Nusret Omerika
OPJEVANA POSAST
Motiv morije (kuge) u narodnim pjesmama o
Mostaru |
Najstarije
spominjanje Mostara pod njegovim
danasnjim imenom datira iz 1469. godine.(1) Sve do
pada Hercegovine u turske ruke Mostar je
bio obicno hercegovacko seoce uz lijevu
obalu Neretve, i to neposredno uz bivsi
drveni most na lance koji se pominje u
jednom pismu Dubrovcana od 3. aprila
1452. godine.(2)
Do naglog sirenja i ekonomskog jacanja
grada dolazi u 17. stoljecu kada su ga
sacinjavale 24 mahale koje su bile,
uglavnom, formirane oko dzamija, i po
osnivacima su nosile svoja imena. Velike
zasluge za njegovo privredno, politicko i
kulturno uzdizanje u Otomanskom carstvu
imali su njegovi vakifi. U svojoj
burnoj proslosti Mostar je imao vrlo
teskih i crnih dana koji su opjevani i
zabiljezeni u narodnoj pjesmi. Pet puta
ga je morila kuga, i to: 1507., 1584/85.,
1689., 1731. i od 1813.-1818. godine. Ova
opaka i teska bolest nije imala milosti
ni za koga, i zato je ovaj motiv nasao
toliko mjesta i u narodnoj pjesmi. Velika
epidemija ove bolesti bila je najjaca
1815. godine sto se moze utvrditi na
osnovu natpisa uklesanih na nisanima
razasutim po starim mostarskim haremima
gdje cesto stoji napisano samo "mate
min attaun" sto znaci, umro od kuge.(3) Morija je
pokosila i cuvenog mostarskog pjesnika i
muderisa Hasana Zijaiju Mostarca 1584.
godine.(4)
U periodu od 1730. do 1732. godine ova je
posast sirom Bosne kosila nemilice staro
i mlado, pa ni Mostar nije mogao biti
zaobidjen. Bjezeci od nje u planine ljudi
su napustali svoja ognjista, te je tako i
Mostar u ovom periodu bio skoro posve
napusten. Tradicija veli da je 1731.
godine u Mostaru na Velikoj tepi bila
iznikla vrijeza od karpuze, da se razvila
i dala plod, da se taj plod sasuo na
mjestu, jer ga nije imao ko ubrati.(5) Snagu i velicinu
ove posasti narodni pjevac upecatljivo i
sugestivno biljezi slijedecim stihovima.
Kad morija Mostar morijase
pa pomori i staro i mlado
I rastavi i milo i drago
I umori jedinca u majke
Ne moze ga da prezali majka
Ne kopa ga gdje se meit kopa
Vec ga kopa u zelenu bascu
U djul-bascu pod zutu narancu...(6)
Mnogo je vjerodostojnih spisa, dokumenata
i pjesama koje kazuju da su se zaista
prelijepe mostarske basce pretvarale u
hareme jer meite nije imao ko da kopa.
Tako u pjesmi "Kad je kuga Mostar
pohodila" imamo neobican pokusaj
sakrivanja smrti. Da li od straha
prokazivanja kuce u kojoj je ova posast
pocela da hara, ljubavi prema umrlom,
zadrzavanja tuge samo za sebe ili, pak,
necem sasvim drugom, tesko je dokuciti,
ali je ostalo u pjesmi zabiljezeno da je
jedna od mostarskih hanuma mlado ropce,
cak, u svoj, hajat pokapala:
Kad je kuga Mostar pohodila
jedno mlado ropce umorila
gospoja mu smrcu zatajala
u svoj ga je hajat pokopala...(7)
U nasem narodu postoji jedno predanje da
se kuga pojavljivala na drumovima u liku
zene u bijelo ruho umotane, te da je
nosila dva pruta; koga je dohvatila
bijelim prutom taj je mogao bolest
preboljeti, ali koga je dohvatila crnim
prutom tome spasa nije bilo.(8) Pjesma je
hronicarski vjerno biljezila njeno
pustosenje citavih mostarskih familija s
naglasenom poetizacijom ljudske tragedije
kao dara kosmickog, sto je narocito
vidljivo, u stihovima:
Kad morija Mostar morijase
pomorila dizdareve dvore
do dva brata na avliji kuplju
dvije neve u zelenoj basci
dvije seke pod bijelom kulom...(9)
Pjesma ponekad biljezi tacno odredjene
licnosti; najcesce su to jedinak i
jedinica u majke. Jedinica i ljepotica
Hana strada od kuge u Sarajevu "u
bijelim dvorima Atlagica" i kad je
otac zeli posjetiti, na putu za Sarajevo,
nailazi na jeziv prizor, sto govori da je
kuga bila u tom periodu rasprostranjena
po citavoj Bosni:
...Kad su bili blizu Sarajeva
sve se nosi meit za meitom...(10)
Iz ciklusa pjesama o moriji treba posebno
istaci onu u kojoj ona razagovara i
najavljuje smrt lijepoj Fati nalazeci je
na vodi, iako je ona moli da to ne cini,
jer joj je vec umorila Muju zarucnika.
