o
Mostujte sa nama
Arhiva
Pedja Milosavljevic - Stari most u Mostaru

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 108-109 (19-20 - nova serija)

Godina XXIV novembar-studeni/decembar-prosinac 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
NOVI RAT SA HRVATIMA (2)

Pet je godina proslo otkad je Slobodan Praljak, svakako, po zapovijesti Frane Tudjmana, srusio Stari most u Mostaru. Sta se od tada, do danas, promijenilo nabolje, ili nagore?

Gotovo sve, i gotovo - nista!

A mi se i sada jednako ponosimo nasim Starcem - i citavim i srusenim. Rusitelj, katil je racunao da je ovim vandalskim cinom zadao posljednji, smrtni udarac bosnjackom narodu u zemlji Hercegovini i Bosni/Bosni i Hercegovini.

Jesu nam srce prostrijelili, ali je dusa ostala zdrava i citava.

Stari most jeste nasa rana i nasa drama, nase znamenje i nase sudbinsko kamenje, i dok se god drevni Ljepotan ne podigne na noge - nema pravog Mostara.

Crtez iz knjige S.Lerchenfeld, A.Freih-Bosnien Das Land und Seine Behowner,Bec,1879

Tada, prije pet jeseni, zalost i potistenost zapljusnuli su grad kao orkan. I u vuzduhu, kao da je treperio osjecaj bola i nemoci.

Koliko god me ova sjecanja rastuze, toliko me hvata bijes kad god cujem od nekih politicara da je Mostar temeljni kamen nase danasnjice i sutrasnjice. Ako ovaj grad ostane raskasapljen, sto ce reci prepolovljen linijom razgranicenja, nema Federacije, nema Bosne i Hercegovine, nema Dejtona. Nema nista.

Pitanja, sama od sebe naviru:
- da li ce ekstremisti, nakon vise od 50 diverzija nastaviti s miniranjem bosnjackih kuca; da li ce - daj Boze - posljednje zrtve bosnjacko-hrvatskog sukoba biti neduzni gradjani Adem Muminagic, Emina Catic i Husein Dzelilovic;
- hoce li Mostar biti grad dubokog mraka ili raskosne svjetlosti;
- hoce li i u ovom, rekli bismo dramaticnom trenutku ostati uspravan, u teznji da kao i otprije, nekom cudesnom moci prevlada granice vremena i prostora i uspostavi mostove izmedju zivih i mrtvih, i onih buducih;
- da li ce kamen izvadjen iz Neretve obasjati staze na kojima cemo se integrisati sa Evropom i svijetom, ili ce, sto neki prizeljkuju, biti pretopljen u lelek iz kojeg nicu krstovi i basluci...

Ali, u lancu mnogih nasih nevolja, cini se, jedna je najveca: hocemo li znati, i htjeti, opet zivjeti zajedno, zivjeti u miru, barem nametnutom miru, zivjeti u trpljenju i voljenju, slozi i toleranciji, odbacujuci tezu da smo samo mi u pravu, a svi drugi u krivu.

Sve ovo u nadi, i pod pretpostavkom da su dvije, kobajagi 'velike drzave', jedna sa Istoka, druga sa Zapada ispuhale svoj bosanskohercegovacki okupacioni kredit.

Ona sa Istoka, koja se nedavno, ocekujuci vazdusne napade NATO-a usrala u gace zasigurno jeste. Ali, ova sa Zapada i dalje svojata i kidisava na Hercegovinu kao da joj je cacevina - dok trojica, doduse pripitih mladica u Domanovicima, na sav glas pivaju:

"Zbogom Vrano i Siroki Brijeze,
Ja ostajem gdje se cuna reze..."


U svakom slucaju, bilo je previse jednoumlja i bezumlja koje se zavrsilo - krvoljubljem.

Prebrojali smo mrtve, prognane i raseljene, utvrdili liste ratnih zlocinaca i putnika za Hag.

Sada je doslo vrijeme da pomognemo, i pomazemo onima koji pate, svima koji su bez kuce i konaka, drzeci se one sintagme: ako je mome komsiji lose, i meni je lose.

Pa da nam se, svima, hercegovacka brda i polja osmjehnu svojom toplinom,zavicajnoscu i zivotnoscu, a i da stvarnost ne bude gora od Sekspirove.

U toj stvarnosti, u novi rat Bosnjaka i Hrvata protiv zajednickog neprijatelja: mrznje i podjela, zadnjih su se dana i mjeseci umijesali i Srbi. I oni se vracaju u Kanton. Neka - dobrodosli!

Svima koji nisu okaljali obraz, mjesto je pod ovim nebom i u ovoj zemlji humskoj.

Ni oni nisu pobjegulje, vec jadni narod sto je, kao Bosnjaci i Hrvati ostavljao svoje toprake i bjezao od kame i jame.

Oduvijek sam prezirao one, bolesne i uvrnute pojedince sto govore: Od rodjenja mrzim Vlahe, ili mrzim Turke: to je ovdje ukorijenjeno - inovjerac je, vijekovima, bio neprijatelj, a mrznja prema njemu zakon zivota!

Takve je sam zivot demantovao, oni su lagali i lazu, debelo lazu.
Zato ovo slovo ispisujem niti srpskirn, niti hrvatskim, niti bosanskim jezikom, vec jezikom ljubavi.

Pred sudom pravde i istine - zasto da ne - hajde da poravnamo racune u ljubavi; dosta je bilo kavge i klanja; hajdemo graditi razgradjeno, sijati neposijano, da nas rdja i zloba ne pozderu; hajde da umnozimo nadu, da oduzmemo pakosti nastranosti; da ljudski bol podijelimo i da pjevamo himnu suncu, kao sto seva pjeva u rano proljece.

Ako se to ne desi, krajnji rezultat nasih ljudskih nastojanja bice: da saznamo da nista ne znamo.

Da nam se jednom posreci,
od suda sudnjeg dana
niko nece pobjeci.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Jakub Hadzic - Tebe ruse grade

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo