o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Salko Saric
UZLET MASTE I ENTUZIJAMA
Cetrdeset pet godina Pozorista lutaka u Mostaru

"... Lutka je najprirodniji protagonist bajke jer u sebi nosi nemoc covjeka djeteta i svemoc njegove mastovite nade, svemoc njegova praiskonskog nagona da sam sebi vlastitom voljom i snagom gradi nove svjetove uprkos svojoj nistetnosti u usporedbi sa svime sto ga okruzuje i sto ga tlaci. Umjetnost lutke i lutkara zato i jeste oduvijek bila i ostala umjetnost najnemocnijih, koji uzletom maste postaju svemocni - oduvijek je prije svega i iznad svega bila umjetnost djece i puka... "
Milan Cecuk
(Iz publikacije "Dvadeset godina Pozorista lutaka u Mostaru")


Nastanak jedne kulturne institucije kao sto je stalno pozoriste u jednom mjestu, u jednom gradu, u jednom kraju, povezan je uvijek sa odredjenim ljudima koji se na tom angazuju s vise ili manje entuzijazma, s vecom ili manjom sposobnoscu.

Poslije Drugog svjetskog rata u Mostaru je doslo do osnivanja svih profesionalnih institucija kulture, pa tako i Pozorista lutaka. Osnivanje profesionalnih pozorisnih institucija u Mostaru uslijedilo je kao izraz teznje da se nastavi, ratom prekinut bogat kulturni i pozorisni razvoj Mostara, ali i iz uvjerenja njegovih utemeljivaca da u novim drustvenim nastojanjima i zalaganjima umjetnickom stvaralastvu i kulturnim djelatnostima treba dati istaknuto mjesto i, iznad svega nove impulse i sadrzaje.

Tako iz govora gospodina Djordja Bovana (Mostar 3.11.1895. – Mostar 31.12.1979.) povodom prve premijere Pozorista lutaka i otvaranje pozorisne zgrade (15.11.1952.) saznajemo da su jos koncem 1949. godine Gradske vlasti Mostara, na prijedlog gospodina Safeta Cisica, sa punim razumijevanjem prihvatile njegovu inicijativu za otvaranje Pozorista lutaka u Mostaru.

Kako je osnovni agens u radu svake teatarske kuce njeno umjetnicko osoblje, trebalo je pronaci odgovarajucu osobu koja ce znati pripremiti glumacki kadar i ostalo potrebno umjetnicko osoblje - te znati rukovoditi novom profesionalnom pozorisnom kucom.

Sva sreca da je Mostar imao jednog Djorda Bovana koji je bio najpodesnija osoba za taj nimalo lagan zadatak. Taj iskusni i talentirani glumac-amater i reditelj-amater, jos od 1919. godine sudjelovao je u radu mostarskih drustava i grupa koji su pripremali predstave: "Pobratimstvo", "Gusle", "Hrvoje", "Ittihad", "Gajret", "Muslimanska biblioteka", "Sokolsko drustvo" i RKUD "Abrasevic".

Bovan je bez dvojbe zacetnik lutkarstva u Mostaru. Jos 1938. godine kao istaknutog reditelja i glumca amatera ispred Sokolskog drustva poslali su ga u Ljubljanu u skolu za lutkare. Zavolio je tu vrstu umjetnosti, pronasao u njoj nesto blisko sebi i od tada pa zauvijek potpuno joj se predao. Kada se 1939. godine sa skolovanja vratio u Mostar pri Sokolskom drustvu organizirao je Amatersku lutkarsku scenu. Tako su se njegovi sugradjani upoznali sa jednom za njih skoro nepoznatom vrstom teatra.

Za dvije godine djelovanja Amaterske lutkarske scene, Bovan je rezirao cetiri lutkarske predstave. Sacuvani su naslovi dviju predstava: "Kralj podzemlja" i "Vila lutaka".

