o
Mostujte sa nama
Arhiva
Behaudin Selmanovic - Zene

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 103-104 (14-15 - nova serija)

Godina XXIV maj-svibanj/juni-lipanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Muhamed Elezovic
OSVAJANJE NAJVECEG VRHA
Povratnicki "raport" iz Stoca

Povratak!- Da li je moguce? Protjerani Bosnjaci iz Stoca, ponovo slobodno hodaju svojim, nekada ljupkim i pitoresknim gradom! Poslije grozomornog iscekivanja i neizvjesnosti, poslije Pilot programa kroz koji se cijedio i posljednji gram strpljenja, dosao je, konacno, i taj zudjeni dan. I to, prelijep, kristalno vedar proljetni dan, jos uvijek cudljive, postdejtonske 98. godine.

Uzunovici, najduza ulica u gradu. Nekada je ovom dzadom vodio glavni trgovacki put za Dubrovnik. Danas kroz Uzunovice vodi put nade i povratka Bosnjaka, Hercegovaca na svoju rodnu grudu, pod svoje nebo, na svoju ocevinu i djedovinu. Ulica prognanika i ocajnika, postaje ulica povratnika…

Ovo naselje, iako se obnavlja i jedva nazire iz rusevina i goretine, ostavlja u covjeku, narocito strancu sumoran utisak. Sve nove kuce su minirane! Na sve strane zjape razvaline, kao opomena na zla i tegobna vremena. Kao pouka da ljudska stanista, nikada vise, i nigdje u svijetu ne budu - ljudska mucilista.

U Uzunovice se, ipak, vraca zivot. Tu je ambulanta i logisticki centar. Odavde polaze stolacki autobusi "Bregava-transa" koje voze stari i iskusni soferi Beco Zaklan, Ibrahim Djulic, Husnija Sejtanic i Hasan Muratovic.

Dolazimo na Cupriju. Autobus je krcat. Sve poznata i draga lica. Nase komsije i oni najhrabriji, medju njima su i starci i djeca. Prvi prizor je uzasavajuci: netom zapaljene kuce iz kojih su se jos dizali sablasni stubovi dima - kuce dobrih Stocana Behmena, Oglica, Rizvanbegovica...

Ljudi negoduju... puni su srdzbe i gnjeva prema onim kabadahijama koje, i dvije godine poslije Dejtona ruse i razvaljuju ono sto miroljubivi svijet zeli da izgradi na ovim, nazalost jos uvijek uzavrelim prostorima.

"Ljudi, budite mirni, dostojanstveni i bez najmanje primisli na revansizam... Danas osvajamo najveci vrh na svijetu, a to je KUCNI PRAG, apeluje na suzdrzanost i sabur Muho Sefo.

Ispred nas je autobus za Osanice, Borojevice i Barane. Povratnici su sjetni i radosni, u isto vrijeme. Sama pomisao da se vracaju svome topraku, razgaljuje im lica.

U Pogledju, neko se nasali i dobaci da je ovo - "Garavi sokak". I, stvarno, ova je ulica prva spaljena u Stocu, o cemu svjedoce ugljenisane kuce nasih susjeda Drage Biberdzica, pa onda Bobe Kurilica, Zorana Pecelja, Save Belovica, Rane Muratovica i dr. To su bili djecaci iz moje ulice. S njima sam isao u skolu i pravio prve korake u zivotu. Osjecam se nelagodno i bolno, ali me iz sjecanja i prisjecanja na bosonogo i sretno djetinjstvo otrgnu Rasim Dedic zvani Bosanac: "Sta si se pokunjio, evo nas pod Mahalom, dolazimo u Kukavac".

I tamo su sve kuce pored ceste devastirane i opljackane. U logistici, na vrh Kukavca primarno sljedovanje, zatim lopate, krampe, kariole. Sa mnom su fini jarani Faruk Pitic - Pita, Salko Mulac, Ejub Fejzic - Geja... Svoje prvo prebivaliste smo nasli u kuci Avdice Mehmedbasica koja nije puno ostecena. Avdica i njegova zena su veoma gostoljubivi, sto nam svima olaksava prve povratnicke dane.