No, morija je neumoljiva.
...Da si mi se prije zamolila
ne bi tebe mlade umorila
a ni tebe a ni tvoga Muje
Sinoc sum ti Muju umorila
a sada cu tebe na vodici...(11)
Neravnopravan dijalog i djevojacka molba
pokazuju svu silinu, okrutnost i nacin na
koji morija podjednako melje i unistava
kako cijele familije tako i pojedince, pa
zarucnike govoreci i upozoravajuci da
ljudski zivot i njegovo vrijeme nisu
odvojene kategorije, te da su podlozni
zakonima Svemira, i ne mogu se raskidati
osim na nasilan i neprirodan nacin kakav
ona (morija) cini, i cime se ponosi. Kroz
sve ove pjesme protice istovremeno
dogadjaj zivota i smrti isprepleten mnogo
puta s majcinom i djevojackom tugom i
zaloscu svojstvenoj samo narodnoj pjesmi,
jer covjek ne moze bez nje, niti ona bez
covjeka. Ne ulazeci u stilsku i jezicku
analizu pjesama, jednu stvar sa
sigurnoscu mozemo zakljuciti; da je
pjesmama u vremenu nastanka i prenosenja
s koljena na koljeno, iz grada u grad,
moglo biti udahnuto i ponesto od
vlastitog zivota, emocije i sredine koja
ih je iznjedrila i prihvatila, pa tako i
ovima koje su nastale u Mostaru.
Ovo je samo jedan od mnogobrojnih motiva
u pjesmama koje su na razlicite nacine
opjevale i dozivjele seher Mostar i
njegovu sudbinu. Na kraju evo nekoliko
originalnih pjesama koje su svaka na svoj
nacin opjevale dolazak morije u
razlicitim vremenima u nas grad. |
|
|
KAD JE KUGA MOSTAR POHODILA
Kad je kuga Mostar pohodlla,
jedno mlado ropce umorila,
gospoja mu smrcu zatajala,
u svoj ga je hajat pokopala.
Al' se smrca zatajat' ne moze:
razbolje se Ajka Seferova,
jauklija Bahtijarevica
Kad to cuo Bahtijarevicu,
on uzima sedefli tamburu,
pa on ode Ajki pod pendzere.
Sitno kuca Bahtijarevicu,
sitno kuca, jasno popijeva:
"Ko mi prvi na mustuluk
dodje,
da je Ajka boli prebollia,
dao bih mu stotinu dukuta!"
U to doba Kumrija robinja,
u to doba, na bastenska vrata.
"Jam' - tamburu,
Bahtijarevicu,
jam' tamburu, ostala ti pusta,
kano djerdjef Ajke Seferove,
Ajka ti je svijet
prom'jenila!"
To je njemu vrlo mucno bilo,
tamburom je o tle udario,
pa se sprema Ajki na dzenazu.
Stase Ajku u mezar spuscati,
zavikase hodze i hadzije:
"Ko je Ajki prvi asik bio,
nek je dodje u mezar
spustiti!"
Primace se Bahtijarevicu:
ispade mu srma jagluk vezen.
Progovora Bahtijarevicu:
"Truhni, vehni, moj vezen
jaglace,
truhnu ruke koje su te vezle,
sitni zubi - sto konce trgahu,
medna usta sto zice
brojahu!"
DJEVOJACKA KLETVA
Kad morija Mostar morijase,
sve pomori i staro i mlado,
i umori majci Ibrahima.
Zao joj ga u groblje kopati.
Vec ga kopa u zelenu bascu.
Svako ga je jutro oblazila,
Jedno ga je jutro dozivala:
- Je l' ti tvrdo, Ibro, bez
duseka?
Je l' ti nisko bez brusa-jastuka,
je l' ti zima bez kumas-jorgana,
jesu l' teske tahte lavorove?
Iz mezara nesto progovara:
- Nije, majko, tvrdo bez duseka,
nije nisko bez brusa-jastuka,
nije zima bez kumas-jorgana,
nit su teske tahte javorove,
vec su meni guje dodijale:
oci piju, u percin se kriju!
Kuni, majko, Omera berbera
Koji mi je percin ostavio!
Kazi, majko, mojim jaranima,
sto gledaju neka ne varaju,
jer su teske djevojacke kletve!