Rat prekida djelovanje Amaterske lutkarske scene. Godine 1945. Bovan se ukljucuje u rad Pozorista narodnog oslobodjenja Hercegovine (PNOH) i vec tada priprema posebne programe za djecu. Dramski amateri RKUD "Abrasevic" zeleci da se bave i djecjim pozorisnim stvaralastvom godine 1948. formiraju Pionirsku dramsku sekciju koju vodi Djordjo Bovan. Pripremili su sljedece predstave: "Udarnici" Branka Copica (1948.), "Pionir Grujo" Vladimira Nazora (1949.), "Dugonja, Trbonja i Vidonja" Mladena Sirole, "Crvenkapica" Vladimira Nazora i "Mali Palcic" Hranislava Rasica (1952.).

Od 1950. godine vlasti Mostara angaziraju Djordja Bovana da se posveti odabiranju, pripremanju i osposobljavanju glumaca za rad u buducem profesionalnom lutkarskom pozoristu. Kao i ostala novoosnovana profesionalna pozorista u bivsoj Jugoslaviji u to vrijeme, ne nalazeci drugog izlaza, okretali su se amaterima i iz njihovih redova birali i angazovali one koji su ispoljavali najvise dara i imali zelju da se profesionalno bave glumackim radom. Kako je pokret pozorisnih amatera u tom periodu bio veoma razvijen postojale su mogucnosti za sto kvalitetniju selekciju buduceg glumackog kadra. Bovan je i taj posao uradio uspjesno.
U isto vrijeme pristupilo se i adaptaciji u ratu ostecene zgrade jevrejske sinagoge (Havra) na Brankovcu, koja je prema sporazumu izmedju Skupstine opstine Mostar i Jevrejske opstine u Mostaru, adaptirana u lutkarski teatar koji se tada nazivao Gradsko pozoriste lutaka. Radovima na adaptaciji zgrade rukovodio je Nasib Skikic.

Poslovi na adaptaciji zgrade i pripremanju kadra za novu teatarsku instituciju u Mostaru urodili su plodom, pa je Narodni odbor grada Mostara donio 29.5.1952. godine Odluku o osnivanju Pozorista lutaka. Dana 15.11.1952. odrzana je prva premijera Pozorista. Bila je to bajka "Snjezana i sedam patuljaka", reditelj predstave je bio Djordje Bovan, tekst bajke adaptirao je Adolf Pomezny iz Sarajeva, a scenografiju je uradila gospodja Vesela Raslic iz Mostara a lutke je uradio Frano Kizak vajar iz Splita.

Premijera je pokazala da je Bovanov rad sa novim glumcima profesionalcima bio uspjesan. Neki od njih izrasli su u umjetnike sirih domena. Njima treba odati priznanje sto su htjeli i mogli preci preko pocetnih teskoca i sto su stvorili uslove za normalno funkcionisanje Pozorista. Treba se prisjetiti imena Dobrile Hamovic, Branka Hinkovica, Fadile Djelmo, Ljubice Repovic- Karacic, Salke Elezovica, Ivice Arapovica, Zijade Santic- Kolukcija, Riste Vujovica, Azre Ljubovic, Ahmeta Sandzaktara, Dubravke Sunjic- Vujovic, Ante Karacica, Franciske Spahic i mnogih drugih.

Pozoriste je odmah po osnivanju zivjelo sa gradom, a grad s Pozoristem. Arhivski podaci govore da su ucenici mostarskih skola cesto i rado gledali pozorisne predstave. Starije generacije pamte Djordja Bovana kako je prije svake predstave drzao uvodnu rijec koja je trebala da posluzi kao baza ili podsticaj za dalje diskusije sa uciteljima koje su nastavljane u skoli na casovima knjizevnosti, ili u drugim zgodnim prilikama.

U prvih petnaest godina Pozoriste je kao scenski izraz koristilo lutku marionetu (lutka na koncima). Od 1967. godine sa premijerom predstave "Mala vila" Vojmila Rabadana (24.11.1967.) pocinju se koristiti tzv. rucne lutke, a od tada mnoge druge lutkarske tehnike.

