kolo) i Duranovića
(Duranovića kolo). Broj kola za navodnjavanje je sigurno bio veći, do danas su sačuvani
temelji ovdje navedenih.
Poznata je činjenica da su bašče oko Radobolje
bile carstvo slavuja kojih je bilo izuzetno puno pa su u prolleće i
ljeto davali izuzetan štimung ovim prostorima. Ali, pravi fenomen su bili voćnjaci i
vinogradi na Đikovini, Panjevini i Vukodolu. Ovi
predjeli važili su kao nezvanično carstvo drozdova (Turudus
philomelos), koji su, pored slavuja, najbolji pjevači medu pticama.
Veliki mostarski baštovani bile su porodice: Bubić,
Grgić, Grčić, Bilalović, Hadžioman, Kazazić, Mujčić, Rajković, Rebac, Sakirović,
Šantić, Čatrnja, Huremović, Velić, Stupac, Ćemal, Hadrović, Arpadžić, Efica,
a poznati vrtlar bio je i doseljenik Johann Grüner, koji je imao i
prodavnice cvijeća. |
RADOBOLJA I NJENA OKOLICA U LITERATURI |
Rijeka RadoboIja i njena okolica oduševljavali su i inspirisali mnoge
stvaraoce pa donosimo nekoliko zanimljivih fragmenata: "... Dolina Radobolje
je "baščenska četvrt" Mostara. Ovdje se sunčana žega, bujna vlaga
i dobrota zemljišta natječu u stvaranju divne vegetacije, mirisnih maslina, jakih bokora
šipaka i tamnog smokvinog žbunja u kojem slavuj tako neumorno pjeva, kako po Sofoklovom
divnom opisu nije pjevao ni na Kolonu kod Atine, koji
sad stoji tako, bijedan i pust. Vinogradi se nižu uz obronke, ali samo za kratko, jer
gore više sve je najednom pokriveno odvaljenim kamenjem ili grebenima i tu bezutješno
stoji brdovita okolina..." (Moritz Hoernes "Dinarische
Wanderungen", Beč 1878. i 1894., prijevod dr. Branko Šantić).
Momirović Petar u mostarskom "Osvitu"
(br. 9. od 24.08.1898) piše u tekstu pod naslovom "Mostar prije i sada"
ovo: "... Tko je od putnika u prvoj četvrti ovoga stoljeća zavirio u Mostar,
bez sumnje je to u poznije dane sačuvao kao jedan od najljepših, najslađih uspomena
života. Tu je narav sabrala sve svoje krasote, naosob s desne strane Neretve
gdje se je imalo čim zanositi ljudsko oko. Čudesni prizori! Bujna zelen kao gusta šuma
kiti mal (usjeve) da na cijelu zapadnu čest okolice, koja je nareckana obrađenim
odžacima. Stabla, južno voće - mnogobrojno, svakovrsno - umjetne bašče, gusti nasadi
ruža ... ta Derviš-paša imao je zašta onako oduševljeno i zanosno
opjevati čari Mostara. I još pogledati gdje se tom divotnom ravnicom
žive vode križaju u srebrnim mlazovima, kada se sunčani zraci uzliju tom ljepotom,
udarajuć joj još čarobniji vid - tada ti je duša puna zanosa, puna slasti i
zadovoljstva. A tu ubavu dolinu zatvaraju prirodom gizdavo urešeni brežuljci, ponosni,
reklo bi se, što, zakriljuju takvu ljepotu ..."
Austrijski književnik Robert Michel (1876-1957) u
monografiji "Mostar" (Prag, 1909) posvetio je veoma lijepe
stranice i opisu Radobolje i njene okolice. Evo jednog njegovog zapažanja: "...
Izvor Radobolje pruža sliku raskošnog obilja. Neočekivanom punoćom
izvire dragocjeni izvor u brdu. Najprije stremi okruglim valovima u visinu. Na jednoj
strani nailazi na golemi brdski bedem mnogo puta viši negoli voda iz izvora može
doprijeti pa tada traži svoj put u protivnom pravcu i nalazi slobodnu dolinu što vodi
prema Mostaru. Dolina Radobolje zvala se od davnina
zabavnim vrtom Mostara. Ova plodna dolina sa bogatim drvećem po svojoj
raznolikoj ljupkosti potpuno zaslužuje ovaj naziv, čovjek osjeća dvostruku radost što
ova bašča raste i buja jer je na obje strane opasana visokim brdima na čijem sivom,
pustom kamenu uspijeva malo zelenila. Kroz ovu dolinu treba prošetati kad u proljeće
bokor zaspe bademe i na zdepastim smokvinim granama, ne obazirući se na lišće, počinju
izrastati mali plodovi, dok drugo drveće još bojažljivo zadržava svoje pupoljke da
procvjetaju. Ili nešo kasnije, kad se već počinje odijevati u rano zelenilo i vatreni
cvjetovi šipaka počnu pucati, dok se iz gustog žbunja čas ovdje, čas ondje čuje
pjesma slavuja - uspomena na takvu šetnju ima doista sličnu snagu, tako jaku i dobru,
kao uspomena na vrijeme kad se bilo vrlo mlado i zaljubljeno …" (preveo dr.
