Lejla Patak
ILUZIJA |
|
Topi se vosak
dotrajale svijece
i zadnje pahulje vec umorne zime
a ja drhtim i trazim tvoj lik
u promrzlim odajama nespokoja
I zasto ga stvaram
u prigusenoj svjetlosti ulicne
lampe
u oknima prozorskim, orosenim,
u komadicu stakla razbijene case
u crnom vinu, jos crnijim
nocima?! |
|
|