Zatim dolazi period otvaranja Pozorista prema cuvenim rediteljima iz CSSR-a 1966, zemlje izuzetno bogate lutkarske tradicije. Ostvareni su znacajni projekti s vrhunskim rediteljima iz CSSR-a tog vremena kao sto su Oskar Daniel Batjek, Zdenjek Vyskocil, Zdenjek Bezdjek i drugi. Njihove rezije su i prvi veliki pozorisni uspjesi mostarskih lutkara u bivsoj Jugoslaviji i Evropi. Ovi reditelji su nas lutkarski teatar osvjezili novim lutkarskim tehnikama, a na njihovom razradjivanju i pronalazenju novih formi scenskog izrazavanja mostarski lutkari su ucinili zaista puno.

Sljedeca kvaliteta i pomak u umjetnickom dosegu bio je susret Pozorista s velikim slovenackim rediteljem Edijem Majeronom koji je u ovom teatru od 1975. uradio niz vrhunskih projekata koje su ziriji na festivalima i kritika slaviii i hvalili iz sezone u sezonu. I ovaj reditelj je svojom umjetnickom snagom i senzibilitetom nezaobilazan i izuzetno bitan u historiji ovog teatra, jer vecina uspjeha Pozorista vezana je za njegove rezije. Nezaobilazan i plodonosan susret bio je i sa rediteljem osebujnog i tananog senzibiliteta za lutkarsko pozoriste, dubrovackim pjesnikom, prevoditeljem i rediteljem Lukom Paljetkom. On je u nasem teatru rezirao dvije predstave, "Snjeznu kraljicu" (1981.) i "Palcicu" (1983.). H.Ch. Andersena u vlastitoj adaptaciji. Obje ove rezije, a narocito prvu, pozorisni kriticari i teoreticari su proglasili vrhunskim pozorisnim ostvarenjima.

Zatim slijedi saradnja sa rediteljem iz Poljske Vojcehom Vjecorkijevicem koji je u ovom teatru postavio izuzetnu predstavu "Prica o Cvrljugi, patuljcima i sirocetu Marici" (1987.).

Posljednje rediteljsko otkrice ovog teatra je Sasa Jovanovic, mladi reditelj iz Ljubljane koji je u ovom pozoristu postavio dvije veoma stimulativne lutkarske predstave za odrasle "Spanska tragedija" ("Strijela vremena") engleskog tragicara Thomasa Kyda (1990.) i "Rusalku" A.S. Puskina (1991.). Bilo je u ovom teatru i drugih reditelja, scenografa, kreatora lutaka koji su dali svoj nezaobilazan doprinos, ali ovi navedeni su vrhunci i najveci kreativni dometi ovog pozorista. Neophodno je spomenuti i "kucne" reditelje ovog teatra Antu Karacica i Ristu Vujovica, te scenografe i kreatore lutaka Dobrivoja-Bobu Samardzica i Milivoja Bokica.

Teatar svojim uspjesnim djelovanjem izrasta u prestizno lutkarsko pozoriste u bivsoj Jugoslaviji. Kako rece Milan Cecuk u svom tekstu za publikaciju "Dvadeset godina pozorista lutaka u Mostaru" "... mostarski su lutkari svoje kazaliste posadili na tlu u kojem su zivotarili tek slabasni (prijeratni) tradicijski korijeni; drugo, svoje su lutkarenje u dva desetljeca doveli do razine na kojoj prestaje patronski samouvjerena i metropolski samodopadna razlika izmedju "velikih" i "malo manjih" kulturnih (u ovom slucaju lutkarskih) sredista; trece i najvaznije: da su svoje lutkarenje doveli do takve razine, zasluzna je njihova darovitost, njihova izvanredna muzikalnost, ali je najzasluznije to sto su profesionalci sa srcem i zanosom dobrovoljca...".

Evo i nekoiiko statistickih podataka o djelovanju ovog pozorista:

Do 1992. godine izvedeno je 125 premijera, 6551 reprizna predstava, predstave Pozorista vidjelo je 1.714.877 gledalaca. Pozoriste je gostovalo u 198 mjesta bivse Jugoslavije, drugi teatri su kao gosti Pozorista izveli 121 predstavu. Pozoriste je sudjelovalo na deset festivala u inozemstvu (Poljska, Bugarska, Njemacka, Austrija i Francuska). Za RTV Sarajevo snimljeno je 14 predstava, a za RTV Zagreb pet. Na Jugoslovenskom festivalu djeteta u Sibeniku (JFD Sibenik) Pozoriste lutaka je sudjelovalo 15 puta.