Branko Šantić)
Mostarac Luka Grđić Bjelokosić u svojim
sjećanjima "Mostar nekad i sad" (Beograd, 1901) iznosi svoja
zapažanja pa kaže: "... Radobolja je razvedena po cijelom Zahumu,
Cernici, Ričini, Cerničkom polju te natapa silne bašče i polja u Mostaru
i oko Mostara. Po svoj prilici Derviš-paša je baš ove bašče
sravnjivao sa rajskim vrtovima. Odista, za Mostar i jesu baš
pravi rajski vrtovi. Prođeš li jutrom ili večerom u proljeće kroz Zahum
i Cernicu, grudi ti se nadimaju od milja, gutajući onaj zdravi vazduh,
pomiješan mirisom svakovrsnog cvijeća i behara sa voćaka. Uživaš slušajući
žuborkanje potočića, koji je vrijedno ruka ratareva vještački po baščama razvela, i
umilni glas ptičica pjevačica, a ponajviše slavuja. Odeš li ljeti, uz najveće
vrućine, razgalićeš se kad sjedneš u hlad kakve smokve, ili koje druge voćke, a
postaviš noge u vještački potočić koji ispred tebe žubori. Odeš li u jesen, onda,
od divnog ploda zrela grožđa i drugih južnih voćaka da ti oči stanu ..."
A Salih Baljić u tekstu "Ljepote
Hercegovine" (Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva, Beograd, 1937.
god. XVII, str. 996) zapaža: "... Impozantna zgrada Velike gimnazije
u maursko evropskorn stilu nalazi se na početku Šetališta vojvode Mišića
(od 1919. god. Stefanijino šetalište nosi naziv Šetalište vojvode
Mišića). Platanima zasađen drvored dug 1,5 km vodi kroz četvrt gradskih vila i ljetnih
kavana. U središtu Šetališta je veliko gumno (Rondo) odakle se
drvoredi i kaline odvajaju između bašča i voćnjaka na četiri strane. Ovaj dio grada
sačinjava moderni dio Mostara. Odavde vodi Šetalište
put Ilića, predgrađa Mostara, gdje su voćnjaci,
vinogradi i uzorni voćni rasadnik. U produženju svega pet kilometara je vrelo
Radobolje gdje za vrijeme ljeta Mostarci najviše vole da
izlaze. Rijeka Radobolja je, kako narod kaže blagoslovena voda, jer
natapa bašče i polja puna raznog voća i povrća. Iznad Radobolje na
obroncima brežuljaka Cima uspijeva vinova loza, trešnja, kajsija,
breskva, smokva. Zbog svježine zraka i ljepote prirode, dolinu rječice
Radobolje, navlastito Iliće, Mostarci nazivaju plućima Mostara …"
Pitomost Radobolje i njene okolice iz ovih opisa
danas je teško prepoznati. Ovaj, nekada prirodni rezervat Mostara
nepopravljivo je upropašćen. Postoji jedan apsolutno siguran način da se
uništi duša grada, način kome međutim ne nedostaje pristalica: to su nesposobni
urbanisti, divlja gradnja, neimanje osjećaja i razumijevanja za prostor u kome se živi,
nesposobnost moćnika u društvenoj domeni i žalosno nepoznavanje svih imperativa
kulture.
Radobolja i njena okolica su očit primjer.
Prethodni tekst
Bilješke
1) Kraljevstvo Bosnu turska je vojska osvojila početkom ljeta 1463. godine. Mostarsko
područje Turci su zauzeli 1466., a potpuno ovladali Hercegovinom 1482. godine. Trupe
Austro-Ugarskog generala Jankovića ušle su u Mostar 5. avgusta 1878. godine i tada
počinje period Austro-Ugarske uprave u Mostaru. BiH je bila pod formalnim suverenitetom
Sultana do 1908., a od tada u sustavu Austro-Ugarske monarhije do 29.10.1918. kada je
stvorena Kraljevina Jugoslavija.
1a) Prema kazivanju rah. Alage Duranovića (Mostar, 1874 - 12.02.1967.) govorilo se nekada
Babinovac, a ne Balinovac, što se udomaćilo kasnije.
