PISMA MOSTU
|
Pozdrav iz Beca od poznate mostarske slikarke i ilustratorke Dzoje Ratkovic - Gavela,
citaocima "Mosta" i svim Mostar-
cima koji ljube jedinstveni grad! |
 |
Mili moji, kuda koji...
Ovo je standardni pocetak svih mojih pisama odaslanih u ova
golubija, da ne kazem nesto teze, vremena.
Pismo koje Ti pisem vezano je za dva povoda. Ljetos mi je gospodin Salko Saric
donio Monografiju Mostarskog pozorista. U
razgovoru, onom nasem - ko si, sta si? - pitao me je da li nesto vise znam o Muhamedu
Kurtu.
Prvo sam se malo nasmijala, covjek me zacudjeno pogleda i, potece
prica. Muhamed Kurt,
stalni clan Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu
od 1903. je moj djed po majci Azri. Zamolio me je da pokusam doci do nekih podataka o njemu jer raspolaze samo sa sturim podacima
(vidi str. 704. Monografije). Kako smo se u Antikvarijatu nasli radi knjige Cire
Truhelke,
sreli smo i Marka Grcica, publicistu i
prevodioca. Pitala sam ga gdje bih mogla doci do
podataka. Vrlo rado so odazvao i nakon velikih muka stigla sam do pravog
mjesta. Ostala sam osupnuta brojnoscu podataka iz tih
vremena. Kako namjeravam obraditi sve te podatke
(iz Obzora, Narodnog lista, Tageblata
itd.) sada Ti saljem samo kopiju programa gdje je Dedo Muhamed
debitirao. Molila bih Te da mi odgovoris da li mi u jednom od brojeva Mosta
mozes rezervirati prostor (i koliko).
Drugi povod. Daleke 1961. imala sam vrlo interesantan susret s dr Isidorom
Papom.
Razlog je bila bolest mog svekra. Tezak
seceras, gangrena i sve ostalo. Po nagovoru rahmetli Aze Koludera
obratim se Papi i sada pocinje prica o sipku Ljutuncu
(namjerno velikim slovom iz postovanja). Mislim da bi bila steta da se zaboravi jedna anegdota vezana uz njega velikog lijecnika i postovaoca narodnog
iskustva. Kako je sada vrijeme - raspuklih
granata... odmah Ti to i saljem. Ako mozes ostavi onako kako sam
napisala.
Kako si Ti i svi Tvoji? Vjerujem da ste dobro i zelim da se nastavi i
dalje. U mene sve po starom. Kad dodjem u Mostar
opsirnije.
Tebi i svima koje volis i
koji Tebe vole puno pozdrava |
Zagreb, 31.10.1999. |
 |
|
Urednistvu
"Mosta" - Mostar
Cestitajuci "Mostu" na uspjesima u nastojanju da sa one strane predratnog Mostara
prevede preko uzasa proslog rata na ovu drugu, danasnju stranu, autenticne, neokaljane vrijednosti i istine Grada na Neretvi,
njegov vijekovima kultivisan duh tolerancije, multinacionalne, multireligiozne i multikulturne sirokogrudosti, u svom nastojanju da te vrijednosti odrzi, ohrabri i sacuva za nova pokoljenja (sto bi samo po sebi bilo dovoljan istorijski zadatak i razlog postojanja "Mosta"), ja skidam kapu tim plemenitim nastojanjima i u to ime podastirem svoje dvije prilozene pjesme za eventualno objavljivanje u "Mostu".
S postovanjem! |
|
Mehmed Rajkovic
Beograd, Kadinjacka 94 |
|
|
O POCITELJU
Zasto neimar divni sve to smisli,
A irget silni isprti i isklesa;
Zasto se um i znoj u zlato izlio?
Valjda zato da ljepsa su nebesa.
Zasto je san vjecnim postat' sanjo,
Zasto je zvono s Krete zvonilo,
Zasto su gavrani ushiceni graktali?
Valjda zato da ljepse bi nam bilo.
Zasto su zidine tolike narasle,
Pasin minaret i Sahat-kula stara,
Zasto su kubeta svoj sjaj izlivala?
Valjda zbog trajanja i novih kalendara.
Zasto su hrlile palete iz daljina
I pera britka s notama u zagrljaju;
Zasto su ljubavi sretale se tu?
Valjda zato da ostanu i traju.
Zasto se nad svakim kamenom bdilo,
Zasto sad korov sve to splesti mora,
Zasto se kriju znamenja zdrobljena?
Zato sto na to nemam odgovora!
Kako da se Neretva skamenila nije,
Kako se Bregava u ledenicu ne pretvori,
Kako da se Buna u sablju ne iskova?
Zato sto u njima samo ljubav gori!...
Ismet Ramljak, Holandija |
|
|
|