Pozoriste lutaka u Mostaru bilo je domacin I susretu pozorista lutaka Bosne i Hercegovine koji je odrzan u Mostaru 1971. godine i bilo sudionik svih narednih susreta pozorista lutaka BiH.
Pozoriste je dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja na Susretima pozorista lutaka BiH te na Bijenalu jugoslavenskog lutkarstva u Bugojnu. Pozoriste je takodje dobitnik medjunarodne nagrade UNIMA za predstavu "Martin Krpan" (Madjarska 1977.). Upravnici ovog pozorista bili su: Djordjo Bovan (1952 - 1965.), Antonije Karacic (1965 -1975), Jovo Spajic (1975 - 1985), Milivoje Mrkic (1985 - 1989), Mirzo Pelic (1989 - 1993), zatim u ratnom periodu za v.d. direktora postavijen je Nuri - Dzihan Kezman, a od 1995. godine funkciju direktora Pozorista lutaka u Mostaru obavlja Muhamed - Hamica Nametak.

Raspadom Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu (1992 - 1995) Pozoriste prestaje sa radom. Umjetnici su se razisli svuda po svijetu, ali nisu prestali sa djelovanjem. Tako npr. glumica Franciska Spahic od 1993. godine neumorno priprema lutkarske projekte i daje predstave za djecu izbjeglica iz Bosne i Hercegovine po zemljama Evrope, a u zadnje vrijeme i u USA. Na istom zadatku nasli su se i Ulfeta Mataradzic - Skikic u Svedskoj, Dubravka Sunjic - Vujovic i Risto Vujovic u Hrvatskoj i dr.

Godine 1996., zahvaijujuci Evropskoj upravi u Mostaru zgrada Pozorista se u potpunosti adaptira. Projektiranje i adaptaciju zgrade uradila je firma "Tehnika" iz Mostara. Zbog nedostatka umjetnickog kadra iste godine pocinje s radom skola lutkarstva Sarajevo-Mostar u kojoj ucestvuju mnogi rediteiji i pozorisni pedagozi. Trud se isplatio, jer se na lutkarskoj sceni Mostara pojavilo nekoliko veoma talentiranih mladjih glumaca lutkara. Postavljeno je i nekoliko pozorisnih predstava "igraonica", "U svijetu djecjih prava" a sa premijerom predstave "Olovni vojnik" H.Ch. Andersena u reziji Muhameda - Hamice Nametka proslavijen je jubilej cetrdesetpetogodisnjice postojanja Pozorista lutaka u Mostaru (6.11.1997.).

Nastanak ovog Pozorista i njegov opstanak, takodje, prvenstveno su rezultat zelje i napora jedne, poslije II svjetskog rata, male drustvene sredine, koja je uprkos svojim skromnim materijalnim mogucnostima, potvrdila izuzetan smisao i razumijevanje za njegovanje duhovnih vrijednosti, i to ne samo ocitovanjem svoje odanosti prema pozorisnoj umjetnosti, nego i cjelokupnim svojim interesom za kulturu. Valjda ce i sadasnje vladajuce strukture Mostara naci motiva da podrze ovu nadasve vaznu umjetnicku kucu na radost svih gradjana, a da ce nove generacije glumaca u ovom teatru znati slijediti tradiciju starijih u cijim su stremljenjima dominirali mladalacki polet, odusevljenje i podanost poslu u dubokom uvjerenju da se radi nesto korisno, lijepo i dobro.

LITERATURA:

Publikacija "Deset godina Pozorista lutaka u Mostaru", Mostar, 1962.
Publikacija "Dvadeset godina Pozorista lutaka u Mostaru", Mostar, 1973.
Saric Salko: Pozoriste lutaka Mostar 1952-1992. Mostar, 1995.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo