Slovo urednikovo -
Alija Kebo
FEDERACIJO, MOJA
SEKIRACIJO |
Od
prvomajskog do ovog broja
"Mosta" dosta se toga
izdesavalo, da ne znam da li bih
ovogodisnjem proljecu pisao ode radosti,
ili - gadosti.
Krajem maja je u Rimu
odrzana tajnovita konferencija na kojoj
je raspravljano o temi: Balkanske
katastrofe. Na toj sesiji
zatvorenog tipa, prema sturim
izvjestajima, upozoreno je: ako nasilje i
dalje bude nad nasiljem, jednog, mozda
skorog dana, moze doci do hidrogensko -
nuklearnog rata, pa bi cijelo
covjecanstvo otislo u djavolju mater.
U nas je bilo isuvise jednoumlja,
pa bezumlja koje se zavrsilo genocidnim
krvoljubljem cije rane necemo zacijeliti
ni u slijedecem vijeku.
Ali, ne strahujem toliko od nuklearnog
rata koliko od saznanja da su se nase
susjedne drzave, Hrvatska
i Srbija iskljucile iz
zemalja koje postuju antifasisticke
tradicije i antifasizam usvajaju kao
civilizacijsku tekovinu. Na kraju
milenija, tamo je - fasizam na djelu.
Pa strahujem od gole istine da
neki vajni politicari i drzavnici i danas
BiH jednako ruse, kao i prije Dejtona.
Strahujem i od onih sto krivotvore i Kur'an
i Bibliju, pa i slovo Dejtona
floskulom koja prilici samo Vjesniku
- da je "zajednicki zivot muslimana
i krscana nemoguc".
Ima miroljubivi i covjekoljubivi, ali
postoji i ratoljubivi svijet.
Biblijsku poruku da je sve bilo, da sve
jeste, i da ce sve biti dovode u sumnju i
dosadasnja nasa svekolika iskustva, a tu
sumnju pothranjuju i vijesti koje
svakodnevno slusamo.
San o mogucoj sreci u mojoj zemlji Hercegovini
i Bosni, velikoj patnici
mojoj - smatra ovaj hronicar - nije
neostvariv, ali su se njegovom ostvarenju
isprijecile mnoge nedace - od kojih su
najvece one sto su ih izmedju sebe
postavile kolovodje naseg udesa:
ideoloske, vjerske, nacionalne, jezicke,
drzavne...
Poslije agresije na nasu zemlju i onog,
sramnog, zna se gdje isplaniranog sukoba
imedju Hrvata i Bosnjaka,
ponadah se da cemo sami da oplemenjujemo
i oljepocujemo vrijeme sto dolazi, ali
nista od toga. Luk i voda, sto bi rekao Skender.
Ipak, moja ljubav prema
jedinstvenom Mostaru i suverenoj,
demokratskoj Bosni i Hercegovini jos ne
hlapi; tu ljubav hrani jedna ceznja, tu
ljubav grije jedna zvijezda, njome sam se
trovao i lijecio, s njom dijelio
neimastinu i izobilje ovog zivota... |
 |
Hocu Mostar u kome sam
znao samo da se ljudi dijele na dobre i
lose, na pravednike i zlobnike - eto vama
vasih stranaka, partija i bratija.
Hocu Mostar mostarski,
vedrog zvonkog neba, pjesnicki,
slikarski, univerzitetski, radnicki,
sportski, Mostar mukotrpne, ali casne
proslosti - eto vama grad euforicne,
neizvjesne sadasnjosti i jos neizvjesnije
buducnosti.
Hocu Mostar svih
njegovih autohtonih zitelja, posebno onih
sto zive u tudjem izobilju, a u ropstvu
svoje nostalgije i dusu svijetu daju za
komadic mostarstine - eto vama Kakanjaca,
Konjicana, Sirokobrijezana, Podvelezaca
i svih drugih sto treba da se vrate u
prijeratna boravista.
Hocu Mostar vesele raje,
sirotinje bogate duse, fanatika
umjetnosti i ljepote, Mostar
intelektualaca, penzionera, ribara,
boema, Mostar prvomajskih, bajramskih i
bozicnih teferica, zajednicih izleta na
vrelo Bune i Radobolje
- eto vama grad od torova, etnicki cistih
skola i preduzeca, etnickog budzeta,
etnicke vojske, etnickog i fudbala, cak.
Hocu Mostar mahalskih
sijela i kahvenisanja, aksamluka i
rahatluka, Mostar romeovske ljubavi i
uzdisanja na mjesecini koji, u rana
ljeta, blijesti u neretvanskim i
radoboljskim bistrinama - eto vama
prijestolnice rata i progona, mrznje i
podjela.
Hocu Mostar ambasadora
ljudskog srca i mira, humanista i
planetista - eto vama paradera i
smutljivaca sto ne umiju, ili nece da se
bore protiv ruznoce, pakosti i zla.
Vratite Mostaru ono sto
je od davnina bilo njegovo, dobri duh ove
sredine i sve drugo sto nemate pravo da
svojatate.
Vratite gradu stadion na
kome ne date da igraju rodjeni,
a na kojem priredjujete
"velicanstveni" vatromet
povodom dana drzavnosti Republike
Hrvatske, stadion kojeg su (to
gospoda iz UEFA i OHR
vjerovatno znaju) gradili Mostarci
svojim rukama, zuljevima i srcima, a u
dobrovoljnoj radnoj akciji koja
svojevremeno bijase zatalasala cijeli
grad i Hercegovinu.
Vratite meni moje drugove i
jarane, Hrvate, Srbe, Bosnjake - eto vama
ustasa, cetnika, mudzahedina...
Sticajem okolnosti, ovo slovo urednikovo
je u preduzecu MOBIS
isprintano u ranu zoru, taman kada se
oglasavao spiker Radio-Sarajeva:
Dobro jutro, dan se radja...
Domalo, na mostarskoj Tepi
zabiljezih dijalog:
- Dobro jutro, ekselencijo!
- Ibro iz Dubrava pozdravlja Matu iz
okoline Opuzena.
- Svako jutro - dobro jutro, moj
Ibro... moja federacijo, moja sekiracijo!
- uzvrati Mate s druge tezge. |
|