MORIJA U MOSTARU
Poranila Devla materina,
Poranila na studenu vodu.
Al na vodi od Boga morijo.
Govorila Devla materina.
Selam-alejk od Boga morijo,
Alejk-selam Devlo materina.
Progovara Devla materina.
A Bogati od Boga morijo,
dje si bila, sta si pomorila?
A Bogami Devlo materina
Ja sam bila u kolu Mostaru,
Pomorila i staro i mlado,
Rastavila i milo i drago,
Mlade momke kano sokolove,
Djevocice kano prepelice,
Nevjestice kano lastavice |
|
|
|
KAD MORIJA MOSTAR
MORIJASE
Kad morija Mostar morijase,
pomorila dizdareve dvore:
do dva brata na avliji kuplju,
dvije neve u zelenoj basci,
dvije seke pod bijelom kulom.
Kad starijeg brata ponesose,
pred njim dobra konja povedose;
kada mladjeg brata ponesose,
pred njim zelen bajrak razavise;
kad stariju nevu ponesose,
pred njom nose kutiju prstenja;
kada mladju nevu ponesose,
pred njom nose od zlata siniju;
kada dvije seke ponesose,
pred njim' nose orahovu granu,
i na grani ruho djevojacko.
Pratio ih ostario babo,
su dva scapa na avlinska vrata.
Ovo je stari govorio:
"Sretan li sam, milom Bogu
fala!
Dva sam sina na vojsku spremio,
dvije neve u rod povratio,
dvije sceri svati odvedose,
kako babu oblaziti nece!"
To izusti a dusicu pusti,
i umrije ostario babo.
MORIJA NAJAVILA DJEVOJCI
DA CE JE UMORITI
Asikuje Mujo i Fatima.
Jednom su se kletvom zaklinjali,
da se oni privariti nece.
Al eto ti od Boga morije,
sve pomori i staro i mlado,
sve rastavi i milo i drago,
lijepu Fatu na vodici nadje:
"Lijepa Fato, lijepe vodice,
s bolesnika i rad umornika
i rad mene, mlade pomorije".
"Dje si bila, moja mila
strina,
dje si bila pa se umorila"?
"Nije ovo tvoja mila strina,
vec je ovo od Boga morija".
Progovara glavita djevojka:
"Hoj morice, po Bogu
sestrice,
nemoj mene mlade umoriti,
a ni mene a ni moga Muje".
"Da si mi se prije zamolila,
ne bi tebe mlade umorila,
a ni tebe a ni tvoga Muje.
Sinoc sam ti Muju umorila,
a sada cu tebe na vodici.
Nali' sudje pa ti hajde
dvoru"!
Na vodi je zima uzimala,
a u dvoru glava zaboljela.
Ona idje svom bijelu dvoru,
ona veli svojoj miloj majci:
"Ster'mi, majko, mekahne
duseke,
plaho me je glava
zaboljela".
To izusti a dusicu pusti,
i umrije glavita djevojka.
GRADI GNIJEZDO PTICA
LASTAVICA
Gnijezdo vila ptica lastavica
u Mostaru pod starom cuprijom.
Izlegla je devet lastavica.
To zaculo devet Atlagica,
lastavici gnijezdo oborise,
lastavici ptice pomorise.
Ljuto kune ptica lastavica:
"Ah, neka vas devet
Atlagica,
svih vas devet kuga pomorila,
sto mi moje gnijezdo oboriste,
lastavice ptice pomoriste!"
Malo vrieme zadugo ne bilo,
udri kuga po seher Mostaru,
sve pomori, i staro i mlado,
a rastavi i milo i drago,
i umori devet Atlagica.
(Hamid Dizdar,
Sevdalinke, Sarajevo 1944.) |
|
1)
Hazim Sabanovic, Bosanski pasaluk,
Sarajevo 1959., str 142.
2) Hivizija Hasandedic, Spomenici kulture
Turskog doba u Mostaru, Sarajevo 1980.
3) Hivzija Hasandedic, n.d. str. 187,
4) Hazim Sabanovic, Knjizevnost Muslimana
BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo
1973.
5) Husaga Cisic, Mostar u Herceg-Bosni,
Mostar 1991.
6) Gajret, Sarajevo, 1. april 1929.
7) Munib Maglajlic, Antologija bosnjacke
usmene lirike, Sarajevo 1977.
8) Husaga Cisic, n.d. str. 109.
9) Munib Maglajlic, n.d. str. 149.
10) Alija Nametak, Od besike do motike,
Sarajevo 1970., iz pjesme "Smrt
jedinice Hane" str. 180. i 181.
11) Alija Nametak, n.d. str. 184. iz
pjesme "Morija najavila djevojci da
ce je umoriti". |
|