o
Mostujte sa nama
Arhiva
Pedja Milosavljevic - Stari most u Mostaru

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 108-109 (19-20 - nova serija)

Godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Miso Maric
DRAGI MOJI
(Pisma Mostu)

Dragi moji,

Poodavno, sto znaci prije par mjeseci, uputih ti, Samirovom dobrotom, jedno dugo i cini mi se tuzno pismo, koje nije stiglo do tebe. Kasnije mi Samir javi da taj njegov elektronski Sela neko vrijeme bijase hasta, sta li, uglavnom nije radio.

Ovdje je jesen blaga, a ljeta nije ni bilo. "od septembra do septembra jednostavno kisa pada", pjevao je dragi pjesnik i skojevac s Cubure, Sloba Markovic. Skoncao je, cudno, uz pocetak srpskog nacionalnog povampirenja i sretan je covjek. Nije bio prisutan kad su mu sjebavali ideale... Jesen je, kazem, a ti znas kako sam ja bio privrzen suncu. Koje mi, od svega, najvise nedostaje. I one Kastelanove uvale djetinjstva. Od kojih, drazih i ljepsih, ni u poeziji ni u stvarnosti ja, ni prije ni poslije, nisam vidio. Pa mi se i danas cini da mi je Domovina bila vise pjesma, no ista drugo. Ako je i zabluda, ja sam vise za slatke zablude, nego gorke istine.

Azra pomalo nesto raducka. Milena je pocela s drugom godinom koledza i dogodine ce na fakultet. U svim nasim nesrecama, ona je jedina sreca. Uci sjajno. Na kraju vise skole, pred koledz, bijase najbolja u generaciji. Cak iz engleskog sto ide uz podatak da jedina nije rodjena ovdje. A opredijelila se, bez nasih sugestija, za psihologiju, filozofiju i medije. Opet je najbolja u klasi, te sam, bar sto se toga tice, spokojan i sretan. I radostan sto sam prezivio. Na neki nacin, ipak joj posluzim. Rastao sam bez oca i uvijek sam ga zamisljao kao onu pritku u grahu. Ako je povalja vjetar, stabljika se skljoka, ugine. Uz pritku se hvata, opstaje... U tome ja vidim ulogu i zasluge oceva.

Velim ti, maloprije, kako sam poprilicno zauzet, ali jos uvijek uspijevam odrzavati kontakte s prezivjelim prijateljima. Kad kazem prezivjelim, onda pod tim ne mislim samo na biolosko - fizicko znacenje rijeci. Mada su rijetki pravi, koje voljeh, prevrnuli u proteklom zlu. Za koje bas i nisam siguran da je proslo vrijeme. Bojim se da to zlo jos uvijek traje. Ne onako krvavo, ali isto onako pogano. S nasim Mugdom redovno razmjenjujem pisma. Sad je nabavio compjuter, pa je ponosan. Sa Nihom Beribakom, divanim pismima, kao nekad za bijelim stolovima Rondoa. Pera mi se javi, Djida, Bajevic... Preksinoc zove moj Kemica iz Sarajeva. Ide za Cikago. Ljubomoran sam jer ce susresti Karabega. Emir mi poslao neku povelju Djecije ambasade s potpisom Kike Sarajlica. Na cijim sam se stihovima, posvecenim bratu Esi i njegovoj generaciji, ucio i pjesnistvu i ljuvenosti. A otkad su mi dolje, po nekim novinama i casopisima objavili Email adresu, zatrpavaju me Mostarci, a bogami i Nemostarci s nasih prostora, cudesnim pismima iz svih nasih USA, kanadskih, australijskih i evropskih nedodjija. S nasim, u Londonu, u stalnim sam kontaktima. Opet sam pomogao oko glasanja, a na molbu Envera Micijevica, oko stanarskih prava dolje. U novembru me zovu, u BH klub u prestonici.

Pozdrav iz Vancouvera (Canada) - Sado i Solci

Tebe pratim kroz "Most", s toplom radoscu. Kao posljednje uporiste u odbrani pjesnistva i, vise od svega, ljudskog dostojanstva.

A preporucio bih obojici, da napamet iscitavaju zapise predivnog covjeka i talentovanog hronicara Dzeme Hume. Boze moj, s kojom srecom i s kojom sjetom i Azra i ja, po ne znam koliko puta, prodjemo tim redovima, tom njegovom i nasom Golgotom. Imao sam srecu da ga upoznam davnih godina, kada je udarao temelje toj predivnoj kuci s cesmom za narod i bascom iz kojeg je svakog zapala kavada, struk rastike, krupna jagoda... Svracao bih sam, ili sa mojim predragim Sibom, na tu njegovu terasu, u predvecerja, nakon sto se basca zalije a sunce zalazi. Pripremao je, bolje od Karapandze, sitne, ukusne japrake u vinovoj lozi, bilo je uvijek i za narezati, gustala se domaca loza i vina, kakvih nema od Rima do Cima, slavio ih Hamza, a s domacinom se moglo, o svemu pod milim bogom, prodivaniti. O literaturi, visokim branama, rastici pod ulje, o filmu, o ljudima... Bez srkleta, umno i nadasve posteno. Nikad mrzne rijeci od njega ja nisam cuo, nikad zle. Sinove sam, Esu i Mirzu, susretao u prolazu, a upoznao u ratu. Pomagali smo se koliko smo mogli. Svracali bi kuci neispavani, prasnjavi, a uvijek vedri. Svojim ratnim uspjesima nisu se hvalili, a valjda nije bilo takvih momaka, u Mostaru, da su tako hrabro i tako uspjesno zalagali glave za svoj grad. Pricali su mi njegovi sinovi da im je otac, u dva-tri navrata, porucivao iz bolnice u Splitu da ne smije biti osvete nad civilima i zarobljenim vojnicima. Imaju sudovi za zlocince, a pojedinac osvetu ne smije provoditi bez obzira koliko mu je druga strana zla nanijela. To je isto njemu njegov otac govorio u proslom ratu kad su mu ustase ubile tri sina, odnosno Djemina tri brata. Vojnik neprijatelja bije samo na vatrenoj liniji i nigdje drugo. Na smijemo mi biti tamooni. Slicno je i meni, jer sam u njihovom odsustvu, drzao radio vezu s njim, ponavljao svaki put, Azri i Milenoj kada su ga, neposredno nakon operacije, posjetile u bolnici, u Splitu. Poslije sam isao i ja da ga obidjem. Pravo da ti kazem, sa strahom. Sta reci dragu covjeku kojem su upravo amputirali i drugu nogu. Ja nikad, kroz citav svoj zivot, nisam sreo nekog, ko je to prihvatio tako stoicki, ostao uspravan nakon svega. I sad ga, ponovo, u "Mostu", susrecem, istog. Beskrajno sretan zbog tog i zahvalan i njemu i tebi, sto mi vracate vjeru u ljude. Odrzavate i mene zivog. Molim te da mu, kao i svim njegovim preneses nase pozdrave, izraze iskrenog postovanja i trajnog prijateljstva. Jusu mi pozdravi... Viu. Njihove, Emira, njegove. Znam da si zauzet tim plemenitim poslovima u ocuvanju Mostara Mostarom.

Ljubi sve svoje drage. Cuvaj se, moj Alek. Divno je imati nekog, kome mogu napisati ovakvo pismo.

Milena, Azra i Miso
P.S. Pozdravi Safu Orucevica. Drzim mu palceve. Obradovao me s nekoliko ljudskih pisama.

Pozdrav od Ibrahimpasic Fikreta - Fice

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Jakub Hadzic - Tebe ruse grade

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo