Jusa Niksic
NEJASNA SLUTNJA |
| |
Izidjem iz zida
kao pauk iz rupe
sto muhu vreba
ali me svjetlost rastoci,
oglodje me do kosti
pa se vratim slijep
tamo odakle sam posao.
Vratim se uzaludnosti svojoj
Umoran, navucem ocne kapke
i sve mi se ponovo prikazuje:
hodam bosonog s kamena na kamen
pa preskacem rijeku
a ona me tegli natrag,
neda mi dalje.
Otvorim prozor a zvuk me razbije
i ne znam kako da se pokupim,
Zagrizem od jada kamen i
ne slutim da sam postao
lisaj na ovom tlu.
(1971) |
|
|