2) Iz "lzvještaja o Vakufskim posjedima i zgradama u području Vakufskog
povjerenstva u Mostaru - obzirom na njihovu površinu i njihovu vrijednost"
(sastavljeno na osnovu Gruntovnice Vakufske direkcije u Sarajevu br. 2203/31 od 5.02.1931.
novčana vrijednost, koju ovdje ne iznosimo, iskazana je u ovom dokumentu u
starojugoslavenskim dinarima). Prema ovom dokumentu Vakuf Baba Beširove džamije na
Balinovcu sadržavao je ove objekte: kuća sa dvorištem 162 m2, voćnjak kod kuće 640
m2, gradilište 6 m2, gradlište 110 m2, groblje (harem) 736 m2, groblje (harem) 3042 m2,
džamija 238 m2, put 12 m2, groblje (harem) 100 m2, oranica 250 m2 - ukupno 5296 m2.
2a) U haremu Baba Beširove džamije bili su nišani hadži Hasan-bega Bakamovića (1839)
i hadži Jusuf-bega Bakamovića (1912). Spominju se i ovi Bakamovići: hadži Salih
(1748), hadži Ahmed (1828), hadži Hasan (1849), hadži Jusuf (1851), hadži Mehmed-aga
(1882) i hadži Avdaga (1890). (H. Hasandedić, "Bakamovići", Glasnik VIS,
Sarajevo 1990. br. 5, str. 51.)
3) Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf džamije Hadži Alije
Lafe na Pijesku sadržavao je ova dobra: džamija sa grobljem (haremom) 3271 m2, kućica
138 m2, groblje (harem) 6977 m2, voćnjak 1324 m2, magaza 17 m2, kuća sa kućištem 225
m2, dućan 18 m2, voćnjak 632 m2 - ukupno 12.602 m2.
4) Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf Derviš-pašine džamije
u Podhumu sadržavao je ova dobra: škola 342 m2, dućan 20 m2, groblje (harem) 312 m2,
groblje (harem) 1958 m2, i džamija 122 m2 - ukupno 2754 m2.
5) Raljevina je dobila ime po porodici Raljević. Zna se da su 1779. godine vlasnici
livada na Raljevini bili Raljević Abdi-baša i Raljević Hasan-baša. (Muhamed A. Mujić
"Stari mostarski vodovod" u "Naše starine" br. 3, Sarajevo 1956.,
str. 190-191). Tzv. Zelića ada, nije bio posjed bošnjačke porodice Zelić, nego
porodice Raljević. Naime, adu je narod prozvao, "Zelića ada" zbog blizine
porodične kuće Zelića, zvane "Zelića ćošak" u blizini ade.
6) Stojan Janković (? - 1687) mletači plaćenik rodom iz sela Žagar, u Kotarima
Sjeverna Dalmacija, poslije pohoda na Mostar, bježeći od potjere koju je predvodio
Ago-Šarić, ubijen je od kapetana duvanjskog grada Ali-beg Nadžakovića. (Husein
Ćišić "Mostar u Herceg-Bosni", Mostar, 1991. str. 77-94).
7) Derviš-paša Dedaga Čengić, sin Smail-age Čengića, rođen je u Lipniku kod Gacka
oko 1823. godine, umro 1876. godine. Ali-hodžina džamija obnovljena je iz sredstava
Vakufa kojega je Dedaga ostavio u Mostaru. Mostarci su ovu džamiju poslije obnove zvali i
Dedagina džamija. (Hamdija Kreševljaković, "Čengići", Sarajevo 1959.,
str.22 i 23). Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf džaniije
Derviš-paše (Dedage) Čengića na Raljevini (Ali-hodžine džamije) sačinjavao je ova
dobra: kuća 222 m2, kuća 212 m2, voćnjak 916 m2 i džamija 1080 m2 - ukupno 2430 m2.
8) Prema kazivanju Sestre franjevke Jasne autoru ovog teksta (juni, 1999.).
9) Objekat je mesdžid a ne džamija (jer nema munare) ali je u narodu ovaj objekat poznat
kao "džamija na Babunu".
10) Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf džamije (mesdžida) na
Babunu sadržavao je :gradilište sa džamijom i groblje (harem) ukupno površine 4560 m2.
11) O ovim događanjima slikovito je pisao Mostarac Husein Ćišić u knjizi "Mostar
u Herceg-Bosni", Mostar, 1991., str. 77-94.
12) Todor Dutina Grozdanin kikot H. Hume u: Hamza Humo "Grozdanin kikot",
Sarajevo, 1984., str. 7.
