KAD JE KUGA MOSTAR POHODILA Kad je kuga Mostar pohodlla, jedno mlado ropce umorila, gospoja mu smrcu zatajala, u svoj ga je hajat pokopala. Al' se smrca zatajat' ne moze: razbolje se Ajka Seferova, jauklija Bahtijarevica Kad to cuo Bahtijarevicu, on uzima sedefli tamburu, pa on ode Ajki pod pendzere. Sitno kuca Bahtijarevicu, sitno kuca, jasno popijeva: "Ko mi prvi na mustuluk dodje, da je Ajka boli prebollia, dao bih mu stotinu dukuta!" U to doba Kumrija robinja, u to doba, na bastenska vrata. "Jam' - tamburu, Bahtijarevicu, jam' tamburu, ostala ti pusta, kano djerdjef Ajke Seferove, Ajka ti je svijet prom'jenila!" To je njemu vrlo mucno bilo, tamburom je o tle udario, pa se sprema Ajki na dzenazu. Stase Ajku u mezar spuscati, zavikase hodze i hadzije: "Ko je Ajki prvi asik bio, nek je dodje u mezar spustiti!" Primace se Bahtijarevicu: ispade mu srma jagluk vezen. Progovora Bahtijarevicu: "Truhni, vehni, moj vezen jaglace, truhnu ruke koje su te vezle, sitni zubi - sto konce trgahu, medna usta sto zice brojahu!" DJEVOJACKA KLETVA Kad morija Mostar morijase, sve pomori i staro i mlado, i umori majci Ibrahima. Zao joj ga u groblje kopati. Vec ga kopa u zelenu bascu. Svako ga je jutro oblazila, Jedno ga je jutro dozivala: - Je l' ti tvrdo, Ibro, bez duseka? Je l' ti nisko bez brusa-jastuka, je l' ti zima bez kumas-jorgana, jesu l' teske tahte lavorove? Iz mezara nesto progovara: - Nije, majko, tvrdo bez duseka, nije nisko bez brusa-jastuka, nije zima bez kumas-jorgana, nit su teske tahte javorove, vec su meni guje dodijale: oci piju, u percin se kriju! Kuni, majko, Omera berbera Koji mi je percin ostavio! Kazi, majko, mojim jaranima, sto gledaju neka ne varaju, jer su teske djevojacke kletve! MORIJA U MOSTARU Poranila Devla materina, Poranila na studenu vodu. Al na vodi od Boga morijo. Govorila Devla materina. Selam-alejk od Boga morijo, Alejk-selam Devlo materina. Progovara Devla materina. A Bogati od Boga morijo, dje si bila, sta si pomorila? A Bogami Devlo materina Ja sam bila u kolu Mostaru, Pomorila i staro i mlado, Rastavila i milo i drago, Mlade momke kano sokolove, Djevocice kano prepelice, Nevjestice kano lastavice

KAD MORIJA MOSTAR MORIJASE Kad morija Mostar morijase, pomorila dizdareve dvore: do dva brata na avliji kuplju, dvije neve u zelenoj basci, dvije seke pod bijelom kulom. Kad starijeg brata ponesose, pred njim dobra konja povedose; kada mladjeg brata ponesose, pred njim zelen bajrak razavise; kad stariju nevu ponesose, pred njom nose kutiju prstenja; kada mladju nevu ponesose, pred njom nose od zlata siniju; kada dvije seke ponesose, pred njim' nose orahovu granu, i na grani ruho djevojacko. Pratio ih ostario babo, su dva scapa na avlinska vrata. Ovo je stari govorio: "Sretan li sam, milom Bogu fala! Dva sam sina na vojsku spremio, dvije neve u rod povratio, dvije sceri svati odvedose, kako babu oblaziti nece!" To izusti a dusicu pusti, i umrije ostario babo. MORIJA NAJAVILA DJEVOJCI DA CE JE UMORITI Asikuje Mujo i Fatima. Jednom su se kletvom zaklinjali, da se oni privariti nece. Al eto ti od Boga morije, sve pomori i staro i mlado, sve rastavi i milo i drago, lijepu Fatu na vodici nadje: "Lijepa Fato, lijepe vodice, s bolesnika i rad umornika i rad mene, mlade pomorije". "Dje si bila, moja mila strina, dje si bila pa se umorila"? "Nije ovo tvoja mila strina, vec je ovo od Boga morija". Progovara glavita djevojka: "Hoj morice, po Bogu sestrice, nemoj mene mlade umoriti, a ni mene a ni moga Muje". "Da si mi se prije zamolila, ne bi tebe mlade umorila, a ni tebe a ni tvoga Muje. Sinoc sam ti Muju umorila, a sada cu tebe na vodici. Nali' sudje pa ti hajde dvoru"! Na vodi je zima uzimala, a u dvoru glava zaboljela. Ona idje svom bijelu dvoru, ona veli svojoj miloj majci: "Ster'mi, majko, mekahne duseke, plaho me je glava zaboljela". To izusti a dusicu pusti, i umrije glavita djevojka. GRADI GNIJEZDO PTICA LASTAVICA Gnijezdo vila ptica lastavica u Mostaru pod starom cuprijom. Izlegla je devet lastavica. To zaculo devet Atlagica, lastavici gnijezdo oborise, lastavici ptice pomorise. Ljuto kune ptica lastavica: "Ah, neka vas devet Atlagica, svih vas devet kuga pomorila, sto mi moje gnijezdo oboriste, lastavice ptice pomoriste!" Malo vrieme zadugo ne bilo, udri kuga po seher Mostaru, sve pomori, i staro i mlado, a rastavi i milo i drago, i umori devet Atlagica. (Hamid Dizdar, Sevdalinke, Sarajevo 1944.)