Omer C. Ibrahimagic
LJUBAV |
| |
Shvatas li sve
porive koji igru nose,
i igru, shvatas li, koju poriv
budi,
shvatas li joj oci, koje suzom
rose,
kad im igra sudi?
I boju u ocima, da li shvatas
njenu?
I oci u bojama, da li slikas
njene?
Da li shvatas kako boli, osuziti
zjenu?
Il' pak obje zjene.
Shvatas li da osjecaj koji on joj
salje,
Dodiruje osjecaj koji ona dijeli,
Sjedinjeni osjecaji, osjecaju
dalje;
Nekad - zivot cijeli.
A na kraju zivot, osjecanja
nosac,
shvati da je nosio osjecanja
sklad,
pa na kraju covjek, svog zivota
nosac,
moze reci - shvatam sad! |
|
|