13) Na prostorima ulice Liska bile su bašče i voćnjaci. Zemljište je bilo podvodno i
na njemu je bilo nekoliko bara obraslih travom i žbunjem. U tim barama boravio je znatan
broj barskih koka poznatih pod imenom liske ili sarku (Fulica atra), po njima je dat naziv
ovoj ulici Liska ulica kada se izgradila
14) Da je porodica Butum imala znatne posjede potvrđuje nam i Risto I. Ivanišević
Mostarac (1842. – 1913.) koji u svojim sjećanjima spominje i Butumov gaj ispod Huma,
koji se nalazio u blizini kule zvane kula Janković Stojana (Risto I Ivanišević –
sjećanja, "Brastvo", Beograd 1934., sv. XXVII, str. 161). Butumov gaj spominje,
i kratko opisuje, mostarski književnik Ilija Jakovljević u svom romanu "U
mraku", Zagreb, 1945. godine, str 103.
15) Dadića mlinicu na Bakšimu spominje i Risto I. Ivanišević Mostarac u navedenom
tekstu u "Brastvu", str. 170. Porodica Dadić je imala u Ilićima znatne
posjede. Dadići su razbaštinjeni 1814. godine poslije poraza "Dadića pokreta"
(1802 - 1814), oduzeta su im sva imanja a oba Dadića su ubijena sa svom muškom čeljadi
njihove kuće, osim jednog jedinog Mahmuta, koga je kao djete spasila njegova sluškinja.
16) U svom tekstu "Mostar nekad i sad" (Beograd, 1901) Luka Grđić Bjelokosić
kaže da su se u rijekama Neretvi i Radobolji lovile ove ribe: pastrva, glavatica,
jegulja, ugor, kalkan, keljavci i raci (str. 23).
Izvori i literatura
1. Adressenjahrbuch für die gesamte volkswirtschaft Bosniens und der Hercegovina,
Sarajevo, 1911.
2. Arhitektura BiH 1878 - 1918, Sarajevo, 1984.
3. Baljić, Salih, "Ljepote Hercegovine", Glasnik jugoslavenskog profesorskog
društva, Beograd, 1937. str. 996.
4. Bjelokosić, Grđić Luka, "Mostar nekad i sad", Beograd, 1901.
5. Bugarski, Astrida "Mlinice u Hercegovini", Sarajevo, 1968.
6. Ćišić, Husein, "Mostar u Herceg-Bosni", Mostar, 1991., str. 77 - 94.
7. Ćorović, Vladimir "Mostar i njegova srpsko-pravoslavna opština", Beograd,
1933., str 31 - 34.
8. Gruntovnica Vakufske direkcije Sarajevo br. 2203/31 od 05.02.1931., "lzvještaj o
vakufskim posjedima i zgradama u području Vakufskog povjerenstva u Mostaru obzirom na
njihovu površinu i njihovu vrijednost".
9. Hasandedić, Hivzija, "Spomenici kulture turskog doba u Mostaru", Sarajevo,
1980.
10. Hasandedić, Hivzija, "Bakamovići" u Glasnik VIS, Sarajevo, 1990. br. 5,
str. 51.
11. Ivanišević, I. Risto, "Uspomene Riste I. Ivaniševića - Mostarca",
"Bratstvo" Beograd, 1934.. br. 27, str. 139 - 174.
12. Karabeg, Emira, "Hronika Starog mosta", Beograd, 1996.
13. Kreševljaković, Hamdija, "Esnaf i obrti u BiH (1463 - 1878)", Mostar u:
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 1951., br. 35, str. 61 -
138.
14. Kreševljaković, Hamdija, "Kule i odžaci u BiH" u: Naše starine br.2,
Sarajevo, 1954., str. 81. i str. 71 - 73.
15. Kreševljaković, Hamdija, "Čengići", Sarajevo, 1959., str.22 - 23.
16. Michel, Robert, "Mostar" Prag, 1909. u prijevodu dr. Branka Šantića
(vlasništvo muzeja Hercegovine).
17. Miletić, Drago "Mostar - susret svjetskih kultura", Mostar, 1997.
18. Momirović, Petar, "Mostar prije i sada", Osvit, Mostar, br. 9 od
24.08.1898., str. 1 - 2.
19. Mujić, A. Muhamed, "Krivi most na Radobolji u Mostaru" u: "Naše
starine" br. 2, Sarajevo 1954., str. 213 - 215.
20. Mujić, A. Muhamed, "Stari mostarski vodovod" u: "Naše starine"
br. 3, Sarajevo 1956. str. 190 - 191.
21. Peez, Karl, "Mostar i njegov kulturni krug", Leipzig, 1891., (prijevod dr.
Branka Santića iz 1964., za potrebe Muzeja Hercegovine u Mostaru).
22. Privatne bilješe gospođe Rave Kolak dugogodišnjeg direktora Arhiva Hercegovine u
Mostaru, o radovima u Mostaru.
23. Razgovori sa rah. Alagom Duranovićem sa Balinovca (Mostar, 1874 - 12.02.1967.).
24. Wakit - Sarajevo - godišta 1888, 1889, 1900 i 1917. |
|
|