U Poplasicima, medu Stocanima zaticemo briznu i plemenitu viceguvernerku HNK Fatimu Leho, koja je toliko puta, u ratnom i poratnom periodu ispoljila svoju dobrotu, visprenost duha i umijesnost u rukovodjenju:

"Ja, prosto, ne umijem, jer svaki put mi usfale prave, adekvatne rijeci da objasnim taj dozivljaj, to ushicenje kada se, nakon toliko ratnih drama i golgote, kao i beznadnih iscekivanja ponovo dodje na svoj, makar razruseni kucni prag i kada se ponovo upiju svi zvukovi i mirisi zavicaja. Sve sto oci vide, usi cuju, toliko je bolno, ali blisko, prisno i drago, da svaki, pa i najsitniji detalj izaziva toliko asocijacija, tuznih i zalosnih, ali i onih koji krijepe dusu i cula, bude nadu"...

Stocani koje sam sretao, razlicito su raspolozeni. Jedni su pricljivi, veseli, drugi sutljivi, utonuli u sebe i svoje brige koje donosi svakodnevica. Ali, sama cinjenica da se doslo u Stolac, na Bregavu, sve ih ujedinjuje u pogolemu grupu povratnika, beskucnika, bezemljasa i pogorelaca koji ce danas-sutra graditi i dogradjivati svoj voljeni Stolac, gdje ce se celjad okupiti i zapoceti, zapravo nastaviti zivot dostojan covjeka.

Starica Naila zaputila se u Stolac sa svojim sinom Dzevadom, iz Sarajeva. Nevjerica i bol su u njenim ocima:

"Allahu dragi, zar su ova zlodjela sa Stocem mogla da ucine ljudska bica" saputala je, kao da iza ledja osjeca gonioce.

"Neno, sto si, tako, skrusena, govori glasnije... Stolac ce biti ono sto je vazda bio: slobodan i otvoren grad" - neko je bodri.

S povecom grupom prijatelja i saradnika u Stolac je dosao veliki humanista i narodni ljekar dr Mehmed Kapic. Obilazio je zgarista i rusevine, razgovarao s ljudima, slusao njihove ispovijedi. Popularni doktor je donio i tepsiju pecenja, da pocasti svoje sugradjane. Mnogi Stocani radovali su se ponovnom vidjenju s nasim poznatim ljekarom, hirurgom - ortopedom Kapicem cija topla rijec, ponekad, zna biti dragocijena koliko i medikamenti. Cekali su ga prvi pacijenti poslije rata u Stocu.

Bilo je lijepo slusati tog dobrocudnog covjeka, s neizbjeznom lulom i kratkom bradom:

"Stolac ima svoju dusu, svoju bogomdanu prirodu i svoje starine. Stolac je neunistiv, Stolac ce, opet, bljesnuti svom ljepotom, uprkos onim koji su ga ubijali i rusili. Ovom danasnjem, presrecnom danu, najvise bi se radovali Stocani kojih vise nema medju zivima. Za njima cemo tugovati, nikada ih necemo, i ne smijemo zaboraviti. U obnavljanju Stoca, necemo biti sami. S nama je Bosna i Hercegovina, s nama je svijet. Vidite, ni ja nisam sam. Deset automobila nasih prijatelja danas je s nama.... tu su Amerikanci, Iranci, Srbi i drugi koji su dobrovoljno dosli u Stolac, da vide, da cuju, da pomognu".

U drustvu s dr Kapicem bijase i direktor Poliklinike u Sarajevu iz Islamske Republike Iran dr Mehran Shafie (Sefi). Ugledni gost i humanitarac, ocigledno, bio je uzbudjen i potresen:

"Koliko god je tuzno, i ruzno, vidjeti ovako ranjeni grad, toliko je radosno i impresivno vidjeti povratak ovih ojadjenih ljudi svojim domovima koji sada djeluju kataklizmicno, ali uz pomoc Allaha Dzellesanuhu sve ce opet biti izgradjeno. Samo, budite slozni i homogeni"…

Samo jedan put u zavicaj vodi, put ljubavi i prijegora, put prastanja i nezaborava. Valja nama preko Inat cuprije, preko dola, preko bola, a s onom starom, narodnom:

- Cuvaj Stoca, ne daj Pocitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama...

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Lazar Drljaca - Rama

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo